Program reformi "Evropa sad 2" (ES2) je promašio svoju suštinu – nije donio bolji život građanima, već je produbio siromaštvo i nejednakost.

Umjesto reforme koja jača srednji sloj stanovništva i poboljšava životne uslove, građani su dobili poskupljenja i rast nejednakosti, ocijenio je za "Dan" ekonomista Miloš Vuković komentarišući efekte programa "Evropa sad 2" koji je startovao prije godinu.

– Cijene hrane, stanova, kirija i komunalija rastu brže od nominalnih primanja, pa inflacija intenzivno djeluje kao prikriveni porez koji puni državnu kasu i kasu krupnog kapitala, dok prosječan čovjek jedva spaja kraj s krajem – izjavio je Vuković.

Podsjetio je da je program ES2 plasiran pod sloganom povećanja plata za 25 odsto, prosječnom penzijom od 600 eura, dostizanjem pune zaposlenosti, sedmočasovnog radnog vremena i ostalih "bajkovitih" obećanja koja, naravno, nijesu ispunjena.

Reformama od prije godinu dana, između ostalog, smanjeni su doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje na teret zaposlenog i poslodavca za 10,5 odsto, a povećane minimalne plate sa 450 na 600 i 800 eura, zavisno od stručne spreme. Sve to je u krajnjem dovelo do povećanja prosječne plate na 1.000 eura.

Vuković je istakao da godinu nakon reformi imamo paradoksalan rezultat koji se nigdje u svijetu nije desio u posljednjih 70 godina, od kada se podaci mjere.

– Plate su porasle, penzije su porasle – ali su porasli i siromaštvo i nejednakost u društvu. To jasno pokazuju zvanični podaci. Koeficijent nejednakosti je u godini implementacije reforme ES2 (2024) porastao sa 29,4 na 31,6 što znači da se jaz između bogatih i siromašnih povećao. Relativni rizik od siromaštva rastao je sa 28 na 34 odsto. Dakle, građani objektivno žive gore nego prije reforme. Ako se reformom povećavaju nejednakost i siromaštvo – takva reforma jednostavno nije uspjela – poručio je izvršni direktor Fideliti konsaltinga.

Prema njegovim riječima, rast primanja nije pratio i rast kupovne moći.

– Inflacija, koja je rezultat povećanja PDV-a u turizmu i akciza, "pojela" je većinu povećanja. To svi znamo iz života: računi su nam veći, kirije su nam veće, hrana nam je skuplja, porezi i komunalije rastu. Frapantan primjer neodgovornosti predstavlja činjenicu da je Vlada povećala akcize na gorivo građanima, ali su vlasnici jahti u potpunosti oslobođeni akciza – naveo je Vuković.

Istakao je da prosječni građanin danas sa većom platom može da kupi manje nego prije nekoliko godina, što je zapravo pad životnog standarda.

Rast cijena nekretnina, kako je kazao, prati i rast kirija.

– U posljednjih pet godina kirije su, prema izvještajima, porasle za oko 80 odsto. Dodatni pritisak dolazi od stranih državljana: u Crnoj Gori trenutno boravi oko 100.000 stranaca, koji kupuju i iznajmljuju veliki broj nekretnina i time podižu cijene. Građani sa prosječnim platama teško dolaze do stambenog prostora, dok oni sa nižim primanjima prelaze u skučenije i lošije stanove – naveo je on.

– Značajan pokazatelj urušavanja standarda je eksplozija cijena nekretnina. Prema Monstatu, prosječna cijena kvadrata stana u novogradnji u 2020. godini iznosila je 951 euro. U prvom kvartalu 2025. ta cijena je skočila na 2.158 eura, što predstavlja rast od čak 126 odsto u pet godina. U Podgorici je prosječan kvadrat 2020. koštao 966 eura, a sada premašuje dvije hiljade eura. To znači da je 100 m² stana iz 2020. godine u realnom smislu danas postao stan od 44 m² – pojasnio je Vuković.

Dobili veliki broj niskokvalifikovanih radnika

"Reforma" je obećavala i priliv visokokvalifikovane radne snage, naveo je Vuković.

– Umjesto toga, u Crnu Goru je došao veliki broj niskokvalifikovanih radnika. Poslove u turizmu, građevinarstvu i ugostiteljstvu nerijetko preuzimaju radnici iz regiona i daleke Azije koji rade za niže nadnice, dok stručnjaci u IT‑ju, medicini ili nauci i dalje odlaze u zemlje gdje su radni uslovi i plate konkurentniji. Ti radnici, u nemalom broju slučajeva, predstavljaju bezbjednosni rizik, o čemu svjedočimo kroz povećanje broja krivičnih djela koje izvršavaju – ukazao je Vuković.