Energija, optimizam, stav, strast, istrajnost, vizija, uz to nesporni talenat mladića iz podgoričkog Bloka V, Miša Vukčevića teško da mogu nekog ostaviti ravnodušnim. Autora ovog teksta, zasigurno, nijesu.

U impresivnoj biografiji Vukčevića, između ostalog, piše da je studirao na Davidson College, u Sjevernoj Karolini.

Studiranje u Americi omogućila mu je akademska stipendija koja je pokrila sve troškove.

Vukčević ima dvije diplome, jednu iz ekonomije, a drugu iz umjetnosti. 

Za treće, pak nema diplomu, ali uz rad praćen ogromnim interesovanjem za IT tehnologiju, uspio je da kreira demo video igricu Sumorna vjera - odbačeni (Bleak Faith: Forsaken) koja osvaja svijet.

“Najveći izazov tokom mog obrazovanja bilo je učenje o industriji iz koje nemam formalnu obuku. Video igrice su došle kao neki prirodni korak poslije bavljenja umjetnošću i arhitekturom, ali ništa od toga nije bilo dostupno za učenje na Davidson koledžu”, kaže sagovornik našeg serijala "Najbolje iz Crne Gore".

Mišo Vukčević; Foto: Privatna arhiva

Na pitanja portala Dnevno.me Vukčević je odgovarao sa Kipra, a kako nam je kazao, samo prije nekoliko dana pitanja bi ga “zatekla” u Filadelfiji, gdje trenutno živi.

Uvertira za popularnu igricu koju je kreirao, napravljena je odavno, jer kako nam je kazao i tokom studija imao je ambiciju da izda grafičku novelu.

 “To je u stvari bila prva forma Bleak Faith. Od tad je ambicija i ideja samo rasla, i želja za dijeljenjem te priče je sve bila veća. Osmišljanje nije trajalo dugo, ali jeste razvitak same ideje. Mahom sam se oslonio na atmosferu, emotivni utisak i sopstveno iskustvo svog života do tada”, priča nam Vukčević.

Foto: FB Bleak Faith

Kada se sve sabere, više od tri godine, Vukčević je zajedno sa Mirkom Stanićem radio na projektu i po 20 sati dnevno, što je rezultiralo video igricom koja je fascinirala gejming zajednicu. A nije izostala ni nagrade i to Mega grant.

Foto: FB Bleak Faith

“Epic Games izdvaja ogroman budžet kako bi pomogao razvoj video igrica, filma i arhitekture. Organizovali su ogromnu finansijsku podršku za timove koje oni smatraju da imaju potencijal za uspjeh u industriji.

Konkurencija je izuzetno jaka, prijavilo se preko milion timova iz čitavog svijeta, a dobilo je nešto preko hiljadu timova otkad postoji Mega Grant”, kaže nam Vukčević. 

Budući da je trenutno svjetski trend da video – igrice  imaju “early access”, da li je to slučaj i sa “Bleak Faith”?

“Neće biti early access-a. Koliko god da bi nam bilo od velike pomoći mogućnost da zarađujemo od igrice prije nego što je formalno izdamo, Bleak Faith je avantura kroz misteriju i mislim da je jedini način da se istinski osjeti takva priča upravo bez ikakvog prethodnog utiska.

U pitanju je integritet nas kao kreatora, da postavimo temelj i metodologiju i da se čvrsto držimo nje bez ikakvih ustupaka”, kaže Vukčević.

A od početka, kompanije, izdavači su zaintresovani za igricu, što je vjeruje naš sagovornik, dobar znak da je tim ozbiljno napredovao.

“Izdavači su počeli da jure nas, umjesto obratno, što je mahom slučaj”, kaže kroz osmijeh Vukčević.

Pitali smo i koliko je "Bleak Faith” bila odskočna daska za druge projekte, te koliko je dosad sama igrica donijela komercijalnog uspjeha:

“Svi iz tima vidimo ovo kao jedan ozbiljni temelj za bilo koji smjer poslije igrice. Od muzike, filmova, i raznih IT podviga - igrice danas otvaraju mnoga vrata, i želja nam je da podijelimo taj uspjeh sa našim narodom”, kaže Vukčević.

A na pitanje koliko Crna Gora nudi mogućnosti za usavršavanje na polju IT sektora, kaže da mu je teško da odgovori, jer su svi u timu samouki.

“Niko nema formalnu obuku u timu, samo ogromnu želju, jaku viziju, i nezaustavljivu želju za usavršavanje i učenje.

Kada govorimo o mogućnostima IT sektora u Crnoj Gori, to je odličan smjer za razvoj naše zemlje, i smatram da bi tu trebalo da se fokusira kreativna energija.

IT sektor ima ogroman potencijal za uspjeh i ne zavisi od mnogo fizičkih limitacija koje mahom ostale industrije usporava, tako da tu, zaista, vidim veliku šansu za razvoj Crne Gore”,  kaže Vukčević.

Foto: Privatna arhiva

Želja mu je i da svojim primjerom pokrene novi val optimizma i napretka kod mladih u Crnoj Gori.

“Osim individualnih ambicija, želja mi je velika da podijelim znanje i pomognem mladima. Mi kao narod imamo potencijala da budemo svjetski primjer na mnogo frontova, ali nažalost politika, nacionalizam, i kratkovidno društvo nam je okupiralo sav mentalni kapacitet. Ne da možemo bolje, nego moramo bolje”, kaže Vukčević uz poruku:

"Zaborave ljudi na istoriju, drže glavu dolje predugo, neće da se sjete da se mnogo više promjena dešavalo ranije - danas je samo teže da se fokusira. Treba nam vizija i moral da se podigne". 

Uz energiju našeg sagovornika bilo kakva statičnost, jednostavno, ne ide:

“Najprije da kažem, da je sigurno da određeni dio svog života vidim u Crnoj Gori, imam želju da tako bude.

Vidjećemo u svakom slučaju kakve će se perspektive otvoriti u Crnoj Gori nakon izlaska igrica i koliko ćemo biti u mogućnosti ostvariti naše želje i ambicije, od toga će umnogome zavisiti i mjesto boravka.

Živio sam na mnogim mjestima i sebe vidim kao građanina svijeta - tako da je iz te perspektive teško zamisliti bilo kakvu vrstu statičnog života”.

Za kraj, šta je mjera uspjeha za Miša Vukčevića?

Ljubav.

Vukčević sa porodicom; Foto: Privatna arhiva