Kultura

Književnik i profesor Filip David preminuo je danas poslije duge i te&scaron;ke bolesti, potvrđeno je za N1.
Filip David rođen je 1940. godine u Kragujevcu.
Bio je jevrejsko-srpski književnik, esejista, dramturg, scenarista, dugogodi&scaron;nji urednik Dramskog programa Televizije Beograd, redovni profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i član osnivač Udruženja za kulturu, umjetnost i međunarodnu saradnju Adligat u okviru kojeg je skoro dvije decenije aktivno pomagao stvaranje Muzeja knjige i putovanja i Muzeja srpske književnosti.
David se sa majkom tokom Drugog svetskog rata skrivao podno Fru&scaron;ke gore, dok je većina braće, sestara i rođaka njegovog oca stradala u logoru na Sajmi&scaron;tu i u Jasenovcu.
Talenat za pisanje je pokazao jo&scaron; kao osnovac i srednjo&scaron;kolac, dobiv&scaron;i već tada dvadesetak nagrada.
Diplomirao je jugoslovensku i svjetsku književnost na Filolo&scaron;kom fakulettu i dramaturgiju na Akademiji za pozori&scaron;te, film, radio i televiziju u Beogradu.
Jedan je od osnivača Nezavisnih pisaca (1989) i Beogradskog kruga (1990) &ndash; udruženja značajnih, nezavisnih intelektualaca. Bio je jedan od utemeljivača nezavisne književne asocijacije Forum pisaca.
Napisao je vi&scaron;e televizijskih drama i filmskih scenarija.
Objavio je knjige pripovjedaka Bunar u tamnoj &scaron;umi, Zapisi o stvarnom i nestvarnom i Princ vatre, romane Hodočasnici neba i zemlje, San o ljubavi i smrti i Kuća sjećanja i zaborava, knjige eseja Fragmenti iz mračnih vremena, Jesmo li čudovi&scaron;ta, Svjetovi u haosu.
S Mirkom Kovačem objavio je Knjigu pisama 1992-1995.
Dobitnik je mnogih nagrada za prozu, između ostalih nagrade &ldquo;Mladost&rdquo;, &ldquo;Milan Rakić&rdquo;, BIGZ-ove i Prosvjetine nagrade za najbolju knjigu godine, NIN-ove i Andrićeve nagrade.
Spada u najznačajnije intelektualce i književnike posljednjih decenija.
Dkela su mu prevođena na &scaron;vedski, francuski, poljski, mađarski, italijanski, albanski, esperanto, makedonski, slvenački, hebrejski, a njegove pripovjetke se nalaze u dvadesetak antologija.
Kao dramaturg i scenarista radio je na filmovima: Okupacija u 26 slika, Pad Italije, Ko to tamo pjeva, Bure baruta, Poseban tretman, Paviljon 6, San zimske noći, Optimisti i drugi.

