Reforme na tržištu rada, kao i penzione i socijalne politike, ne mogu i ne smiju biti rezultat jednostranih odluka Vlade i resornih ministarstava, poručili su iz Unije slobodnih sindikata (USSCG).

"Zabrinjavajuće je i krajnje neprihvatljivo saznanje da Ministarstvo rada i socijalnog staranja, bez direktnog uključivanja socijalnih partnera, priprema set zakona i radi na reformi penzionog sistema, koja će, pored ostalog, podrazumijevati korekciju doprinosa na teret poslodavca i preoblikovanje uloge Fonda za penzijsko-invalidsko osiguranje (PIO)“, kazali su iz USSCG povodom intervjua ministra finansija Novice Vukovića Glasu Amerike.

Iz te sindikatle asocijacije su podsjetili da Ustav, zakoni o Socijalnom savjetu i o radu, kao i kolektivni ugovori obavezuju Vladu na socijalni dijalog i pregovaranje sa socijalnim partnerima o svim pitanjima od značaja za ostvarivanje i unapređivanje ekonomske i socijalne politike.

„Činjenica da se priprema reforma jednog od najvažnijih sistema, kakav je penzioni, te da se priprema fiskalna strategija koje će, kako je Vuković naglasio, biti predstavljena isključivo parlamentarcima, ali ne i socijalnim partnerima, poziva na budnost ne samo socijalnih partnera, već cjelokupnog civilnog sektora kako bi se osigurala transparentnost i izbjegle bilo kakve negativne posljedice po građane“, rekli su iz USSCG.

Oni su dodali da iz intervjua Vukovića postaje jasno da Vlada planira „korekciju“ doprinosa za PIO na teret poslodavca, što shodno važećim propisima ne podrazumijeva povećanje neto zarada zaposlenima po automatizmu, kako je bio slučaj sa programom Evropa sad.

„Sa druge strane, takve korekcije nesumnjivo vode ka tome da se zaposlenima isplaćuju bruto zarade iz kojih će oni sami izdavajti sredstva za penziono osiguranje, po sopstvenom nahođenju“, navodi se u saopštenju USSCG.

Oni smatraju da je neprihvatljivo i krajnje zabrinjavajuće planirati reformu bez prethodnog društvenog konsenzusa i krenuti putem sa kojeg kasnije nema povratka.

USSCG je pozvala Vladu i resorna ministarstva da u kreiranju javnih politika iz svijeta rada, socijalne i ekonomske politike, blagovremeno i u potpunosti uključe socijalne partnere, ali i ukupnu javnost.