Svako odgađanje donošenje zakona opstruira pregovarački proces sa Evropskom unijom (EU), ali njihovo usvajanje bez potrebne procedure i kvaliteta uvodi u pravni sistem zakone koji nemaju kvalitetnu implementaciju ili su nedovoljno iskomunicirani sa stručnom i ukupnom javnošću, kazao je predsjednik Udruženja pravnika Branislav Radulović.

Radulović je u intervjuu Agenciji Mina rekao da se mora ostvariti i dinamika EU integracija i kvalitet zakonodavne aktivnosti.

Skupština Crne Gore je u ponedjeljak, na dvije vanredne sjednice koje su ukupno trajale nepunih sat i 30 minuta, usvojila 25 zakona neophodnih za ispunjavanje kriterijuma u pregovaračkom procesu sa EU.

Rasprava o tim zakonima nije vođena u pojedinostima, odnosno bila je objedinjena i svedena na izlaganje ministarke evropskih poslova Maide Gorčević i tri opoziciona poslanika. Ti poslanici opozicije nijesu govorili o predloženim zakonskim rješenjima, već su kritikovali način usvajanja zakona.   

Odgovarajući na pitanje kako komentariše donošenje zakona na ovaj način i da li ovo predstavlja kršenje parlamentarnih procedura i degradaciju parlamenta, Radulović je kazao da su političke elite, primarno iz ugla prilično uskog sagledavanja stvari, nametnule jednu krajnje problematičnu dilemu.

Kako je naveo, ta dilema je šta je primarni i osnovni interes tekuće zakonodavne aktivnosti - da li je to brzina donošenja zakona ili njihov kvalitet i poštovanje procedure.

“Udruženje pravnika Crne Gore sa svoje strane ne želi da participira u toj, po nama, pogrešnoj polemici, jer oba cilja moraju biti ostvarena istovremeno - mora se ostvariti i dinamika EU integracija i kvalitet zakonodavne aktivnosti”, istakao je Radulović.

On je naveo da su, u procesu EU integracija, pojedine današnje članice EU, a tada kandidati za članstvo, usvajale zakonodavna akta na engleskom jeziku bez prevođenja na nacionalni jezik u cilju ubrzavanja procesa.

“Međutim, one su istodobno sa posebnom pažnom vodile računa o proceduri i da usvojena zakonska rješenja ne budu samo “gola statistika za evropski štrik” nego i konkretan doprinos kvalitetu vladavine prava i pravne sigurnosti njihovih građana i pravnih subjekata na koje se ta zakonska rješenja odnose”, dodao je Radulović.

Na pitanje da li evropske integracije mogu biti opravdanje za usvajanje zakona bez adekvatne rasprave i uključivanja javnosti, on je odgovorio da se pravi ozbiljna greška zalaganjem za samo jedan od dva zahtjeva - brzina donošenja ili kvalitet zakona.

Ta dva zahtjeva, kako je poručio Radulović, ne mogu se parcijalno posmatrati, niti odvajati jedan od drugog.

“Svako odlaganje u procesu donošenja zakona je direktna namjerna ili nenamjerna opstrukcija vrlo zahtjevnog pregovaračkog procesa sa EU, ali istovremeno usvajanje zakona bez potrebne procedure i posebno kvaliteta u njihovom sadržaju uvodi u pravni sistem “mrtvo slovo na papiru” - zakone koji nemaju kvalitetnu implementaciju ili su nedovoljno iskomunicirani sa stručnom, akademskom ili poslovnom zajednicom”, kazao je Radulović. 

On je naveo primjer novog Zakona o privrednim društvima, koji je, kako je rekao, prošao vrlo zahtjevne procedure, pa ipak sada poslovnoj zajednici, a posebno privrednim društvima čiji je osnivač država ili jedinice lokalne samouprave, nije dovoljno jasan u dijelu njegove konkretne primjene i obaveznosti preregistracije u vrlo kratkom roku.

“Šta onda tek očekivati za 25 novih zakonskih rješenja čije naslove u ovoj prilici nijesmo u mogućnosti ni precizno navesti”, upitao je Radulović.

EU integracije, kako je poručio, ne mogu biti opravdanje predlagaču zakona za loša i nedovoljno iskomuncirana zakonska rješenja, posebno ne za ona koja nijesu prošla proces verifikacije od strane Evropske komisije. 