Preminuo Filip David

SPADA U NAJZNAČAJNIJE INTELEKTUALCE I KNJIŽEVNIKE POSLJEDNJIH DECENIJA

Peruanski pisac i nobelovac Mario Vargas Ljosa preminuo je u 89. godini.
Preminuo je u rodnom Peruu, a bio je izuzetna ličnost latinoameričke književnosti i kulture, koji se rijetko kada klonio kontroverzi, pi&scaron;e BBC.
Sa vi&scaron;e od 50 djela iza sebe, od kojih su mnoga prevedena na brojne jezike, Vargas Ljosa je dobio Nobelovu nagradu za književnost 2010. godine, kada su ga članovi žirija nazvali &bdquo;božanski nadarenim pripovedačem&ldquo;. Njegovi prikazi autoritarizma, nasilja i mačizma, ispunjeni bogatim jezikom i slikovito&scaron;ću, učinili su ga zvijezdom latinoameričkog književnog Buma &mdash; pokreta koji je globalno skrenuo pažnju na ovaj kontinent.
Isprva naklonjen ljevičarskim idejama, kasnije se razočarao u revolucionarne pokrete Latinske Amerike, te se 1990. kandidovao za predsjednika Perua kao predstavnik jedne stranke centra-desnice, ali bez uspeha.
Njegov prvi roman, Vrijeme heroja, predstavljao je optužbu za korupciju i zlostavljanje u peruanskoj vojnoj &scaron;koli. Napisao ga je u vrijeme kada je vojska u zemlji imala veliku političku i dru&scaron;tvenu moć, a objavljen je 1962. godine.
Snažne i preteće slike iz romana osudili su brojni peruanski generali. Jedan ga je čak optužio da ima &bdquo;izopačen um&ldquo;.
Roman je bio inspirisan njegovim tinejdžerskim danima u Vojnoj akademiji Leoncio Prado, koju je 1990. godine opisao kao &bdquo;izuzetno traumatično iskustvo&ldquo;. Dvije godine provedene tamo navele su ga da na svoju zemlju gleda kao na &bdquo;nasilno dru&scaron;tvo, puno gorčine, sastavljeno od socijalnih, kulturnih i rasnih frakcija u potpunoj suprotnosti&ldquo;. Vargas Ljosa je tvrdio da je &scaron;kola spalila 1.000 primjeraka romana u svom dvori&scaron;tu.
Njegov eksperimentalni drugi roman, Zelena kuća (1966), smje&scaron;ten je u peruansku pustinju i džunglu, i prikazuje savez svodnika, misionara i vojnika okupljenih oko javne kuće.
Ova dva romana pomogla su utemeljenju latinoameričkog književnog Buma tokom 1960-ih i 1970-ih godina. Taj pokret bio je karakterisan eksperimentalnim i izričito političkim djelima koja su odražavala kontinent u previranju.
Vodeći autori tog pokreta &mdash; među kojima i kolumbijski pisac i povremeni rival Vargasa Ljose, Gabrijel Garsija Markes, poznat po stilu magičnog realizma &mdash; postali su poznati &scaron;irom svijeta.
&nbsp;

