Njeguški sir, jedan od crnogorskih specijaliteta, nedavno je zauzeo drugo mjesto na listi TasteAtlasa – svjetskog alasa hrane, koji je objavio listu 50 najboljih sireva u svijetu.

“Njeguški sir je crnogorski punomasni tvrdi sir proizveden od ovčijeg mlijeka. Skuta se prvo stavlja u gazu, zatim u kalup za sir, a na kraju se pritisne drvenom daskom koja je prekrivena kamenom. Poslije jednog dana sir se posoli i stavi u drvenu kutiju na dva dana, a zatim se ostavi da odleži najmanje četiri nedjelje dok sir ne bude spreman za konzumaciju. Krajnji proizvod ima zlatnožutu koru i mliječno-kisjeli, slani ukus", opisao je TasteAtlas.

Crnogorski proizvođači te vrste sira ne kriju da je u pitanju ne samo veliko priznanje za brend i našu zemlju, već i značajan pokazatelj da Crna Gora ima potencijala za razvoj gastroturizma.

O tome kako se proizvodi taj, slobodno možemo reći svjetski brend, te koliko znači priznanje TasteAtlasa, za Dnevno.me je govorio Nikica Čavor, jedan od proizvođača.

On ističe da Taste Atlas ima bazu sa više od 10.000 tradicionalnih jela i poznatih lokalnih proizvoda, te da nije mala stvar naći se na njihovoj listi. Naglašava da je tom priznanju prvenstveno doprinijela specifična klima crnogorskog podneblja koja i te kako utiče na vrhunski kvalitet crnogorskog proizvoda.

“Mi sir pravimo od našeg milijeka sa farme na Njegušima. Proizvodi se na tradicionalan način. Poslije sirenja sir se čuva na hladnom i prozračnom mjestu. Drži se u kalup, nakon toga se soli, takođe, mora da odstoji. Zatim se pere i suši”, pojašnjava nam Čavor proces proizvodnje dodajući da je potrebno oko deset litara mlijeka kako bi se napravio jedan sir.

Ističe da je riječ o važnom brendu naše zemlje – nešto po čemu smo decenijama poznati u regionu, a evo sada i širom svijeta.

“Njegova tradicionalna tehnologija proizvodnje održala se i do danas. Suši se u specifičnom ambijentu gdje se sudaraju primorska i planinska klima, soli se morskom solju i može da se čuva u maslinovom ulju” priča naš sagovornik.

Podsjeća da proizvodnja sira datira još od naših prabaka i prađedova, te da se od tada samo unapređivalo znanje, ali i načini proizvodnje.

Foto: Privatna arhiva

“U to vrijeme porodice su držale stoku i zadovoljavale svoje kućne potrebe. Kako je vrijeme odmicalo sve se razvijalo svojim tokom da bi danas došli do ovoga što imamo, a to je specifičan i unikatan proizvod ne samo u Crnoj Gori nego i u svijetu”, navodi Čavor.

Pojašnjava nam da u njegovim proizvodnim pogonima godišnje proizvedu čak oko 40 tona njeguškog sira. Kaže, takođe, da je pohvalno  što je iz godine u godinu sve veći broj proizvođača tog mliječnog proizvoda.

“To je dobro i za samo unapređenje i razvoj poljoprivrede”, iskren je Čavor.

Upitan kako se bori sa sve većom konkurencijom kaže da se kvalitet i te kako prepoznaje.

“Ono što je dobro uvijek opstane na tržištu i nađe put do kupaca. Tako da smo mi sigurni u kvalitet”, iskren je naš sagovornik.

Ne krije da je u toj oblasti proizvodnje mliječnih proizvoda uvijek dobrodošla zdrava konkurencija, no da su u posljednje dvije godine proizvođači generalno imali ogromne probleme.

“Iskreno, to je bila jedna borba za opstanak koja se i sad nastavlja i manifestuje kroz ogromna poskupljenja kako hrane za naše krave, tako i svega ostalog. Pomoć države je slaba, da ne kažem da je nema. Izazov je i ono čemu mi težimo – proširenju proizvodnje naših proizvoda kao i razvoju porodičnog biznisa”, priča nam Čavor.

  Foto: Privatna arhiva

Upitan da li, osim na domaće tržište, sir plasira i van naših granica kaže:

“Prodajemo ga samo ovdje, jer nemamo dovoljno ni za crnogorsko tržište.”

Što se tiče aktivnosti za naredni period naglašava da imaju u planu da predaju i zahtjev za dobijanje oznake zaštite kvaliteta.

Podsjećamo, prvo mjesto na listi Taste Atlasa njeguškom siru izmaklo je zbog Italije.

Naime, bolji od njega bio je samo italijanski Pecorino Fiore Sardo, tvrdi punomasni sir napravljen od ovčjeg mlijeka domaćih proizvođača sa ostrva Sardinije, koji od 1996. zaštićen od strane ovlaštenog geografskog porijekla.

Na trećem mjestu bila je Španija, četvrtom Grčka a na petom Srbija sa pirotskim kačkavaljem.