Niko ne spori da registar treba sređivati. Potencijalno je sporan samo način na koji će to biti urađeno. Druga stvar je što će to uvijek imati političku konotaciju, jer će uvijek biti nezadovoljnih ljudi.To je u razgovoru za Pobjedu kazao Bojan Bugarin, ekspert za pitanja državljanstva, stranaca i prebivališta povodom najavljenih izmjena Zakona o registrima prebivališta i boravišta.

Nacrt tog dokumenta, koji bi morao da se nađe pred poslanicima Skupštine Crne Gore, stigao je iz Ministarstva unutrašnjih poslova na čijem je čelu Danilo Šaranović iz Demokrata, a uz svesrdnu podršku lidera te stranke i potpredsjednika Vlade Alekse Bečića.

Bugarin navodi da će kvalitet predloženog zakonskog rješenja zavisiti od implementacije i načina na koji će se primjenjivati. Po njemu, zamisao je da zakonom najviše budu pogođeni ljudi koji suštinski ne žive u Crnoj Gori. No, ukazuje kako je to mač sa dvije oštrice, jer se postavlja pitanje kako će nadležni uspjeti da pronađu sve one čiji se status preispituje i kakav će biti pojedinačni pristup prema njima. 

- Tu uvijek postoji politički rizik da se prilikom sređivanja registra prebivališta pojedine kategorije stanovništva tretiraju strože, odnosno da se više insistira na njihovom brisanju u odnosu na neke druge. Dakle, to je taj prostor gdje potencijalno može doći do pristrasnosti i gdje u praksi može nastati problem – naveo je on.

A problem se može reflektovati i kroz prizmu nacionalne pripadnosti.

- Sada su na vlasti dominantno prosrpske partije, pa će se Bošnjaci i Albanci možda osjećati ugroženo i reći da neko želi njih da „čisti“. Sjutra, ako na vlasti budu procrnogorske stranke, onda će oni koji se izjašnjavaju kao Srbi, a dominantno žive u Beogradu, reći da je to upereno protiv njih. Dakle, uvijek će to imati političku konotaciju. Zato proces čišćenja registara upravo treba izmjestiti iz političke konotacije i prepustiti stručnim ljudima da ga vode – istakao je Bugarin.

KONTROLA PROCESA

Politička odnosno nacionalna konotacija u sprovođenju zakona koji bi bio izmijenjen na osnovu postojećeg prijedloga MUP-a, samo je jedan u nizu problema koji se otvara kada je u pitanju sređivanje registra prebivališta. Naime, Bugarin smatra da je najveći problem predloženi model.

- Ono što je tu najspornije jeste što zakon dominantno prepoznaje takozvane „terenske provjere“ koje će raditi policija. To nije baš u skladu sa zakonom, niti je u skladu sa preporukama ODIHR-a. I iz toga se uvijek može izvući politička konotacija. Uvijek neko može da kaže da onaj ko kontroliše policiju, kontroliše i proces sređivanja registra prebivališta – rekao je on.

Takođe je ukazao kako takvo rješenje nosi dodatni potencijalni rizik, jer u Crnoj Gori postoji problem manjka službenika policije. 

- Ako hoćete da u zakonitoj proceduri sređujete registar prebivališta i brišete ljude koji više ne bi trebalo da budu u njemu, to morate da uradite kroz transparentan i zakonit postupak, u skladu sa Zakonom o upravnom postupku. A takvi upravni postupci su vrlo komplikovani. To nije nešto što se završava šalterski, već biste za hiljade i hiljade ljudi morali da vodite ozbiljne upravne postupke. MUP definitivno nema kapaciteta za to – poručuje Bugarin.

Kako je podsjetio, ni policija nema adekvatne kadrovske kapacitete za terenske provjere, koje su „vrlo nezahvalne“. 

- Policija i sada radi terenske provjere, ali problem je u tome što za to nema jasno zakonsko utemeljenje. Sadašnji Zakon o registrima prebivališta i boravišta, kao ni podzakonski akti tog zakona, nijesu uredili kako policija izvodi terenske provjere. Nije uređeno kako policija izlazi na teren, kako obavještava građane, kakav zapisnik sačinjava ako, recimo, nađe ili ne nađe to lice. To je manje-više ostavljeno policiji da procijeni da li je ta osoba tu ili nije – rekao je Bugarin. 

Smatra da je „glavni izazov“ upravo činjenica što je sređivanje registra povezano sa takvim terenskim provjerama.

Prema riječima sagovornika Pobjede, do ljudi koji zaista ne žive u Crnoj Gori i koji, realno, ne bi ni trebalo da budu u njenom registru prebivališta, može se doći jedino kroz vrlo kompleksan rad, odnosno uparivanjem svih mogućih baza podataka koje postoje.