Preminuo nobelovac Mario Vargas Ljosa

U 89.GODINI

Lijepo je probuditi pravu emociju kod ljudi, ali je to te&scaron;ko danas i to dobro zna muzičar Ivan Ćupić koji iza sebe ima album &ldquo;Kriziram&rdquo;, a u najavi je i novi &ldquo;To sam ja&rdquo;.
&ldquo;Ljudi traže refleksiju sebe u drugom. Za pokretanje emocije morate otvoriti svoju du&scaron;u, &scaron;to može ko&scaron;tati.
Istakao bih i da postoji jo&scaron; ne&scaron;to &scaron;to stvara privid emocije, zapravo to su manipulacije kojima svjedočimo svakodnevno na dru&scaron;tvenim mrežama&hellip;Ubrzan život, svakodnevni pritisak na ljude, život koji zna da bude jako težak, svakome na svoj način, i onda se ljudi okrenu virtuelnom svijetu, i eto caka manipulacije u trenucima opu&scaron;tanja. A svako od nas poslije te&scaron;kog dana, naći će se u tom lažnom svijetu dru&scaron;tvenih mreža, koji je namijenjen za okupiranje svijesti. Mnogo toga &scaron;to nije lijepo se radi zarad jednog lajka ili pratioca .... Tako zapravo životi, danas mnogima postaju rijaliti &scaron;ou&rdquo;, mi&scaron;ljenja je Ćupić.
Emocija je, smatra, danas potcijenjena i nerijetko &ldquo;prekrivena&rdquo; upravo manipulacijom. Ipak, optimistično poručuje svima da nikada ne zaborave da male stvari mogu da donesu jednu lijepu emociju, a to je - sreća, a na&scaron;a je dužnost &nbsp;biti srećan.
 Ćupića u stvarala&scaron;tvu vodi splet emocija iz različitih životnih ciklusa, kako uspona, tako i padova. A emocija stvaranja, kako kaže, jednostavno se desi, ili ne.
&ldquo;Ako je ugrabim, suptilno je pretočim, a ona me sama vodi. Često je tuga okidač, ali i to je dar. Iz bola izlaze najdublje emocije, liječe du&scaron;u. Vode me sjećanja na najljep&scaron;e trenutke, kratkog daha, ali snažnog pečata. Srećan sam jer sam za svaki bol dobio duplo veću nagradu u divnim momentima i zahvalnost za dar da sve to napi&scaron;em i otpjevam", kaže Ćupić koji se osvrnuo na naziv albuma &ldquo;Kriziram&rdquo;:
&ldquo;Cijeli život težimo, kriziramo za nečim nedostupnim, a obično je to vezano za ono materijalno, a tu ne leži prava sreća. Možemo reći da je to samo materijalna olak&scaron;ica, ali ne i istinska sreća za stvarima za koje i nijesmo sigurni da će nas učiniti srećnim. Zapravo, su&scaron;tina je u samo jednom:&nbsp; da li smo, zaista, na kraju dana srećni u dubini du&scaron;e, da li je to ono &scaron;to nas ispunja ili je ne&scaron;to drugo, stvar prestiža i nametanja da nam neko zavidi &scaron;to imamo ne&scaron;to &scaron;to nam na kraju i ne treba. Svima nama je potrebno da osjetimo onaj najdublji osjećaj ispunjenosti, spokoja i da uživamo u tome. E, to je prava sreća&rdquo;.
Ćupić priznaje da otvoreno krizira ba&scaron; za tim pravim osjećajem sreće.
&ldquo;I istinskim radovanjem, nečim &scaron;to postoji zbog mene i zbog čega ja postojim,&rdquo; kaže Ćupić.
Dodaje i da je album &ldquo;Kriziram&rdquo; i posljedica emocija koje istinski osjeća, i želi da podijeli sa svima. Album čini 10 pjesama, a neki od naziva su: &ldquo;Kriziram&rdquo; &ldquo;Eksplozija&rdquo;, &ldquo;Svi smo jedno&ldquo;,&rdquo;Na krilima ljubavi &ldquo;&hellip;
&ldquo;&Scaron;ta nas to provocira?! Pa dosta toga u dana&scaron;njem vremenu; dru&scaron;tvene mreže, lažna predstavljanja ljudi, sadržaji koji su na tankoj ivici sodome i gomore, a predstavljeni su kao najljep&scaron;i raj ... to jeste provokativno, a ujedno i jako nestabilno za zdravi mentalni razvoj pojedinca....&rdquo;
Na albumu se na&scaron;la i numera pod nazivom &ldquo;Provokativno nestabilan&rdquo;.
&nbsp;"Ta igra riječi 'provokativno nestabilan' odraz je davne emotivne krize. Lude godine naprave od nas takvu osobu - sve bih, a ne bih ba&scaron; ni&scaron;ta.&nbsp; Kroz takve periode prođu mnogi, jer životno iskustvo je ne&scaron;to &scaron;to nas oblikuje, nauči&rdquo;.
Ćupić za maj najavljuje novi album &ldquo;To sam ja&rdquo;.
&ldquo;Autentičnost je danas rijetka i dragocjena. U svijetu gdje se mnogi trude da se uklope i dopadnu, istinsko "Ja" često ostaje skriveno. Biti vjeran sebi zahtijeva hrabrost, samopouzdanje i spremnost da se izdrže neslaganja, čak i sa samim sobom. To je snaga koja izvire iznutra, iz vjere u vlastitu vrijednost i sposobnost da se prebrode prepreke.
Maske koje nosimo da bismo se svidjeli drugima su prolazne. Istinska snaga leži u prihvatanju i izražavanju svog pravog "Ja". To podrazumijeva (emocionalnu ) inteligenciju da razumijemo sebe,( a onda i druge), vjeru u vlastite principe i izdržljivost da ostanemo vjerni sebi, čak i kada je te&scaron;ko, a nerijetko je ba&scaron; tako. Biti autentičan je put ka istinskoj slobodi&rdquo;, zaključuje Ćupić.

