Jedini cilj donošenja zakona o dvojnom državljanstvu je uništenje i negiranje crnogorske države davanjem biračkog prava ogromnom broju ljudi van Crne Gore, koji nemaju izvornu vezu sa državom, ocijenio je profesor međunarodnog prava Nebojša Vučinić.

Vučinić je, na okruglom stolu koji je organizovao Atlantski savez (ASCG) u saradnji sa Udruženjem pravnika pod nazivom „Zakon o dvojnom državljanstvu - put ka nacionalnom i političkom inženjeringu?“, rekao da državljanstvo nije urođeno prirodno ljudsko pravo.

Državljanstvo je, kako je pojasnio, diskreciona nadležnost države, koja proizilazi iz suverene vlasti - kome, kako i pod kojim uslovima da se da ili oduzme državljanstvo.

Na tom principu je, kako je dodao Vučinić, zasnovana Evropska konvencija o državljanstvu.

Prema njegovim riječima, međunarodno pravo kao vrstu obaveze nameće tendenciju da se izbjegne apatridija – postojanje osoba bez državljanstva.

Vučinić je dodao da međunarodno pravo, inače, ovo pitanje prepušta unutrašnjem pravu.

„Ovdje imamo dvije kategorija osoba - one koje imaju neku rodovsko-krvnu vezu sa Crnom Gorom, ali nemaju domicil u njoj, već žive u Srbiji ili Republici Srpskoj ili Francuskoj“, kazao je Vučinić, navodeći da je ta kategorija predmet zakona o dvojnom državljanstvu.

Druga kategorija, kako je rekao, odnosi se na ljude koji žive u Crnoj Gori.

„Cilj je da se državljanstvo da osobama koje su van Crne Gore“, naveo je Vučinić, dodajući da je upitno da li bi se to moglo regulisati bilateralnim sporazumom, a čija bi ustavnost sigurno bila veoma sporna.

Prema riječima Vučinića, po postojećem Ustavu i normativnom okviru takva vrsta dvostrukog držvljanstva nije moguća, osim brutalne zloupotrebe prava.

Kako je pojasnio, i da bi se zaključio eventualni sporazum sa Srbijom ili Republikom Srpskom, morao bi se mijenjati Ustav.

Vučinić smatra da bi davanjem takvog državljanstva bila izvršena diskriminacija izvornih državljana Crne Gore, koji su sudbinu i život vezali za državu i imaju domicil u Crnoj Gori.

Kako je kazao, sljedeća radikalna, ali veoma moguća međunarodno pravna posljedica, je miješanje u unutrašnje poslove i nestanak crnogorske države kao subjekta međunarodnog prava.

„Jedini i isključivi cilj ovoga je davanje biračkog prava ogromnom broju ljudi van Crne Gore, koji nemaju nikakvu izvornu vezu sa državom, osim porijekla, sa ciljem da Crna Gora nestane kao suverena država“, rekao je Vučinić.

On je naveo da je većina tih osoba iz Srbije ili Republike Srpske u velikoj mjeri, po svim statusnim pitanjima, izjednačena sa građanima Crne Gore i da je jedino što im fali biračko pravo.

„Papir trpi sve. Prema mom mišljenju, takav jedan zakon bi bio zakon sa antipravnom, antiljudskom sadržinom, čiji je cilj uništenje i negiranje crnogorske države, nacije, identiteta“, kazao je Vučinić.

On je rekao da, s obzirom na kompleksnost i složenost pitanja, o tome treba da se izjasne crnogorske nadležne institucije, pravni fakulteti, strukovna udruženja pravnika, sudija, tužilaca, advokata, jer je to, kako je naveo, pravno, ali i veoma kompleksno političko, kulturološko i socijalno pitanje.

„Mislim da ovdje zvone posljednja zvona na uzbunu, da je ovo treći vid crvene uzbune, kada je riječ o budućnosti Crne Gore“, kazao je Vučinić.

Ekspert za imigraciono pravo i pitanja državljanstva Bojan Bugarin ocijenio je da, kada je riječ o sistemskom pristupu regulisanju dvojnog državljanstva, jedino zakonito rješenje može biti kroz zaključivanje sporazuma o dvojnom državljanstvu.

On je rekao da postojeći zakonski okvir omogućava sticanje crnogorskog državljanstva uz zadržavanje prethodnog, ali da to nije sistemski, već se odnosi na pojedinačne slučajeve.

„Često smo bili svjedoci izjava pojedinih političkih aktera da je zakon o crnogorskom državljanstvu i generalno politika crnogorskog državljanstva bila restriktivna i rigidna“, naveo je Bugarin, dodajući da sa tim apsolutno nije saglasan.

Bugarin je kazao da je Crna Gora, od 3. juna 2006. godine do danas, odobrila između 34 hiljade i 35 hiljada državljanstava.

On je ukazao na podatke Eurostata, prema kojima je, od 2000. do 2019. godine, Slovačka odobrila odobrila 4,2 hiljade državljanstava, Litvanija 2,1 hiljade, Poljska 44 hiljade, a Češka 28,8 hiljada.

Bugarin je naveo da postoji određeni broj osoba koje još nijesu u stanju da regulištu crnogorsko državljanstvo, ali da se, prema njegovoj procjeni, radi o par hiljada ljudi.

„Vi u okviru postojećih zakonskih okvira možete da riješite tih par hiljada osoba koje su u stanju potrebe regulisanja crnogorskog državljanstva“, kazao je Bugarin.

To, kako je poručio, nije razlog da se pristupa ovakvom sistemskom rješenju.

