Svi su prepušteni sebi i svako se snalazi na svoj način – tako sagovornici Radija Slobodna Evropa (RSE) opisuju problem manjka sezonskih radnika, sa kojim se turistički privrednici u Crnoj Gori suočavaju i ove godine.

“Kad uložite novac u neku investiciju, mislite da ste uradili sve što je potrebno, ali onda vidite da vam je teže naći radnu snagu nego investirati u to što ste stvorili”, kaže za RSE dugogodišnji turistički djelatnik iz Ulicnja, Petar Delić.

Nema zvaničnog podatka koliko je ukupno potrebno sezonaca Crnoj Gori, ali procjena budvanskog Udruženja ugostitelja prelazi 30.000, što je oko dvadeset odsto više nego prošle godine.

I dok je potražnja za sezoncima sve veća zbog novih turističkih objekata, država nema sistemsko rješenje za dugogodišnji problem privredne grane koja donosi preko petine prihoda državnoj kasi.

U Udruženju ugostitelja kažu da o tome postoji komunikacija sa nadležnima, ali jednosmjerna.

“Stalno šaljemo dopise i predlažemo rješenja, ali čini mi se da nema dovoljno razumijevanja i volje da se to riješi”, kaže predsjednik Udruženja Aleksandar Jovanović.

A da bi se problem mogao početi sistemski rješavati, treba bolje povezati obrazovne institucije i privredu, produžiti sezonu i okrenuti se primarno evropskom tržištu, navode sa Fakulteta za biznis i turizam u Budvi.

Jer, pojašnjavaju za RSE, sa sezonom koja traje nekolikol mjeseci i turistima koji su plićeg džepa od onih evropskih, domaća privreda teško može biti konkurentna za one koji traže posao tokom ljeta.

Sezonci od Moldavije do Nepala i Indonezije

Ulcinjanin Petar Delić ima hotel, kamp, a zakupac je i plaže, pa ljeti zaposli oko 45 radnika – kuvara, konobara, servisera i sličnih turističkih profila.

“Sezonsku radnu snagu obično uspijemo naći zahvaljujući našim rođacima i prijateljima, ali su to uglavnom mlađe osobe, bez dovoljno iskustva i kvalifikacija, pa nam, ipak nedostaje kadra”, kaže Delić.

Iako je u Crnoj Gori više od 37.000 nezaposlenih, što je oko 14 odsto stanovništva, najveći dio sezonaca dolazi iz regiona – BiH, Srbije i Sjeverne Makedonije.

Sve češće se zapošljavaju i iz drugih zemalja.

U najvećem petrovačkom hotelu je prošle godine dio kadra bio iz Moldavije, koji se vratio i ove godine. Javljaju im se i zainteresovani sa dalekih destinacija, od Nepala do Indije i Indonezije.

“Ali, pitanje je što vi od njih možete da dobijete, jer se često ispostavi da osoba vrlo malo zna o našoj zemlji, kulturi, kuhinji, jeziku. A sve to čini naš turistički proizvod”, kaže za RSE direktor hotela Željko Cicović.

Posljednjih godina je u regionu sve više i privatnih agencija za zapošljavanje, no Cicovićevo iskustvo je da oni, umjesto profesionalne regrutacije, samo povežu onog ko im se prijavi sa poslodavcem.

“Onda mi često rizikujemo da dobijemo ‘mačka u vreći’, jer agencija ne garantuje znanje i iskustvo radnika kojeg preporučuje”, kaže Cicović.

Džaba bolji uslovi i veće plate

Veća potražnja za sezoncima je povećala njihove plate, uz koje najčešće imaju besplatan smještaj i hranu.

U nekoliko hotela sa kojima je kontaktirao RSE, je najniža plata oko 700 eura, što je prosječna plata u Crnoj Gori, uz koje sezonac dobija tri obroka i smještaj u dvokrevetnim sobama sa kupatilom.

“Ne možete naći sobaricu za platu manju od toga, a njena plata u eksluzivnim rizortima dostiže i do 1.000 eura”, kaže Cicović.

Prema riječima Delića, plata pomoćnog kuvara je oko 1.500 eura, dok glavni kuvar u eksluzivnim restoranima može zaraditi od 2.500 do 3.000 eura.

“Mislim da toliko ne može da dobije ni u Njemačkoj. Jer, kad odete u Evropu i od prihoda oduzmete trošak za hranu, smještaj i ostalo, ostane vam manje para nego kad radite na sličnim poslovima u Crnoj Gori”, smatra Delić.