U maju novi album ”To sam ja”; Ćupić: Autentičnost je danas rijetka i dragocjena, maske koje nosimo da bismo se svidjeli drugima prolazne su

"BITI AUTENTIČAN JE PUT KA ISTINSKOJ SLOBODI”

U organizaciji Ambasade Republike Turske u Crnoj Gori, Podgorica je ugostila jedinstveni Mobilni muzej posvećen bitkama na Galipolju. Ova izložba, smje&scaron;tena je u specijalno dizajniranom kamionu dugom 17 metara. Ljubitelji istorijskih materijala, uključujući vojne predmete, uniforme i vizuelne rekonstrukcije koje oslikavaju atmosferu značajnog istorijskog događaja iz Prvog svjetskog rata, imaju priliku da vide kroz Mobilni muzej u Podgorici.
Bitka na Galipolju u gradu Čanakalu je tema ove izložbe, poručuju organizatori.
&bdquo;Radnja se održala u toku Prvog svjetskog rata, koja je izuzetno bitna turskom narodu za slobodu i nezavisnost. Muzej je tako koncipiran da se nalazi sedam vitrina i u svakoj vitrini postoji različiti odjeljak. Recimo, u prvoj vitrini su stvari i detalji, drugoj uniforma turskih vojnika, trećoj uniforma neprijateljske vojske kao i ostaci pisama i predmeta&ldquo;, kazao je za Gradsku kustos izložbe Engin Karata&scaron;.
Cilj petogodi&scaron;njeg projekta, kako je naveo, je da obuhvati &scaron;to vi&scaron;e zemalja na Balkanu i promovi&scaron;e Mobilni muzej.
&bdquo;Do sada smo bili u Albaniji i Kosovu. Sada Crna Gora, dok se planira Bosna i Hercegovina. Kada govorimo o Podgorici, izabrana je kao glavni grad i mjesto gdje ima dosta vojnika sa Galipolja i željeli smo da prenesemo upravo taj duh i ovdje. Na plafonu muzeja možete vidjeti ljude iz različitih država koji su nas posjetili&ldquo;, kazao je Karta&scaron;.
Povjerenje su ukazali i građani Podgorice.
Muzej će biti postavljen i danas na prostoru nekada&scaron;njeg Gradskog saobraćaja u Ulici Mitra Bakića u Podgorici u periodu od 9 do 17 sati.

Podgorica ugostila jedinstveni Mobilni muzej posvećen bitkama na Galipolju: Izložba u kamionu dugom 17 metara

