Iz godine u godinu povećava se priliv predmeta koji se upućuju Centru za alternativno rješavanje sporova. Shodno principu dobrovoljnosti, stranke nemaju obavezu da prihvate medijaciju što znači da se ne sprovodi u svim pristiglim predmetima.

Ipak, iz Centra za portal Dnevno ukazuju da je i dalje prisutan problem nedovoljne informisanosti o takvom načinu rješavanja sporova, i pored niza promotivnih aktivnosti koje, kako ističu, kontinuirano sprovode.

Prema podacima koji su nam dostavili, za posljednjih pet godina (2018-2022) pred Centrom je zaključeno 6.204 poravnanja.

„Upoređujući 2018. i 2022, može se konstatovati da je u 2022. zaključeno 534 odsto više poravnanja u odnosu na 2018. kada je bilo zaključeno 378 poravnanja. U 2022. broj predmeta riješenih u postupku medijacije pred Centrom (2.397) u odnosu na broj parničnih predmeta rješavanih u meritumu od strane sudova (7.968 meritornih sudskih presuda) iznosio je 30 odsto“, kazala je direktorica Centra za alternativno rješavanje sporova Marina Lutovac.

Kada je riječ o ovoj godini, zaključno sa 30. junom u Centar je pristiglo 5.093  predmeta, dok je do sada zaključeno 1.043 poravnanja, koji, kako su pojasnili, potvrđivanjem od suda stiču svojstvo izvršne isprave.

„Osnovna načela dobrovoljnost, povjerljivost, jednaost, pravičnost“

Medijacija je, kao jedan od načina alternativnog rješavanja spora, postupak u kojem dvije ili više stranaka u sporu pokušavaju dobrovoljno, uz pomoć treće, neutralne osobe, odnosno medijatora, postići dogovor o rješavanju spora kojim se nanovo uređuju međusobna prava i obaveze, stvaraju uslovi buduće saradnje.

Lutovac pojašnjava da se medijacija može primijeniti kao izbor - prije sudskog postupka, umjesto sudskog postupka, te kao dopuna sudskom postupku. Ukoliko se u postupku medijacije ne postigne sporazum među stranama u sporu, stranke se mogu vratiti sudskom postupku.

“Medijator ne može predložiti rješenje, niti uticati na rješenje, već jedino može strankama pomoći da uspostave bolju komunikaciju, da budu kooperativniji u rješavanju problema, da identifikuju svoje interese i redukuju problem”, navodi Lutovac.

Ukazuje da su osnovna načela medijacije, shodno Zakonu o alternativnom rješavanju sporova, dobrovoljnost, povjerljivost, načelo savjesnosti i poštenja, načela jednakosti i pravičnosti.

A da bi neko dobio licencu za rad medijatora, potrebno je da ispuni niz zakonskih uslova.

„Među medijatorima koji se nalaze na spisku Centra su lica različitih profesija (pravnici, sudije, advokati, psiholozi, socijalni radnici, profesori i dr.), i u tom smislu nema ograničenja”, pojašnjava Lutovac.

Pred Centrom za alternativno rješavanje sporova postupci medijacije pokreću na dva načina -  tako što građani ili privredna društva mogu podnijeti Centru predlog za pokretanje postupka medijacije ili pak sud može uputiti rješenjem stranke na postupak medijacije pred Centrom.

Prednosti medijacije

Na pitanje koje su glavne prednosti medijacije, naša sagovornica odgovara da su to jasnije sagledavanje situacije, donošenje rješenja koje je podjednako prihvatljivo za obje strane, čuvanje ili uspostavljanje komunikacije i povjerenja između strana u sporu, čuvanje lične i imovinske interese, te ušteda vremena i finansija. 

„Svi sporovi, osim  onih za koje je propisana isključiva nadležnost suda ili drugog organa, se mogu rješavati u postupku medijacije, a da li će se postići dogovor, tj. zaključiti poravnanje zavisi ne samo od vrste predmeta, već od spremnosti stranke da svoj spor riješi mirnim putem“, kaže Lutovac.

