Veljko Bulajić jedan je od najreprezentativnijih predstavnika naše kinematografije, kroz čije djelo se ogleda jedan dio naše istorije, sa svim svojim dramama i kompleksnostima ovog prostora i mentaliteta, kazala je ministarka kulture i medija Tamara Vujović na komemoraciji održanoj, u multimedijalnoj sali Ministarstva kulture i medija, povodom smrti istaknutog filmskog reditelja.

"U njegovim filmovima – politički etos zajednice je kolektivni heroj, koji nije samo ideološki koncept, već je često utjelovijen kroz karaktere koji se suočavaju s velikim izazovima, bilo da se radi o ratu ili o društvenoj borbi. To proučavanje društvene zajednice i njeno kretanje, iz sela u grad, iz planine u ravnicu, iz patrijarhata u uređenje gdje i ženske priče imaju značajno mjesto – najbolji su primjeri Bulajićevog iskustva", istakla je Vujović.

Bulajića pamtimo po velikim epskim zahvatima ratnih filmova, ali dramaturgu i scenaristi Stevanu Koprivici zanimljiv je rediteljev odnos prema sudbini malog čovjeka. 

"Veljko je bio na strani malog, običnog, pobunjenog čovjeka i to je na liniji njegove generalne antifašističke linije, ne samo u ideološkom smislu nego i u smislu poimanja svijeta, koji je duboko utkan u nešto što se zove savremena evropska ljevica", objasnio je Koprivica.

Veljko je živio dovoljno dugo da od prononsiranog državnog reditelja dospije u nemilost onih na vlasti, kazao je reditelj Andro Martinović, podsjetivši na Bulajićev nezavršeni posljednji film u Hrvatskoj. On je ukazao na postupke crnogorskih institucija kada je riječ o prekinutim pripremama za film o knjazu Danilu.

"Naša brojna obraćanja kao odgovor smo dobili ćutanje nedostojno institucija kulture i onih koji ih predstavljaju. Tako biva kada u poziciju da odlučuju o boljima od sebe dođu oni koji bi, u nekom uređenom sistemu, čekali redu da kupe kartu za novi Bulajićev film", poručio je Martinović.

Veljko Bulajić je bio modernista, čovjek koji se nije libio da kaže sve što misli, a iznad svega je volio Crnu Goru, istakao je filmski reditelj Branko Baletić.

"Treba biti Veljko, veliki Veljko Bulajić, sjajni i zaslužni čovjek, čovjek koji je iznad svega volio Crnu Goru, ne ovo isprazno čemu smo često svjedoci i udaranja po crnogorskom ramenu. On je znao i naše mane i naše kvalitete. Uticao je na sve nas i tjerao nas sve da budemo bolji nego što jesmo",  zaključio je Baletić.

Veljko Bulajić, jedan od najvećih filmskih reditelja s naših prostora koji je trajno oblikovao jugoslovensku i hrvatsku kinematografiju preminuo je 2. aprila u 97. godini u Zagrebu.

Rediteljsku karijeru započeo je kratkim filmovima "Kamen i more" i "Brod lutalica", a 1959. realizovao je i prvi dugometražni igrani film "Voz bez voznog reda", koji je prikazan na filmskom festivalu u Kanu. Jedan za drugim nizali su se  “Rat”, “Uzavreli grad”, “Kozara”, “Pogled u zjenicu sunca”, “Bitka na Neretvi”.

Dobitnik je nagrada Zlatni lav u Veneciji, Zlatna nimfa u Monte Karlu, nagrade za režiju u San Sebastianu i New Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike CIDALC.

Nagrađen je sa nekoliko Zlatnih arena na Filmskom festivalu u Puli za najbolje filmove i najbolju režiju, a američka Akademija za umjetnost i nauku nominovala je njegov film Bitka na Neretvi za Oskara. Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu Bulajiću je 2013. dodijeljena Nagrada za životno djelo. Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović uručio je Bulajiću 2022. Orden Crnogorske zastave prvog stepena.