U ORGANIZACIJI AMBASADE REPUBLIKE TURSKE U CRNOJ GORI

Glumac Val Kilmer, poznat po ulogama Betmena i Džima Morisona, preminuo je u 65. godini.
Kilmer je tokom karijere dobio brojne pohvale, bio je poznat kao harizmatičan, ali i nepredvidiv. U jednom trenutku povukao se iz Holivuda na čitavu deceniju.
Val Kilmer porijeklom je iz Holivuda, a iako je igrao glavne uloge, &nbsp;tumačeći Džima Morisona i Betmena, njegov &bdquo;svestrani talenat i nedokučiva ličnost nijesu uvijek i&scaron;li ruku pod ruku sa vodećim ulogama&ldquo;.
Preminuo je u utorak u Los Anđelesu, a uzrok smrti bila je upala pluća, izjavila je njegova kćerka, Mercedes Kilmer. Rekla je da mu je 2014. godine dijagnostikovan rak grla, ali da se kasnije oporavio.
Kilmer je u ranim fazama karijere vi&scaron;e puta igrao muzičare, i jo&scaron; tada se činilo da je predodređen za veliki filmski uspjeh.
<iframe src="https://www.youtube.com/embed/qJu9nfVCQmk" width="560" height="314" allowfullscreen="allowfullscreen"></iframe>
Debitovao je u dugometražnom filmu &bdquo;Top Secret&ldquo; (1984), satiri na &scaron;pijunske filmove iz Hladnog rata, gdje je tumačio američkog pjevača koji ple&scaron;e i osvaja publiku u Berlinu, a nenamjerno se upliće u istočnonjemačku zavjeru za ujedinjenje zemlje, prenosi Danas.rs.
Dao je upečatljivo stilizovanu interpretaciju Morisona, simbola psihodjelične senzualnosti, u filmu Olivera Stouna &bdquo;The Doors&ldquo; (1991), a igrao je i epizodnu ulogu Mentora &mdash; Elvisa koji daje savete, kako ga zami&scaron;lja antiheroj koga tumači Kristijan Slejter &mdash; u filmu &bdquo;True Romance&ldquo; (1993), nasilnoj akcionoj jurnjavi sa drogom koju je napisao Kventin Tarantino, a režirao Toni Skot.

Preminuo  Val Kilmer

LEGENDARNI GLUMAC

Film &bdquo;Anora&ldquo; i njegov autor &Scaron;on Bejker su trijumfovali na 97. dodjeli nagrade Oskar.
Film &bdquo;Anora&ldquo; osvojio je pet Oskara, a &Scaron;on Bejker je dobio čak četiri zlatne statute, za film, režiju, scenario i montažu, &scaron;to je apsolutni rekord da jedna osoba osvoji za isti film. Majki Medison je dobila Oskara za glavnu žensku ulogu, za naslovnu ulogu u ovom filmu.
&bdquo;Brutalist&ldquo; je odnio tri nagrade, među kojima je Adrijan Brodi za najbolju mu&scaron;ku ulogu, dok su po dva Oskara uzeli &bdquo;Wicked&ldquo; i &bdquo;Dina&ldquo;, drugi deo.
Film &bdquo;Emilia Perez&ldquo; oborio je rekord kao film sa najvi&scaron;e nominacija za Oskara koji nije na engleskom jeziku, jer je dobio 13 nominacija. Ipak, sa samo dva Oskara, za žensku sporednu ulogu i pjesmu, ne mogu se svrstati u pobjednike večeri.
Ipak, najveći gubitnici večeri bi bili ekipa filma &bdquo;A Complete Unknown&ldquo;, koji pored 8 nomincija nijesu uzeli nijednu nagradu.
U Dolbi teatru u Holivudu, voditelj je prvi put biti Konan O&rsquo;Brajen, koji je donuo sa sobom&nbsp; drugačiji humor.
Oskari 2025 &ndash; dobitnici: Najbolji film
Dobitnik: Anora
The Brutalist A Complete Unknown Conclave Dune: Part Two Emilia Perez I&rsquo;m Still Here Nickel Boys The Substance Wicked
Najbolja režija
Dobitnik: &Scaron;on Bejker, Anora
Brejd Korbet, The Brutalist Džejms Mangold, A Complete Unknown Žak Odijar, Emilia Perez Korali Farža, The Substance
Najbolja glavna glumica
Dobitnica: Majki Medison, Anora
Sintija Erivo, Wicked Karla Sofija Gaskon, Emilia Perez Demi Mur, The Substance Fernanda Tores, I&rsquo;m Still Here
Najbolji glavni glumac
Dobitnik: Adrijan Brodi, The Brutalist
Timoti &Scaron;alame, A Complete Unknown Kolman Domingo, Sing Sing Rejf Fajns, Conclave Sebastian Sten, The Apprentice
Najbolja sporedna glumica
Dobitnica: Zoi Saldanja, Emilia P&eacute;rez
Monika Barbaro, A Complete Unknown Arijana Grande, Wicked Felisiti Džons, The Brutalist Izabela Roselini, Conclave
Najbolji sporedni glumac
Dobitnik: Kiran Kalkin, A Real Pain
Jura Borisov, Anora Edvard Norton, A Complete Unknown Gaj Pirs, The Brutalist Džeremi Strong, The Apprentice