Tako se pred Centrom za alternativno rješavanje sporova mogu rješavati građanski sporovi (sporovi iz naknade materijalne i nematerijalne štete, sporovi iz ugovornog prava, sticanje bez osnova, duga, potrošački sporovi, sporovi iz osiguranja i dr), porodični sporovi (razvod braka, sporovi iz odnosa roditelja i djece, sporovi radi podjele bračne tekovine), te privredni sporovi (sporovi proistekli iz privrednopravnih odnosa pravnih lica i preduzetnika,  iz oblasti osiguranja, iz autorskog prava i prava intelektualne svojine, građevinski, bankarski sporovi, iz ugovora o koncesijama i sl).

„Porodični sporovi utiču na sve članove porodice“

Pojašnjava da je medijacija posebno preporučljiva u rješavanju porodičnih sukoba.

Kako navodi, porodični sporovi/sukobi utiču na sve članove porodice, posebno na najranjivije, u porodičnim sporovima su pravna pitanja veoma isprepletena sa jakim emocijama, porodični sporovi/sukobi uključuju osobe koje će biti u međusobnom odnosu i u budućnosti, jer su porodične veze neraskidive.

“Nerazriješeni i dugotrajni porodični sporovi, takođe, mogu negativno uticati na djecu. Medijacija omogućava sporazumno rješavanje porodičnog spora, uređenje međusobnih prava i obaveza i buduće saradnje, bez utvrđivanja koja je strana u postupku u pravu. Medijacija pruža dobru šansu za dalji život razvedenih roditelja - prvenstveno za dobar rast i razvoj njihovog djeteta, jer čuva njihove lične i imovinske interese i porodične veze”, kaže Lutovac.

Kako pojašnjava, medijator usmjerava partnere da zajednički razmotre sve posljedice razvoda braka.

“Tako pomaže partnerima da sa što više sporazumijevanja i odgovornosti urede svoje lične i imovinske odnose. Takođe, medijator usmjerava partnere da razmisle i sporazumiju se o načinu na koji će brinuti o svojoj djeci nakon razvoda, posebno o roditeljskim obavezama i pravima prema djeci. Sve to doprinosi da se partneri ne razilaze neprijateljski i otvara mogućnost za roditeljsku saradnju koja stavlja dijete na prvo mjesto”, ističe Lutovac i ukazuju na brojne prednosti porodične medijacije.

“Odluke samostalno donose oni koji će živjeti u skladu sa postignutim dogovorom. Samostalno donošenje realnih odluka koje uvažavaju potrebe svih članova porodice povećava vjerovatnoću ostvarivanja sporazuma”, dodaje Lutovac.

Takođe, kako navodi, omogućava se nastavak porodičnih veza između djece i roditelja nakon sukoba/razvoda, razvija se trajna roditeljska saradnja zasnovana na zajedničkom interesu za dobrobit djece, medijacija uvažava porodičnu prošlost, ali ne produbljuje problem traženjem uzroka sukoba u prošlosti.

“Medijacija je usmjerena na sadašnji problem i na rješenje koje će biti održivo i u budućnosti, medijacija podstiče zajedničku odgovornost za kvalitet života članova porodice. Spor je moguće riješiti brzo i smanjiti troškove njegovog rješavanja. I kada se desi da se postigne djelimični sporazum ili se ne postigne sporazum, medijacija doprinosi da stranke jasnije vide situaciju, njihovom boljem međusobnom razumijevanju i komunikaciji i efikasnijem učešću u daljem rješavanju spora na sudu”, navodi Lutovac.

Kako je dodala, Porodični zakon i Zakon o parničnom postupku predviđa obavezu upućivanja porodičnih sporova na medijaciju Centru za alternativno rješavanje sporova, s tim da se građani obraćaju i prije pokretanja sudskog postupka Centru.

„U prošloj godini od broja upućenih predmeta porodične medijacije, 60 odsto je završeno postizanjem sporazuma“, kaže Lutovac.

Zaključuje i da je, što se tiče dosadašnje prakse Centra u oblasti rješavanja privrednih sporova, primjena medijacije i prihvatanje medijacije, zbog niza razloga, još nije na zadovoljavajućem nivou i zahtijeva preduzimanje niza koraka u cilju unapređenja.