Ne vjerujem u prijetnje Demokratske narodne partije da će izaći iz podgoričke vlasti, no, ukoliko se to i dogodi – Evropski savez neće davati vještačko disanje većini. To u intervjuu Portalu Analitika poručuje odbornik ES Miloš Mašković.

Mašković smatra kako je rad podgoričke uprave neplanski, spor i vođen improvizacijom, ali i da je gradonačelnik Saša Mujović razvio lični animozitet prema odbornicima Evropskog saveza. 

Sagovornik Analitike vjeruje kako savez kojem pripada na sljedećim izborima može i do podrške birača koja se mjeri dvocifrenim postotkom.

Kriza u Podgorici nije izuzetak već svakodnevica

Upitan o aktuelnoj krizi u podgoričkoj vlasti, Mašković ističe kako takva situacija već dugo nije incident ili izuzetak, već trajna politička realnost i naša svakodnevica.

„Umjesto da proizvede političku odgovornost i stvarne promjene, ona je prerastala u stanje u kojem vlast funkcioniše bez jasne vizije, bez stabilnosti i bez mjerljivih rezultata. Od 2023. u Podgorici smo imali dvije formalno različite administracije, ali sa gotovo istim političkim konstituentima, okupljenim prvenstveno oko partijskih i ličnih interesa. Upravo su ti interesi njihova glavna tačka okupljanja, ali istovremeno i stalni izvor sukoba“, smatra on.

Kako dodaje, u takvom ambijentu vlast opstaje isključivo dok su zadovoljeni partijski i lični apetiti onih koji je čine, dok je interes građana potisnut na drugo ili treće mjesto. 

„Tome svjedoče brojne situacije u kojima Skupština Glavnog grada nije zasijedala zato što neka partija nije dobila funkciju po dubini. Bez ikakvog ustručavanja, rad lokalnog parlamenta se uzurpira i po više puta zaredom, sve dok se ne postigne unutrašnji politički dogovor. Jedan od svježijih primjera jesu i hvalospjevi aktuelnog gradonačelnika Saše Mujovića na račun Vladislava Dajkovića, koji su na kraju rezultirali smjenom i njegovim izlaskom iz vlasti“, naglašava Mašković.

U prijetnje DNP-a vjerovatno više ne vjeruju ni njihovi članovi

Ta je situacija, dodaje on, zapravo slična onome što se dešavalo tokom podgoričkih izbora 2024, koji su bili predstavljeni kao prilika za razrješenje krize.

„No, u praksi su ti izbori poslužili kao mehanizam produžavanja te krize. Izbori nijesu donijeli suštinsku promjenu političke logike, već su potvrdili da se problemi u Podgorici ne rješavaju zbog građana, već se upravljaju u skladu sa interesima onih koji vlast doživljavaju kao sredstvo političke trgovine, a ne kao odgovornost. Bez dileme, riječ je o Pokretu za Podgoricu Jakova Milatovića koji je izazvao vanredne lokalne izbore u Podgorici kako bi po dubini i širini mogli da preuzmu kadrove GP URA, a koji danas uzurpiraju lokalnu vlast kako bi, između ostalog, na osnovu nepostojećih propisa ispunjavali želje predsjednika države, poput one, da se u njegovoj zgradi ne otvori restoran brze hrane“, ističe on. 

Ne vjeruje Mašković u to da će Demokratska narodna partija izaći iz vlasti.

„Ne vjerujem da u prijetnje DNP više vjeruju ni njeni članovi, a kamoli politička javnost. Najave o izlasku iz vlasti odavno su potrošene i izgubile su svaki kredibilitet. Podsjetiću na situacije iz državnog parlamenta, kada je Milan Knežević u više navrata najavljivao izlazak iz vlasti na državnom nivou, što se nikada nije desilo. Isti obrazac ponašanja danas gledamo i u Podgorici“, ocjenjuje Mašković.

Cilj svega je opstrukcija evropskog puta

Odnos na relaciji PES – DNP, njegovo je mišljenje, više je politička taktika nego principijelnost. O tome, kako dodaje, svjedoče i nezvanične najave o konsultacijama.

„Te neformalne konsultacije, uz istovremene poruke iz DNP-a da više ne participiraju u vlasti, govore prije o pokušaju unutrašnjeg pozicioniranja nego o stvarnoj namjeri da se vlast napusti. U slučaju DNP-a, svjedočimo političkom manevru koji je već imao ozbiljne posljedice. Političko samoubistvo ogleda se u tome što su najveći infrastrukturni projekat u istoriji Glavnog grada pretvorili u par excellence političko pitanje, kako bi pokušali da izađu iz situacije u koju su sami sebe doveli“, ističe sagovornik Portala Analitika. 