Pet Oskara za Anoru, Medison nagrađena za žensku, a Brodi za najbolju mušku ulogu

NA 97. CEREMONIJI DODJELE OSKARA U LOS ANĐELESU

Spomenik istaknutom crnogorskom umjetniku Uro&scaron;u To&scaron;koviću svečano je otkriven na &scaron;etali&scaron;tu kralja Nikole u Baru u prisustvu predstavnika državnih institucija, lokalne uprave, brojnih umjetnika, članova njegove porodice i građana.
Skulptura posvećena jednom od najznačajnijih crnogorskih umjetnika 20. vijeka, koji je posljednje godine života proveo u Baru, djelo je čuvenog vajara Zlatka Glamočaka. Izrađena je od bronze, visine dva metra, a postavljena je na postamentu od kamena.
Spomenik je otkrio predsjednik Op&scaron;tine Bar Du&scaron;an Raičević, koji je tom prilikom istakao da To&scaron;kovićeva umjetnost nije bila samo izraz izuzetnog talenta i neukrotivog duha već i, kako je naglasio, dokaz neumorne potrage za istinom i slobodom.
"Riječi zahvalnosti dugujemo Ministarstvu kulture i medija koje je prepoznalo značaj na&scaron;e inicijative za podizanje spomenika, stručnoj komisiji kojom je predsjedavala dr Anastazija Miranović te vajaru Zlatku Glamočaku, koji je radeći na jo&scaron; jednom djelu koje će krastiti na&scaron; grad, jo&scaron; jednom dokazao da, kao &scaron;to ni Uro&scaron; To&scaron;ković nije, ne pristaje na kompropise", kazao je Raičević upućujući zahvalnost i arhitektama u Op&scaron;tini Bar Slavku Lekiću i Igoru Milo&scaron;eviću, koji su uz pomoć kompanija Bomakos i Komunalnih djelatnosti Bar ovaj prostor učinili dostojnim Uro&scaron;evog spomenika, te Baranima Jocu Radoviću i Milunu Lutovcu, koji su dali poseban doprinos podizanju spomen-obilježja.
Prema njegovim riječima spomenik istaknutom umjetniku napravljen je u susret &scaron;estoj godi&scaron;njici njegove smrti.
&ldquo;Uprkos godinama provedenim u Parizu, Uro&scaron; To&scaron;ković je zauvijek ostao vezan za svoju Crnu Goru, za Bar kojem je poklonio posljednje godine svog života i time na&scaron; grad na svojevrstan način upisao na mapu evropske umjetnosti. Op&scaron;tina Bar zajedno sa svojim gradjanima sa ponosom njeguje uspomenu na Uro&scaron;a To&scaron;kovića, jer Bar nije samo grad mora i trgovačkih puteva, već i grad koji promovi&scaron;e kulturu, razumije umjetnost i podržava stvarala&scaron;tvo&rdquo;, poručio je on.

