Apelacioni sud potvrdio je presudu Višeg suda u Bijelom Polju, kojom je Alija Balijagić osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistva Jovana i Milenke Madžgalj u bjelopoljskom selu Sokolac, u oktobru 2024. godine.

Kako je saopšteno iz Apelacionog suda, odbijena je kao neosnovana žalba branioca optuženog i potvrđena presuda kojom je Balijagić oglašen krivim za teško ubistvo i nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija i osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina.

Iz Apelacionog su da su podsjetili da je presudom koja je potvrđena izrečena i mjera oduzimanja lovačke puške, jugoslovenske proizvodnje, marke ‘’CZ’’ model ‘’M 93’’, kao predmeta upotrijebljenog za izvršenje krivičnog djela.  

"Žalbom branioca optuženog osporava se zaključak prvostepenog suda da je Balijagić oštećene lišio života na podmukao način i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno činjenice koje se tiču subjektivnog elementa bića predmetnog krivičnog djela - uračunljivosti optuženog", kaže se u saopštenju Apelacionog suda. 

Prema ocjeni Apelacionog suda, prvostepeni sud je pravilno zaključio da je optuženi kritičnom prilikom oštećene lišio života na podmukao način, o čemu je u pobijanoj presudi dao jasne, valjane i cjelovite razloge.

"Ovaj sud kao i prvostepeni nalazi, da u konkretnom slučaju, podmuklost u postupanju optuženog sadrži i objektivne i subjektivne elemente ubistva na podmukao način", kaže se u saopštenju, prenosi agencija Mina.

Navodi se da je, prema ocjeni Apelacionog suda, prvostepeni sud pravilno zaključio u razlozima presude da ni jedna činjenica vezana za duševno stanje optuženog u vrijeme izvršenja krivičnog djela ne dovodi u pitanje njegovu uračunljivost.

"Pri čemu je prvostepeni sud posebno cijenio rezultate sudsko psihijatrijskog vještačenja optuženog po Komisiji vještaka, koji su utvrdili da kod optuženog nijesu evidentirani znaci akutnog niti hroničnog duševnog oboljenja, zaostalog duševnog razvoja", dodaje se u saopštenju.

Kako su kazali iz Apelacionog suda, utvrđeno je samo da se kod optuženog manifestuje duševni poremećaj u vidu disocijalnog poremećaja ličnosti sa izraženim narcisoidnim crtama, odsustvo empatije i moralne inhibicije, kao i da su očuvane kognitivno-mnestičke i voljne psihičke funkcije.

"Pa po ocjeni ovog suda, nije bilo mjesta institucionalnom posmatranju optuženog u cilju utvrđivanja uračunljivosti, kako se neosnovano navodi u žalbi", kaže se u saopštenju. 

Apelacioni sud je, kako se navodi, ispitao prvostepenu presudu i u dijelu odluke o kazni koja se takođe pobija žalbom, pa je zaključio da je prvostepeni sud pravilno kao otežavajuću okolnost cijenio raniji život optuženog, odnosno njegovu višestruku osuđivanost, ličnost optuženog, njegovu sklonost ka vršenju krivičnih djela.

To, kako su istakli iz Apekacionog suda, predstavlja pojačanu društvenu opasnost optuženog, na kojeg ranije izricane krivične sankcije očigledno nijesu uticale da ubuduće ne vrši krivična djela.

"Okolnosti pod kojima je izvršeno krivično djelo, kao i ponašanje optuženog nakon izvršenog krivičnog djela, koje se ogleda u činjenici da je isti izvjestan vremenski period bio nedostupan državnim organima, jer se isti nakon izvršenja krivičnih djela za koja je oglašen krivim i osuđen dao u bjekstvo i skrivao se", kazali su iz Apelacionog suda.

Prema njihovim riječima, sve te okolnosti opravdavale su izricanje najstrože kazne Balijagiću, a protiv nje optuženi i njegov branilac imaju pravo žalbe Vrhovnom sudu Crne Gore.