A što kažu sezonci?

Prema istraživanjima Fakulteta za biznis i turizam, finansijska motivacija je za sezonce najvažnija prilikom odabira poslodavca, pa jedan dio njih odlazi u evropske zemlje.

Sve češće je to susjedna Hrvatska, gdje je sezona duplo duža i sa duplo većom popunjenošću na godišnjem nivou nego u Crnoj Gori, pa je moguće i zaraditi više.

Prošle godine je 424 državljana Crne Gore dobilo dozvolu za sezonski posao u Hrvatskoj, kažu iz hrvatskog MUP-a za RSE.

Nikola iz Čačka (Srbija), koji već šest godina radi kao sezonac u Budvi, kaže da se vraća na crnogorsko primirje, jer mu je, osim plate, jednako važno da dobije šansu za napredovanje.

“Kad vam treba posao, prihvatite ono što vam se nudi, iako možda nije na vašem nivou. Kad dođete prvi put kao sezonac, niko ne zna što možete ili ne možete raditi, ali je važno da poslodavac cijeni kad pokažete da znate posao”, kaže Nikola za RSE.

On je prve sezone bio noćni čuvar u restoranu, da bi nakon nekoliko godina napredovao do menadžera tog ugostiteljskog objekta.

Kaže i da ne pomišlja na odlazak u neku od evropskih zemalja, jer je svojim radom stekao povjerenje poslodavca i može računati na siguran posao i naredne godine.

U eri interneta, do radnih dozvola sve teže

No, i kada poslodavci dobiju iskusnog sezonca-nerezidenta poput Nikole, trebaju mu pribaviti radnu dozvolu. I za to potrošiti najmanje mjesec dana, kaže za RSE menadžer jednog budvanskog restorana, Ivan Munitlak.

“Svake godine zahtijevaju dodatne papire za radnu dozvolu, pa je taj proces sve duži i zahtjevniji”.

Pritom, sezonac ne može raditi dok ne dobije radnu dozvolu, a njegovo čekanje finansira poslodavac, plaćajući mu smještaj i hranu.

Višestruki predlozi privrednika da se sezoncima omogući rad od trenutka kada predaju dokumenta za radnu dozvolu, ostali su bez odgovora nadležnih.

RSE je uputio upit Ministarstvu turizma što je urađeno da bi se ubrzala procedura izdavanja dozvola za sezonce – strance, ali je odgovor izostao.

Kako riješiti problem sezonaca?

Pojedini hotelijeri i ugostitelji pokušavaju da zadrže sezonske radnike tako što im isplaćuju plate i zimi, umanjene 60 do 70 posto, kaže prof. Miško Rađenović, koji predaje predmet o ljudskim resursima na Fakultetu za biznis i turizam.

To je slično statusu “stalnog sezonca” koji se već nekoliko godina sistemski primjenjuje u Hrvatskoj, gdje im plate tokom zime obezbjeđuje država, a poslodavac je obavezan da ih naredne godine ponovo primi na posao.

Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić je kazala da se na predlog Privredne komore razmišlja o uvođenju “stalnog sezonca” i u Crnoj Gori.

No, za to tek predstoje analize, promjene Zakona o radu i seta drugih zakona.

“Nadam se da bi u narednog ljeta mogli biti spremni za uvođenje “stalnih sezonce”, rekla je Nišić 22.aprila.

Hotelijer Petar Delić smatra i da bi država trebalo više da uloži u obrazovanje kadra organizovanjem ugostiteljskih škola koje bi se povezale sa privrednicima.

Praksu bi mogli obavljati u njihovim objektima, gdje bi dobijali i šansu za posao. “Tako bi, s jedne strane, dobili kvalitetnu domaću radnu snagu, a sa druge strane bi manje mladih odlazilo da radi vani”, smatra Delić.

Ipak, prof. Rađenović očekuje da će radna snaga iz dalekih destinacija neumitno biti sve češća i na Crnogorskom primorju, jer su potrebe privrede sve veće.

Ali, za to treba obezbijediti administrativne preduslove, poput jednostavnije procedure za dobijanje viza i radnih dozvola, dodaje Rađenović.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) je za ovu godinu odredilo kvotu od skoro 29.000 dozvola za privremeni boravak i rad stranaca, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano manje od 2,5 hiljade dozvola.

Na upit RSE koliko je prošle godine izdato dozvola za sezonski rad u Crnoj Gori, nisu odgovorili ni iz MUP-a, niti Zavoda za zapošljavanje.