Bar: Otkriven spomenik Urošu Toškoviću

ISTAKNUTOM CRNOGORSKOM UMJETNIKU

Autor i urednik bečke muzičke emisije "Momentum" (<a style="color: #e03e2d;" href="https://momentumradioshow.com/">www.momentumradioshow.com) </a>posvećene ExYu muzici Milan Vukasović imao je čast da se sretne sa svjetski poznatim crnogorsko-francuski kompozitorom, pijanistom i aranžerom Jankom Nilovićem u januaru u predgrađu Pariza, i da razgovara o njegovoj muzičkoj karijeri, premijeri filma, kao i o njegovom porijeklu i životu.
Janko Nilović poznat je po radu u oblasti library music &ndash; muzike pravljene za filmsku, televizijsku i radio-produkciju. Sa crnogorskim korijenima po ocu, rođen je u Istanbulu, a veći dio života proveo je u Francuskoj.
Njegova muzika je kori&scaron;ćena u mnogim filmovima, reklamama i TV emisijama, a neki hip-hop umjetnici, poput Dr. Drea, Jay-Z-ja i the Beatnuts-a koristili su njegove semplove u svojim pjesmama.
Producent Dr. Dre je semplovao veliki dio Nilovićeve pesme "Underground Session" za svoju pjesmu "Loose Cannons" sa albuma Compton.
Nilović je 2010. nominovan za Gremi nagradu i rep pjesmu godine sa &bdquo;D.O.A. (Death of Auto-Tune), numerom američkog repera Jay-Z-ja. Zbog inovativne produkcije i unikatnog zvuka, Nilović je postao jedno od skrivenih blaga muzičke scene 20. vijeka, a njegov rad i danas privlači veliku pažnju.
<iframe src="https://www.youtube.com/embed/pcmD5styGT4" width="560" height="314" allowfullscreen="allowfullscreen"></iframe>

Intervju sa svjetski poznatim crnogorsko-francuskim umjetnikom: “Jay-Z me je lično pozvao i zatražio dozvolu za moju pjesmu"

ISTAKNUTI KOMPOZITOR, PIJANISTA I ARANŽER

Na Fakultetu političkih nauka UCG svečano je otkrivena bista profesora dr Ratka Božovića. Profesor Čedomir Čupić je rekao da je Božović budio dobru energiju kod ljudi.
"Družiti se sa njim bila je privilegija i čast. Primjer je kako se treba odnositi prema profesorskom pozivu. Bio je veliki majstor riječi", rekao je on.
Podsjetio je da je 60 godina radio kao profesor, te da su njegova predavanja bila magična, da su kiptala od sadržaja i smisla.
"Bio je i Sizif i Don Kihot nikada nije odustajao", rekao je on.
Izdvajao je moralno biće u nama, kazao je Čupić.
"Najprije je držao do sopstvenog moralnog bića. Moral ljude odvraća od neljudskih postupaka", kazao je on.
Isticao je i da bezvoljni ni&scaron;ta ne mogu, te da je volja važna.
"U njemu su prebivale plemenitosti svih vremena",&nbsp; kazao je Čupić.
Dekan prof.dr Boris Vukićević kazao je da je Božović jedan od inicijatora ideje o osnivanju posebnog odsjeka, potom Fakulteta političkih nauka u Crnoj Gori.
"Božović je od prvog dana, pa dok bude bilo ovog fakulteta ovdje među nama kao oslonac, inspiracija, podstrek i čuvar vrijednosti",&nbsp; kazao je Vukićević.
Autorka biste je vajarka Jelena Božović Đorđević.

Svečano otkrivena bista profesora dr Ratka Božovića na FPN-u: Bio je Sizif i Don Kihot, nikada nije odustajao