Kako dodaje, od ključne ekološke teme - uz očigledan politički uticaj i u dosluhu sa zvaničnim Beogradom - došlo se do pitanja srpskog jezika i sličnih identitetskih tema koje decenijama opterećuju političku scenu Crne Gore. 

„Otvaranje tih pitanja i njihovo guranje na vrh agende Vlada Crne Gore ima samo jedan efekat - dodatnu opstrukciju evropskog puta Crne Gore. Umjesto rješavanja konkretnih problema građana, svjedočimo svjesnom skretanju fokusa ka temama koje proizvode podjele, ali ne nude rješenja. Na kraju, ostaje otvoreno pitanje koliku stvarnu podršku Milan Knežević uopšte ima unutar sopstvene partije kada je riječ o izlasku iz vlasti. Sve ukazuje na to da ta podrška nije ni jedinstvena ni snažna, što dodatno potvrđuje da su prijetnje izlaskom iz vlasti prije svega sredstvo političkog pritiska, a ne ozbiljna politička namjera“, naglašava Mašković.

ES neće davati vještačko disanje podgoričkoj većini

Uprkos njegovom stavu, Maškovića smo pitali i da li birači ES mogu očekivati da će ta partija na bilo koji način 'priskočiti' u pomoć većini ako, nakon Slobodne Crne Gore, iz nje ode i DNP.

“Želim da budem potpuno jasan - Evropski savez ne vidi sebe kao dio takvih aranžmana. Aktuelna vlast u Podgorici nastala je na izbornoj prevari birača 2024. godine, jer su građani jasno poručili da ne žele parlamentarnu većinu u obliku u kakvom ona danas postoji“, poručuje on. 

Kako dodaje, i nakon posljednjih izbora i danas „postoje intencije pojedinih konstituenata vlasti da ES bude uključen u političku konstrukciju koja je nastala na potpuno nezdravim osnovama“. 

„U tom smislu, ES sebe ne vidi kao politički subjekt koji bi davao vještačko disanje parlamentarnoj većini bez političke kohezije, jasne vizije i odgovornosti prema građanima. Ne interesuje nas učešće u vlasti po svaku cijenu, već uspostavljanje stabilnog i legitimnog sistema upravljanja Glavnim gradom, zasnovanog na stvarnoj volji birača, a ne na političkoj trgovini. Ako većina ne može da funkcioniše bez stalnih ucjena i prekomponovanja, onda je rješenje institucionalno i demokratsko, a ne zakulisno. U suprotnom, Podgorica bi nastavila da bude talac političkih dogovora koji nemaju nikakve veze sa interesima građana“, ocjenjuje on.

"Postrojenje je gotova stvar, ali razumijem strah Botunjana"

Nakon politike – projekti. Onaj ključni, postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, postao je uzrok ozbiljnog problema. Mašković ističe kako je gradnja postrojenja 'završena stvar', pri čemu podsjeća kako sva relevantna istraživanja pokazuju da sa tim projektom nema ničega spornog.

Iako dodaje da nema stručno utemeljenih razloga za izmještanje postrojenja, dodaje i kako se stav građana Botuna ne smije ignorisati.

„Naprotiv, njihovo nepovjerenje i revolt u velikoj mjeri proizilaze iz dugogodišnjeg negativnog iskustva sa Kombinatom aluminijuma i bazenom crvenog mulja, koji su decenijama predstavljali realnu ekološku prijetnju. U tom kontekstu, strah građana je razumljiv i legitiman. Problem nastaje u trenutku kada se ta opravdana zabrinutost politički instrumentalizuje. Povjerenje građana Botuna je, po mom mišljenju, zloupotrijebljeno od strane DNP i Kneževića, koji su od stručnog i ekološkog pitanja napravili politički alat, sa ciljem dnevno-političkog profita“, ocjenjuje Mašković. 

Što se blokada i drugih vidova bunta mještana Botuna tiče, on dodaje kako protest kao ustavna kategorija ne smije biti dovođen u pitanje ako je u skladu sa zakonom.

„Međutim, istovremeno je neophodno pronaći institucionalni i dijaloški okvir koji će spriječiti da se politički motivisane blokade pretvore u trajnu paralizu Podgorice i znatnog dijela Crne Gore. Rješenje nije u popuštanju pod pritiscima, ali ni u ignorisanju zabrinutosti građana, već u jasnoj komunikaciji, stručnim argumentima i punoj transparentnosti procesa“, kaže on.