- Dakle, prvo treba doći do te kritične mase ljudi za koje se može pretpostaviti da ne žive u Crnoj Gori. Kada oni budu mahom identifikovani ili kada postoje određene indicije, onda treba sprovesti zakonit postupak, pozvati te ljude, saslušati ih, vidjeti gdje su, što su i da li imaju osnov da ostanu u registru – objasnio je Bugarin. 

S druge strane, ističe da se ljudi ne mogu „tek tako“ brisati iz registra prebivališta. 

- Zakon takođe predviđa da su oni koji realno ne žive u Crnoj Gori dužni da se odjave ako namjeravaju trajno da se nastane u nekoj drugoj državi, što je takođe vrlo sporno. Ko zna, kada napusti Crnu Goru, da će se negdje trajno nastaniti? Ljudi uglavnom odlaze da pokušaju, da nešto zarade, da se snađu... Neko uspije, neko ne – dodao je on. 

SPORNI MODEL

Bugarin ponovo naglašava kako je najavljeni model sporan posebno u dijelu njegove implementacije, odnosno način na koji će se, kolokvijalno rečeno, „čistiti“ registar prebivališta. 

- Vidim da je prijedlogom zakona dominantan fokus stavljen na policiju. To nije dobro rješenje, jer izaziva sumnju. Svi će reći da policija „kroji“ birački spisak. Možda će oni najpoštenije raditi svoj posao, ali uvijek ćete imati tu sumnju. Uvijek će neko reći da policija odlučuje da neko može, a neko ne može da bude u registru, jer ga navodno nijesu našli – ukazao je on.

Konačno, ključna posljedica brisanja osobe iz registra prebivališta jeste da on tada gubi i biračko pravo. 

- Ako taj čovjek živi u Njemačkoj ili Americi, i u toj državi nije regulisao državljanstvo i ne ostvaruje biračko pravo, vi ga onda lišavate ustavnog prava. On postaje pravno nevidljiv, jer više nigdje ne može da ostvari svoje biračko pravo. To je ključno – naglasio je on.

Građani Crne Gore „većinu prava crpe iz prebivališta, a ne iz državljanstva“. 

- Činjenica da ste državljanin i da imate pasoš ne znači da možete ostvariti sva prava. Ne možete, recimo, otići u Zavod za zapošljavanje i prijaviti se na evidenciju nezaposlenih samo sa pasošem. Tražiće vam ličnu kartu i prebivalište. Ako odete u dom zdravlja da dobijete izabranog ljekara, tražiće vam prebivalište – podsjetio je Bugarin.

Pravnom terminologijom, kako je precizirao, to što ljudi većinu prava crpe iz prebivališta predstavalja lex domicili, a ne iz državljanstva lex nationalis. 

- U suštini, iz registra prebivališta možete brisati samo crnogorske državljane za koje u zakonitoj, transparentnoj i sigurnoj proceduri, odnosno u upravnom postupku, nesporno i nedvosmisleno utvrdite da su u nekoj drugoj državi stekli državljanstvo i prebivalište i da u toj državi, recimo, ostvaruju biračko pravo. Tada možete reći: u redu, vi imate prebivalište u Njemačkoj, Austriji ili Srbiji, tamo ostvarujete biračko pravo i ne možete imati prebivalište i tamo i ovdje. Ali, i u takvim situacijama mora se voditi računa da se sprovede zakonit postupak – zaključio je Bugarin u razgovoru za Pobjedu. 

Biračko pravo je civilizacijska tekovina

Bojan Bugarin ukazuje kako se zakonitom procedurom iz registra prebivališta mogu brisati samo ljudi koji su, živeći negdje drugo u nekom prethodnom periodu, stekli državljanstvo i prebivalište u toj državi i tamo praktično ostvaruju sva prava. 

- To se odnosi i na biračko pravo i na liječenje i na sve ostalo. Jer, ako ta prava nemaju u drugoj zemlji, a vi ih izbrišete u Crnoj Gori, onda ste im oduzeli biračko pravo – naveo je on. 

Za njega je nezamislivo da u 21. vijeku postoji čovjek koji ne može da ostvari biračko pravo. 

- Biračko pravo je civilizacijska tekovina, jer su se ljudi za njega dugo borili. Nekada su biračko pravo imale samo aristokrate. Zatim je ono priznato siromašnima, potom i ženama... Dakle, nešto što je civilizacijska tekovina, za što se ljudska rasa izborila da ne bude privilegija elite, bogatijih i uspješnijih, sada biste nekome tek tako oduzeli i učinili ga pravno nevidljivim – istakao je sagovornik Pobjede.