NA FPN UCG

Crnogorski slikar i vajar Vojo Stanić preminuo je danas u 101. godini.
Stanić je rođen 1924. godine u Podgorici. Diplomirao je vajarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu 1951. godine.
Nekoliko godina kasnije odlazi u Herceg Novi i potpuno se posvećuje slikarstvu.
Bio je član Crnogorske akademije nauke i umjetnosti, a najvažniji njegov eksponat je bio na Venecijanskom Bijenalu 1997. godine.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj slikarski rad. Njegove slike su izložene u nizu galerija u Crnoj Gori, kao i u stalnoj postavci umjetničkog muzeja u Cetinju.
Stanić je odrastao u Nik&scaron;iću, gdje zavr&scaron;ava osnovnu i srednju &scaron;kolu. Daleke 1944. godine učestvuje u Narodnooslobodilačkom ratu kao dio &Scaron;este crnogorske udarne brigade. U početku je učestvovao u te&scaron;kim borbama, ali je onda premje&scaron;ten u &Scaron;tab brigade.
Crtao je portrete svojih saboraca, te počeo da radi kao ilustrator u novoosnovanom časopisu. Demobilisan je u februaru 1945. godine.
Po okončanju studija preselio se u Herceg Novi i zaposlio se kao profesor u &Scaron;koli za umjetničke zanate.
Slikarstvom je počeo da se bavi 1955. godine, a 1956. godine je izlagao prve portrete i pejzaže u Beogradu i Podgorici. Početkom &scaron;ezdesetih godina zavr&scaron;ava spomenik Jovanu Toma&scaron;eviću i tako zvanično prestaje da se bavi vajarstvom.
Godine 1958. je počeo da radi kao profesor Vi&scaron;e pedago&scaron;ke &scaron;kole na Odsjeku za likovno obrazovanje i ostao je na toj poziciji do zatvaranja &scaron;kole, 1965. godine. Time je Stanić postao slobodni umjetnik.
Boravci u Parizu 1958. i Rimu 1973. i 1974. godine uticali su na formiranje njegovog stila. Njegove slike su često smje&scaron;tene u Sredozemlje, a likovi na njima su su obični, mali ljudi. Neke slika na ulicama i u gužvi, a druge ostavlja usamljene u njihovim sobama. Kombinovao je realno i irealno, sa elementima fantastičnosti.
Bard crnogorskog slikarstva i svjetski priznat umjetnik proslavio je pro&scaron;le godine u Herceg Novom svoj 100. rođendan.
Njegove izložbe od Podgorice do Njujorka afirmisale su crnogorsku kulturu i državu. Kao slikar bio je genije, a kao čovjek - jednostavan, humanista, mudrac... Tako su o Staniću govorili njegovi prijatelji.&nbsp;
Njegove samostalne izložbe mogle su se vidjeti u Beogradu, Podgorici, Oslu, Rimu, Novom Sadu, Cetinju, Motuvanu, Herceg Novom, Bolcanu, Somboru, Svetom Stefanu, Berlinu i Zagrebu.

Preminuo slikar Vojo Stanić

BARD CRNOGORSKOG SLIKARSTVA I SVJETSKI PRIZNAT UMJETNIK

Izložba &ldquo;Muzički plakat u Crnoj Gori 1950-1990&ldquo; biće otvorena u organizaciji Nacionalne biblioteke Crne Gore &ldquo;Đurđe Crnojević&ldquo; i KIC-a &ldquo;Budo Tomović&ldquo;, a u saradnji sa NVO &ldquo;Montenegro records&ldquo; 2.oktobra, u izložbenom holu KIC-a, u 19 sati, saop&scaron;teno je iz KIC-a Budo Tomović.
Kako su kazali, postavka obuhvata neka od najautentičnijih vizuelnih rje&scaron;enja tj. plakata koji se odnose na popularnu muzičku kulturu u Crnoj Gori u drugoj polovini 20. vijeka.
Prema njihovim riječima, biće predstavljeno 18 plakata iz fonda Nacionalne biblioteke, koje publika do sada nije mogla vidjeti ovako objedinjene u okviru standardnih izložbenih postavki.
&ldquo;Plakati su ogledalo dru&scaron;tva u određenom vremenu, pa i muzike i njenih žanrova. Iako nije obiman fond muzičkih plakata u Nacionalnoj biblioteci, važno je istaći da su sačuvani primjerci vrlo vrijedni, neki i raritetni i zaslužuju punu pažnju na&scaron;e javnosti.&rdquo; mr Dragica Lompar.
Izložbu će otvoriti Dragica Lompar, direktorica Nacionalne biblioteke Crne Gore &ldquo;Đurđe Crnojević&ldquo; i moći će da se pogleda do 8.oktobra.

Izložba “Muzički plakat u Crnoj Gori 1950-1990“ u ponedeljak u KIC-u