U doba Injac nije urađeno ništa povodom projekta, Mujović godinu obmanjivao mještane

Mašković podsjeća i na raniju istoriju – sve pripreme za gradnju postrojenja, uz obezbjeđivanje sredstava iz fondova EU, pa i početak radova kod aktuelnog kolektora, počele su u doba ranijih vlasti.

“Proces je trajao dugo, ali je administracija Olivera Injac imala realnu mogućnost da započne izgradnju postrojenja. Ipak, za više od godinu nije urađeno apsolutno ništa kako bi se projekat pokrenuo. Njen nasljednik Saša Mujović potom je dodatno izgubio gotovo godinu obmanjujući građane Botuna, ali i širu javnost u Podgorici, a od početka je znao da to nije realna opcija. Odgovorno tvrdim da je gradonačelnik Mujović imao svu relevantnu domaću i međunarodnu dokumentaciju pred sobom, koja je nedvosmisleno ukazivala da se postrojenje može graditi isključivo u Botunu“, naglašava naš sagovornik.

Glavni grad doveli pred svršen čin, u nekom drugom sistemu za ovo bi mnogi odgovarali

Problem, kako kaže, nije bio u nedostatku informacija, već u nedostatku povjerenja u rad prethodnih administracija.

„Zbog toga je sebi dao za pravo da ponovo otvara već zatvorena pitanja, dovodeći Glavni grad pred svršen čin i izlažući ga riziku ogromne finansijske štete. Ta šteta je, srećom, zamalo izbjegnuta i iznosila bi oko 170 miliona eura, što bi za Podgoricu imalo ozbiljne i dugoročne posljedice“, navodi Mašković.

Podsjeća i kako su mnogi nosioci vlasti po 'oslobođenju' uvjeravali Botunjane kako će promjena lokacije biti realizovana ili makar ozbiljnije razmatrana. On ističe kako su u međuvremenu upravo oni promijenili stav povodom postrojenja.

„Kada je riječ o nagloj promjeni politike onih koji su ranije kritikovali projekat, jasno je da se ne radi o principijelnoj „evoluciji“ stavova. U normalno uređenom sistemu, neko bi zbog višegodišnjeg nepostupanja i neizgradnje ovakvog postrojenja morao da snosi i krivičnu odgovornost, i to svi u lancu političke i institucionalne odgovornosti. Na kraju, treba reći i da je do promjene pristupa došlo pod snažnim pritiskom međunarodnog faktora.

Delegacija Evropske unije jasno je stavila do znanja da je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda jedan od ključnih uslova za zatvaranje Poglavlja 27. Tek kada su iscrpljene sve političke iluzije i neodrživa obećanja, ostala je realnost koju su od početka pokazivale činjenice – da je Botun jedina moguća lokacija i da je svako dalje odlaganje direktno išlo na štetu Glavnog grada i države“, tvrdi on.

„Na Veljem brdu ne vidim useljenja ni za pet godina“

Drugi projekti, čini se, već neko vrijeme su u sjenci dešavanja u Botunu, a Mašković smatra kako upravo oni pokazuju da je rad gradske uprave neplanski, spor i vođen improvizacijom.

„Bulevar Vojislavljevića se godinama najavljuje kao strateški saobraćajni projekat, a tek sada ulazi u ozbiljniju fazu realizacije, uz opravdani strah da će rokovi ponovo biti probijeni i da će se projekat razvlačiti bez jasne odgovornosti. Rekonstrukcija dijela Ulice slobode već je probila jedan rok, a sličan obrazac smo ranije gledali i u Vučedolskoj, što jasno govori da kašnjenja nijesu izuzetak već pravilo“, ističe on. 

Upitan da li na Veljem brdu ove godine 'vidi' prva useljenja, koja je svojedobno najavljivao premijer Milojko Spajić, Mašković iznosi znatno više skepse u 'projekcijama'.

„Uprkos ranijim obećanjima, ne vidim prostor za prva useljenja - ne ove godine, nego u narednih pet, uprkos ranijim obećanjima. Projekat i dalje kuburi sa osnovnim planerskim, infrastrukturnim i administrativnim pretpostavkama. Dakle, to je još jedna u nizu šarenih laža PES-a. Sve dok se urbanim razvojem Podgorice bude upravljalo kroz ad-hoc odluke, političke potrebe i neispunjena obećanja, građani će umjesto rezultata dobijati kašnjenja, raskopane ulice i projekte koji postoje samo u najavama“, dodaje on.

