Ljetnje računanje vremena počinje u noći sa subote na nedjelju, tako što časovnike pomjeramo sat unaprijed, sa dva na tri. Ove godine ljetnje računanje vremena počinje malo ranije nego prošle godine, što kod mnogih izaziva zabunu. Ali razlog nije promjena pravila, već jednostavno kalendarska igra.

Mnogi su primijetili da su prošle godine, 2025. godine, satovi pomjereni unaprijed 30. marta. Razlog za ovu očiglednu nedosljednost leži u jednostavnom pravilu koje je na snazi širom Evropske unije. Prema važećoj direktivi, prelazak na ljetnje računanje vremena uvijek se dešava posljednje nedjelje u martu. Pošto datumi u kalendaru padaju u različite dane u nedjelji svake godine, mijenja se i datum posljednje nedjelje u martu. Ove godine je to 29. mart, dan ranije nego prošle godine.

Svakog proljeća i jeseni, pitanje značenja ovog običaja pomjeranja vremena se ponovo otvara. Prvobitno uveden tokom Prvog svjetskog rata, a široko usvojen tokom energetske krize 1970-ih, cilj promjene satova bio je ušteda energije boljim korišćenjem dnevne svjetlosti. Vjerovalo se da će duže večeri smanjiti potrebu za vještačkim osvjetljenjem. Međutim, novija istraživanja pokazuju da su te uštede, ako ih uopšte ima, minimalne, jer se u prelaznim mjesecima energija troši na jutarnje grijanje.

Evropski parlament je 2019. godine glasao za ukidanje sezonskog pomjeranja sata, a u anketi sprovedenoj godinu ranije, velika većina građana EU podržala je tu ideju. Međutim, cio proces je zastao. Do danas, države članice nijesu uspjele da se dogovore oko ključnog pitanja: da li trajno zadržati ljetnje ili zimsko (standardno) vrijeme. Problem dodatno komplikuje potreba za koordinacijom kako bi se izbjegao haos u transportu i na jedinstvenom tržištu. Zbog globalnih kriza poput pandemije i rata u Ukrajini, ovo pitanje je potisnuto u drugi plan.

Gubitak samo jednog sata sna može poremetiti naš unutrašnji biološki sat i izazvati umor, glavobolje i probleme sa koncentracijom koji mogu trajati danima.