Roditeljstvo zahtijeva empatiju, saosjećanje i spremnost da svoje potrebe učinite sekundarnim, što je, složićete se, u suprotnosti sa osobinama koje posjeduju narcisoidne osobe, ali to ne znači da roditelji ne mogu da budu narcisoidni.

Narcisoidno roditeljstvo nije definisano time što se roditelji hvale djecom na društvenim mrežama ili što ih tjeraju na dodatne aktivnosti nakon škole, već je sve mnogo toksičnije od toga. Ovakvi roditelji imaju problem da svojoj djeci dopuste da postanu nezavisne osobe i da im se ispune njihove sopstvene potrebe, a u nastavku otkrivamo neke ključne pokazatelje da je neko narcisoidni roditelj.

Djecu vide kao izvor validacije

Narcisoidni roditelji se često hvale svojom djecom kada postignu neki uspjeh u školi, sportu ili vannastavnim aktivnostima. To ponekad rade i drugi roditelji, ali razlika je u tome što su narcisi nezainteresovani za svoju djecu sve do trenutka dok ne postignu uspjeh koji oni mogu da prisvoje. A pored toga, svaku potrebu djeteta za validacijom zanemaruju, pa čak i ismijavaju.

Izražavaju svoje emocije, ali ismijavaju emocije svog djeteta

Kada su razočarani ili frustrirani, narcisi umiju da previše burno izraze svoje emocije i to može dovesti do vikanja, svađanja ili nečeg još goreg. Međutim, osjećanja drugih ljudi u njima često izazivaju prezir, a ni djeca nisu izuzetak, pa ih tako tjeraju da ne pokazuju emocije i ismijavaju njihove reakcije.

Uvijek svoje potrebe stavljaju na prvo mjesto

Ponekad su neke obaveze neodložne i roditelji se ne mogu posvetiti djeci, ma koliko željeli. Ali, kod narcisoidnih roditelja, ove situacije su prečeste i služe kao opravdanje da oni uvijek rade šta god požele. Ako postoji neka aktivnost koju oni vole, djeca moraju da je obavljaju sa njima svakog vikenda, a ovakvi hobiji se ne otkazuju ni kada dijete ima neki važan događaj.

Ne postavljaju granice

Narcisi nemaju nikakve interakcije sa djecom kada im nije do toga, ali onda se mogu naprasno odlučiti da ih prekinu u svemu što rade kako bi tražili odgovore na neka pitanja, bezobzirno komentarisali privatne stvari ili teme koje su djetetu veoma osjetljive.

Imaju omiljeno dijete

Narcisi koji imaju više djece često izaberu jedno dijete koje će obasipati komplimentima dok o drugima govore loše, a to nikako nije dobro za djecu. Ona mogu da se osjećaju neadekvatno i da imaju potrebu da još više impresioniraju roditelje kako bi dobili makar trunčicu ohrabrenja i validacije.

Krivicu prebacuju na djecu

Kako su ovakvi roditelji često perfekcionisti, oni svoje greške često pripisuju djeci i krivicu prebacuju na njih, često uz veoma zajedljive i neprijatne komentare. To prebacivanje krivice može ići toliko daleko da djeca podsvjesno odustaju od nekih svojih potreba, misleći da će ih ostvariti nauštrb svojih roditelja.

Očekuju da će djeca brinuti o njima

Još odmalena, ovakvi roditelji šalju poruku djeci da ona moraju da brinu o njima, a to se često produžava u odraslom dobu, ali sa otvorenom željom podsticanja krivice. To je emotivno ucjenjivanje sa direktnim ciljem manipulacije.