“Kao što su to predložene izmjene zakona iz oblasti bezbjednosti, na šta je precizno u svom dopisu ukazalo 18 nevladinih organizacija i strukovnih asocijacija, među kojima je i Udruženje pravnika”, naveo je Radulović.

Odgovarajući na pitanje koje su moguće posljedice za kvalitet zakona kada se veliki broj njih usvaja u kratkom vremenskom periodu, on je kazao da koliko god evropska agenda bila zahtjevna i tražila ubrzanu proceduru na koju se mora imati kvalitetan odgovor, treba biti svjestan opasnosti narušavanja pravnog poretka zakonskim rješanjima koji stupanjem na snagu proizvode pravno dejstvo, a da sam donosilac ili subjekt na koji se odnosi nedovoljno zna njihovu sadržinu.

“Nažalost, mora se konstatovati da očito da po ovom pitanju izvršna i zakonodavna vlast nemaju valjanu koordinaciju, ili se makar stiče takav utisak u javnosti. Inače u svom poznatom citatu još je Ciceron upozorio rimski Senat da “Kada je zakona previše, pravda se gubi u njihovoj gomili””, naveo je Radulović.  

Upitan kako komentariše to što su dvije vanredne sjednice na čijem dnevnom redu je bio veliki broj zakona zakazane u posljednjem trenutku, a to se moglo uraditi i ranije, počev od 15. januara, on je rekao da upravo taj primjer ukazuje na uočljiv manjak kvalitetne organizacije procesa usvajanja zakona.

“Na taj način se dobija efekat koji rezultira kratkoročnim benefitom u procesu EU integracija, ali i trajni defekt u činjenici da egzistiraju zakonska rješenja kod kojih nije postojala javna rasprava sa stručnom ili političkom javnošću”, kazao je Radulović.

Prema njegovim riječima, sve to može uzrokovati faktičkim egzistiranjem “novih zakona” u pravnom poretku, ali da ne dolazi do njihove faktičke i dosljedne primjene od onih kojma su ta zakonska rješenja namijenjena.

“Stoga, Udruženje pravnika i ukupna stučna javnost neće stajati na bilo koju od “sukobljenih strana” koje zagovaraju parcijalni pristup, već zahtijevati kvalitetne parlamentarne procedure, kvalitet zakonskih rješenja i poštovanje agende dogovorene u procesu pregovaranja sa EU, jer cilj zakona nije njihovo “postojanje”, već potpuna, neselektivna i doljsedna implementacija”, naveo je Radulović.

Odgovarajući na pitanje zašto Crna Gora još nema zakon o Skupštini i da li bi usvajanje tog pravnog akta moglo spriječiti praksu donošenja zakona po ubrzanoj proceduri, on je kazao da Skupštine ima relativno dobro uređen Poslovnik, koji je pritom i ustavna kategorija sadržana u članu 91 stav 2 Ustava.

Kako je rekao, mnogo veći problem je činjenica da je Crna Gora jedina država u regionu koja nema zakon o Vladi, pa se tako način rada, organizacija, sastav i funkcije Vlade, umjesto zakonom, regulišu uredbama i drugim nižim podzakonskim aktima.

“Što se same Skupštine tiče, ona ima relativno dobro uređen Poslovnik koji je pritom i ustavna kategorija sadržana u članu 91 stav 2 Ustava, za čije je usvajanje potrebna većina svih poslanika”, naveo je Radulović.

On je kazao da bi za zakon o Skupštini bila dovoljna samo prosta većina, a da je za Poslovnik Skupštine Ustavom propisana većina koja je veća od one za eventualni zakon o Skupštini.

Međutim, kako je rekao, ovo pitanje nije od značaja u predmetnom slučaju “25 zakona za 90 minuta”, jer problem nije u nepostojanju regulative, već u njenoj primjeni.

“Stoga cijenimo da koliko god neko imao dugo profesionalno iskustvu u praćenju rada parlamenta sada ne može sa sigurnošću znati red sjednica, način sazivanja i termine i metodologiju rada zakonodavnog odbora, što umnogome ne doprinosi ni pravnoj sigurnosti ni povećanju digniteta zakonodavnog doma”, naveo je Radulović.