Pojedina preduzeća za godinu zaposlila trocifren broj ljudi

O gradskoj upravi i preduzećima i ustanovama čiji je ona osnivač, Mašković kaže da su „formalno aktivni, a suštinski inertni i neefikasni kada je u pitanju interes građana“.

„Njihova „produktivnost“ ogleda se prije svega u partijskom zapošljavanju i konstantnom podizanju cijena komunalnih usluga, a ne u unapređenju kvaliteta rada ili javnog interesa.

Ova parlamentarna većina zaposlila je stotine ljudi, dijelom kroz zloupotrebu instituta ugovora o djelu, za koje se budžetska sredstva iz godine u godinu drastično uvećavaju, a dijelom kroz sistematizaciju novih radnih mjesta bez jasne potrebe. Dok smo mi bili dio vlasti, budžet za ugovore o djelu iznosio je nešto više od 700 hiljada eura, dok danas ta brojka dostiže oko milion i po eura, što jasno govori o razmjerama problema“, ističe on. 

Kao ilustrativan primjer navodi jedno gradsko preduzeće.

„To su Putevi. Od dolaska Radoša Zečevića za direktora, tamo je zaposlen trocifren broj ljudi. Paralelno s tim, građanima su povećane cijene vode, odvoza otpada, parkinga, zakupa na pijacama i tržnicama, kao i usluga na gradskim bazenima, kako bi se nadomjestile greške i loše odluke uglavnom nestručnih kadrova koje je ova vlast dovela i instalirala po dubini sistema“, smatra Mašković.

"Mujovićev odnos prema nama opterećen ličnim animozitetom"

Ne može se reći ni kako je u proteklom vremenu 'cvjetao' odnos na relaciji Evropski savez – Saša Mujović.

„Moj utisak je da je njegov odnos prema odbornicima ES opterećen ličnim animozitetom, koji vuče korijen sa dešavanja na Gorici kada su ga građani, potpuno zasluženo, izviždali.

Na tom skupu sam bio zajedno sa kolegama iz odborničkih klupa Milošem Đuričkovićem i Budimirom Mugošom. Od tada, Mujović ne propušta priliku da taj lični animozitet demonstrira kroz omalovažavanje i neprimjerenu komunikaciju prema odbornicima ES. Takvo ponašanje više govori o njemu kao gradonačelniku i univerzitetskom profesoru nego o nama, koji smo na sve te napade odgovarali civilizovano i građanski, svjesni da lične emocije nijesu i ne smiju biti osnov za vođenje grada kakav je Podgorica“, kaže on.

Nedavne ankete pokazale su kako ES na državnom nivou ima oko pet odsto. Iako je fokusiran na gradske teme, Maškovića smo pitali i da li se u tom savezu zadovoljavaju takvim rejtingom.

„Imamo stabilnu i prepoznatljivu poziciju na političkoj sceni i to je dobra osnova, ali ne i cilj sam po sebi. Pred nama je dovoljno vremena da, kroz jasnu politiku, dosljednost i odgovoran opozicioni rad, dodatno ojačamo povjerenje građana“, smatra on. 

Vjerujem da bismo 2027. mogli i do dvocifrenog procenta
Naš sagovornik vjeruje kako bi na sljedećim izborima mogli do znatno 'jačeg' rezultata u odnosu na rejting na koji ukazuju aktuelne ankete.

„Vjerujem da ćemo na narednim izborima ostvariti dvocifren procenat, jer se politička scena ubrzano razotkriva i građani sve jasnije prepoznaju ko nudi ozbiljnu alternativu, a ko se bavi isključivo unutrašnjim sukobima i improvizacijom. Uloga opozicije danas mora biti aktivna i principijelna, posebno u trenutku kada unutar parlamentarne većine postoje ozbiljna trvenja i potpuni izostanak političke kohezije. ES želi da bude korektiv vlasti i glas građana koji traže odgovornost, a ne dio zakulisnih dogovora“, poručuje Mašković. 

I kada smo već kod opozicije – čini se kako dio njihovih birača baš i nije zadovoljan, naročito po onome što se nedavno dogodilo u Budvi. 

„Kada je riječ o Budvi, naš stav je jasan i nedvosmislen – Evropski savez nije podržao budžet Opštine Budva, jer smatramo da takve odluke moraju biti u skladu sa interesom građana i našim političkim principima“, zaključuje Mašković.