Crnogorska ekonomija već je počela da osjeća posljedice sukoba na Bliskom istoku i to kroz poskupljenje energenata. U uslovima visoke uvozne zavisnosti i ograničene domaće proizvodnje, svaki poremećaj na globalnom tržištu brzo se preliva na troškove života i poslovanja u našoj zemlji. 

Kako u razgovoru za Portal Analitika kaže ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorske unije poslodavaca Vasilije Kostić najnepovoljniji scenario, u slučaju produžene geopolitičke tenzije, bio bi poremećaj u snabdijevanju, rast cijena u gotovo svim sektorima, što bi bilo dodatno opterećenje za građane i privredu.

Istovremeno, ograničen fiskalni prostor države smanjuje mogućnost dugoročnih intervencija. Ovakvi izazovi, kako ukazuje Kostić, dodatno naglašavaju potrebu za strukturnim reformama i jačanjem otpornosti ekonomije na spoljne šokove.

Rizik od poremećaja lanca snabdijevanja

Ukoliko bi se geopolitičke tenzije na Bliskom istoku dodatno produbile i potrajale, sagovornik Analitike pojašnjava da bi najnepovoljniji ekonomski scenario za Crnu Goru u narednom periodu, posebno imajući u vidu njenu energetsku zavisnost, uvoznu inflaciju i strukturu privrede, bio poremećaj u lancu snabdijevanja. 

“Najgore što se može desiti jeste da se poremeti lanac snabdijevanja. Mi smo visoko uvozno zavisna ekonomija, uz to, pošto je gorivo imput za proizvodnju svih proizoda i usluga, može da postakne inflaciju a da dalji nastavak sukoba na Bliskom istoku generiše još veće poskupljenje, što bi automatski značilo prelivanje i na Crnu Goru”, kaže Kostić za Analitiku. 

Pojašnjava da bi do poremećaja u lancu snabdijevanja moglo doći u više sektora. 

“Uz inflatorna kretanja, budući da mi sprovodimo u pojedinim proizvodima i uslugama režim kontrolisanih cijena, mogu se izazvati i poremećaji u snabdijevanju tržišta, ne samo u energentima već i u proizvodima egzistencijalne potrošnje”, upozorava Kosić. 

Inflacija kao posljedica rasta energenata

Rast cijena nafte i gasa gotovo uvijek se preliva na čitavu ekonomiju. Sagovornik Analitike ukazuje i kako poskupljenje energenata utiče na povećanje troškova poslovanja u Crnoj Gori i u kojim sektorima se taj efekat najbrže i najintenzivnije osjeti.

“U prvom momentu može se očekivati rast inflacije od jedan do 1.5 posto. A kasnije, pritisak na cijene, tj. nova ili viša cijena energenata produkovala bi znatno višu infaciju”, ukazuje Kostić. 

On pojašnjava i na koji način bi se takvi inflatorni pritisci mogli preliti na cijene hrane, transporta, nekretnina, turističkih usluga i koliko bi to dodatno moglo opteretiti životni standard građana.

“Ako posmatramo strukturu indeksa potrošačkih cijena vidjećemo da je taj uticaj značajan sa strane transporta i energenata ali najveći i najznačajniji uticaj je na egzistencijalne proizvode odnosno proizvode opšte potrošnje. Rast cijene energenata, budući da je on imput svih usluga i proizvoda direktno se refelektuje na rast maloprodajnih cijena svih ostalih proizvoda i uluga”, ističe Kostić. 

Kako dodaje, tržišni mehanizmi i konkurentski pritisci u kratkom roku mogu ublažiti direktno prelivanje rasta troškova energenata na krajnje cijene.

“Zahvaljujući tržišnoj poziciji, odnosno kapacitetima tržišta, u pojednim slučajevima posljedica rasta cijena se ne realizuje odmah. Mnoga preduzeća ne pristupaju linearnom povećanju cijena već nastoje taj troškovni pritisak koji dolazi sa strane rasta goriva da amortizuju kroz redukciju ili racionalizaciju poslovanja, da bi održali postojeću tržišnu poziciju”, pojašnjava Kostić. 

Ističe da dugotrajniji poremećaji gotovo neminovno vode ka postepenom rastu cijena i dodatnom jačanju inflacije.

“Ukoliko sukob bude trajao duže, takav scenaio će se sigurno obistiniti, odnosno povećavaće se cijene proizvoda i usluga dalje i to će dalje gurati inflaciju naviše”, upozorava sagovornik Analitike. 