„Imajući u vidu rezultate popisa i ne baš sjajne demografske predikcije, ukoliko politika državljanstva nije dobro strateški promišljenja i prilagođava se trenutnim društveno-političkim pitanjima, može se, bojim se, doći u veliku opasnost da za 30 do 50 godina Crnogorci postanu manjina“, naveo je Bugarin.

On je rekao da je to možda pojedinim političkim strukturama i cilj.

Bugarin je kazao da bi se svaki značajniji upliv novih dražvaljana sigurno odrazio i na birački spisak.

Docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović kazala je „da se danas suočavamo sa vrlo čestim usvajanjem vrlo spornih, anitievropskih zakona, sa velikom netransparentnošću Vlade i većine, kao i sve očiglednijim gušenjem slobode misli i marginalizacijom nevladinog sektora“.

„Nažalost, vjerujem da će, kao i svaki drugi sporni zakon, i ovaj vjerovatno biti izmijenjen preko noći, bez rasprave i stručnih konsultacija sa građanima i stručnom javnošću“, rekla je Đukanović.

Kako je ocijenila, bez obzira na to da li te izmjene imaju pravni osnov i legitimitet, to je, prije svega, političko pitanje i vrsta političke platforme za dominaciju prosrpskih političkih partija u Crnoj Gori.

Đukanović je kazala da to ne bi bilo toliko sporno da u pozadini tih izmjena nijesu prije svega zloupotrebe prebivališta, odnosno prekrajanje biračke strukture.

Ona je upozorila da ne postoje mehanizmi zaštite, koji bi onemogućili da se takvo nešto ne desi.

Prema riječima Đukanović, izborno zakonodavstvo u Crnoj Gori je neodgovarajuće i vrlo zastarjelo, a jedan od ključnih problema je nesređen birački spisak.

Ona je kazala da su ključna tri pitanja – ko inicira takva rješenja, ko ih podržava i šta na to kaže Evropska unija (EU).

Đukanović je navela da se stiče utisak da se sve to radi zbog manjka političkog iskustva političkih partija i nestručnih kadrova koje one postavljaju na vrlo važne pozicije.

„Međutim, istina je nešto drugo. Ipak mislim da se ovdje radi o smišljenim i koordinisanim akcijama, koje su uprte ka upitnosti državnosti Crne Gore, uz jako veliku bahatost i vrlo izražene lične i partijske interese političara“, rekla je Đukanović.

Osnivač ASCG i bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Savo Kentera poručio je da tom pitanju ne treba pristupati kao isključivo političkom, jer se, kako je kazao, radi o zaštiti državnih interesa.

„Ako želimo da imamo održivu i stabilnu državu, moramo i te kako voditi računa o nekim stvarima“, rekao je Kentera.

On je, govoreći o pitanju dvojnog državljanstva sa aspekta nacionalne bezbjednosti, ukazao na mogućnost vanjskog uticaja.

„Neke države, preko svojih saveznika na Balkanu, mogu dodatno intenzivirati svoj uticaj putem dvojnog državljanstva, šireći politički i kulturni uticaj“, rekao je Kentera.

On je kazao da građani sa dvojnim državljanstvom, koji rade u ključnim bezbjednosnim institucijama, mogu predstavljati rizik za curenje povjerljivih informacija, navodeći da pristup podacima može biti zloupotrijebljen za strane interese, što smanjuje otpornost Crne Gore prema vanjskim prijetnjama i destabilizaciji.

Kentera je ukazao i na rizik od infiltracije agenata stranih interesa u ključne institucije koje ne moraju biti samo one iz sektora bezbjednosti.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je već toliko podijeljeno društvo, da svako dodatno produbljivanje podjela može voditi „u najblaže rečeno nešto što se zove haos“.

Kentera je ocijenio da bi uvođenje dvojnog državljanstva dodatno produbilo podjele u Crnoj Gori.

„Crna Gora može doći u situaciju pritiska na vanjsku politiku, da se u potpunosti promijeni vanjska politika, da balansira između članstva u NATO-u i EU i možda nekih drugih opcija“, naveo je Kentera.

On je ocijenio da uvođenje dvojnog državljanstva može izazvati i ekonomski pritisak na Crnu Goru.

Profesor Univerziteta Mediteran i advokat Miloš Vukčević kazao je da, kada je riječ o zakonu o dvojnom državljanstvu, sama terminologija ne bi bila moguća.

„Premijer koristi tu sentencu da se „odričemo svoje djece“. Svi imamo rođake u Srbiji koji vode porijeklo odavde, ali ne želimo da oni budu predmet zloupotrebe, da dolaze autobusima na glasanje kako bi neko ostvario neku prednost ili dobio glas više“, rekao je Vukčević.

On je kazao da je zabluda da državljanstvo nije vezano za biračko pravo.

Vukčević je rekao da je, u slučaju da se zaključi bilateralni sporazum, pitanje da li će Srbija i Republika Srpska uopšte dostavljati podatke.

On je kazao da bi neustavno bilo uvođenje dvojnog državljanstva prema kojem neka osoba stiče biračko pravo poslije deset godina, jer Ustav propisuje da se to pravo stiče poslije dvije godine.

„To bi i sa stanovništva Evropske konvencije o državljanstvu bilo sporno, jer ne možete praviti državljane drugog reda, da neko glasa poslije dvije, a neko poslije deset godina“, rekao je Vukčević i zaključio da nema nikakave potrebe za uvođenjem dvojnog državljanstva.