Ograničeni fiskalni prostor sužava mogućnost reakcije države
Vlada Crne Gore na sjednici, održanoj 20. marta, donijela, kako su tada kazali, maksimalne mjere ograničavanja cijene goriva i smanjila obračunski period sa 15 na sedam dana. Kostić pojašnjava i koliki je realan prostor države da reaguje u ovakvim okolnostima.

“Imajući u vidu koncept javnih finansija rekao bih da je Vlada Crne Gore sada zarobljenik sopstvenog koncepta. Imamo potrošački koncept koji se oslanja na pozamljivanje, strane akumulacije. Budžet Crne Gore je strukturiran tako da najveći dio ili više od 80 odsto čine mandatorni troškovi, tj. nešto u šta se ne može zadirati, to su plate, penzije, socijalna davanja itd... Budući da već imamo postojeći deficit i da imamo pri tim pokazateljima nedostajuća sredstva za pokrivanje rashoda u ovoj godini, odnosno refinansiranje postojećih kredita, crnogorska Vlada ima vrlo mali manevarski prostor što se tiče fiskalnog uticaja”, objašnjava Kostić.

Upozorava da fiskalne intervencije, iako kratkoročno izvodljive, imaju strogo ograničen domet i nose značajne rizike dugoročno po stabilnost budžeta.

“Bez obzira na to smanjili akcize ili ne, uključili subvencije onima koji se bave prometom energenata ili nekim drugim sektorom, takav scenario ne može da traje beskonačno, zato što su fiskalni kapaciteti crnogorske Vlade ograničeni jer smo mi zadužena zemlja i stalno oslonjeni na novo zaduživanje. Takav scenario je moguć u okviru dva ili tri mjeseca uz obavezno alimentiranje tih sredstava”, naglašava Kostić. 

Ukazuje da dugoročno smanjenje akciza za državu nije beznačajan trošak, ako bismo to projektovali na duži period, npr. godinu, stava je da bi to predstavljalo ozbiljan izazov za budžet.

Zašto cijene ne padaju kada pojeftine energenti

U praksi se često dešava da nagli rast cijena energenata brzo dovede do poskupljenja brojnih proizvoda i usluga, dok se u slučaju kasnijeg pada cijena goriva maloprodajne cijene rijetko vraćaju na prethodni nivo. 

Kostić objašnjava da do zadržavanja visokih maloprodajnih cijena dolazi usljed kombinacije faktora poput zaliha nabavljenih po višim cijenama, fiksnih akciza i rasta operativnih troškova, zbog čega pad cijena energenata ne dovodi automatski i do njihovog snižavanja na tržištu.

“Poslovni subjekti koji nove zalihe nabave po novim cijenama, u međuvremenu kad padne cijena, neće te zalihe rasprodati po novim manjim cijenama, nego će sniziti cijene tek onog momenta kada se rasprodaju te zalihe”, smatra Kostić. 

S druge strane, kako objašnjava, ako se radi o akciznoj robi kao što je gorivo, razlog je taj što akcize ostaju iste. 

“Akcize su naknada koja je definisana po litru. Treća stvar jeste da kada raste cijena imputa, rastu i ostali troškovi - manipulacije, skladištenja... i onda, ako mislite da održite poslovanje, te troškove morate da nadokandite, a to znači da ćete nastojati da prodajte novoformirane zalihe po tada formiranim višim cijenama. Zato izostaje to automatsko vraćanje cijena na prethodni nivo”, objašnjava Kostić. 

Rezistentni na ono što se dešava oko nas, dominira kratkoročni politički interes

Kostić ocjenjuje da Crna Gora već godinama propušta da sprovede ključne strukturne reforme i prilagodi ekonomiju dugoročnim ciljevima.

“Mi, ekonomisti, stalno govorimo o tome evo već dvadesetak godina, ali se ništa po tom sistemu ne dešava. Strukturne reforme izostaju a one se odnose i na promjene u privrednoj i institucionalnoj strukturi. Postali smo rezistentni na ono što se dešava oko nas, a dominira trenutni, kratkoročni politički interes”, ocjenjuje Kostić.

Ukazuje da ta dominacija kratkoročnih političkih interesa dodatno pojačava ranjivost crnogorske ekonomije na globalne ekonomske poremećaje.

“Ne možete računati na ekonomski i društveni napredak ukoliko imate kratkoročni horizont, a on kod nas preovlađuje. Morali bismo imati strateški, dugoročni horizont i njemu prilagoditi sve naše potencijale. To kod nas izostaje. Zarad političkog interesa društveni i državni interesi su u potpuno drugom planu”, zaključuje Kostić.