Pandemija Covid- 19 prouzrokovala je brojne posljedice u svijetu. Mnogi biznisi su bili ugroženi, preduzeća pred kolapsom, pa čak i ugašena. Nikšićanka Aneta Božović primjer je da svaka kriza nosi i potencijalne mogućnosti i šanse.

Tokom trajanja strogih epidemijskih mjera Nikšićanka je započela proizvodnju čokolade.

„Praktično sam slučajno krenula u ovu priču. Moj đever mi je rekao da ima mašinu za temperiranje čokolade, a u to vrijeme je i počela korona, bile su rigorozne mjere, pa sam odlučila da probam da proizvedem čokoladu. Možda ne bi ozbiljnije krenula u ovu priču da nije bilo korone“, priča za portal Dnevno.me Božović.

Ističe da je početak bio izuzetno težak i izazovan, te da bi bez pomoći države teško mogla sama ući u biznis.

„Invalid sam 80 odsto i u tom periodu sam bila na Birou rada. Tokom odlaska na rehabilitaciju predložili su mi da osnujem svoju firmu, jer sam sa invaliditetom teško mogla da dođem do posla. Odlučila sam da otvorim firmu, jer je država dotirala 75 odsto bruto ličnog dohotka. To mi je bio podstrek da krenem u  biznis“, kazala je Božović.

„Ukusna i zdrava čokolada“

Objašnjava da je na tržištu previše čokolade, te da praktično građani ne znaju šta više da kupe i probaju. Navodi da su ti proizvodi puni šećera, što je bio motiv da dođe do recepta, koji bi dao rezultat ukusne i zdrave čokolade.

„Riješila sam da dođem do recepta čokolade sa minimum šećera, a da stavljam domaće voće, koje smo ranije poklanjali ili je propadalo. Pokušala sam da sklopim dobro i korisno. Bilo nam je važno da proizvodi budu zdravi i zbog toga je jedna od prvih stvari bila da proizvode testiramo. U Institutu za javno zdravlje su odradili analizu i ocijenili naš proizvod sa najvišom ocjenom. Čokolada je vrhunskog kvaliteta, kao i punjenje čokolade. To je bila odskočna daska za dalje poslovanje“, istakla je Božović.

Do prije nekoliko mjeseci Aneta je imala i troje zaposlenih, ali je u međuvremenu jedna radnica dala otkaz zbog sve većeg obima posla, jer je u pitanju takođe osoba sa invaliditetom, kao i svi radnici u fabrici.

„Primila sam tri radnice, koje su osobe sa invaliditetom, kako bi na neki način doprinjela da se ovakve osobe što više uključe u društveni život. Početak je bio veoma težak i kada ste novi na tržištu teško je da se probijete. Tokom prve godine je to bio veliki izazov i borba. Nije bilo zarade, već smo pokušali polako da se probijemo na tržište. Čak sam došla i do državnog dnevnika, gdje sam u prilogu bila prije američkog predsjednika (Džozefa) Bajdena“, priča u šali Božović, navodeći da su sve to sitni koraci, koji mnogo znače za uspješno pokretanje biznisa.

Proizvode najčešće prodaje putem društvenih mreža, kao i u saradnji sa određenim kompanijama i marketima, gdje je predstavila svoje proizvode.

Specifičan ukus

Ističe da čokoladu najviše kupuju Podgoričani i Nikšićani, ali da se kupuje iz cijele Crne Gore. Iznenađena je nešto slabijom potražnjom sa primorja, imajući u vidu, kako kaže, da „oni imaju para“, ali i da se „teško odvajaju od njih“.

„Najviše kupuju firme, koje uzimaju i na veliko. Svi su zadovoljni i svi se rado vraćaju, što je i najvažnije da su kupci zadovoljni, odnosno da postaju stalne mušterije. Probala sam sve moguće čokolade, ali radim sa italijanskom čokoladom Vanini, koja ima minimalni procenat šećera, što nikad ne bi rekli kada probate.  Ukus se osjeća i po nekoliko sati, a mogu da je jedu svi - i djeca i dijabetičari. Za moju unučad ovo je bila prva čokolada koju su probali. Djeca obično jedu kinder čokolade, ali nakon što su u njima pronašli opasne materije, za mene je to bio samo još jedan motiv da nastavim s ovim poslom“, kazala je Božović.

Prema njenim riječima, čokolada ima specifičan ukus, potpuno drugačiji od ostalih čokolada dostupnih na tržištu.

„Dovoljno je da pojedete samo jednu kockicu ove čokolade i ljepše ćete se osjećati nego da ste pojeli pola neke druge čokolade. Koju god čokoladu da jedete organizam vam traži još, a naše čokolade je dovoljno da pojedete samo jedan red za cijeli dan. Potpuno je uživanje i drugačiji osjećaj jesti ovu čokoladu“, istakla je Božović.

Građani cijene domaće proizvode

Ističe da „posebni“ kupci uzimaju čokoladu.

„Ima ljudi koji kažu: 'Uhh, čokolada 2,5 eura, to je mnogo', a ima i onih koji uopšte i ne gledaju koja je cijena. Oni su oduševljeni što je to domaći proizvod i što domaća čokolada može da se kupi kod nas. Potrudili smo da napravimo i lijepu ambalažu, pa su i građani zadovoljni i ukusom i izgledom čokolada. Napravili smo lijepa pakovanja, sa crnogorskom zastavom, što vidimo da je već postalo popularno i da se već iznosi iz Crne Gore kao poklon“, kazala je Božović i dodaje:

„Trudim se da svakoj čokoladi dam neku dušu, jer osoba kojoj je srce slomljeno želi da pruži samo ljubav. To mogu da osjete i shvate samo oni ljudi koji su imali neki problem“.

Božović navodi da je imala težak život, ali da se raduje svakom novom danu.

U planu otvaranje i prodajnog objekta

Prodaja varira od sedmice do sedmice, većinom se odvija putem društvenih mreža ili kompanije otkupljuju proizvode, koje su postale stalne mušterije.

U planu je i otvaranje prodajnog objekta, što je, kako kaže, veliki izazov, ali i preduslov za ozbiljnije bavljenje ovim poslom.

„Svaki dan je sve bolji i nadam se da će tako biti i u narednom periodu. Kad se počnu vraćati stare mušterije onda ste sigurni da radite dobar posao. Zbog toga i planiramo otvaranje prodajnog objekta i to je moj naredni cilj. Znam da je to trošak, ali vjerovatno bi se i taj uloženi novac vratio“, kazala je Božović.

Odbila da proda biznis

Ističe da je samo nakon godinu rada imala ponudu da proda kompletan biznis, ali da o tome nije ni razmišljala, jer ne želi industrijsku, već isključivo domaću proizvodnju.

„Jedan uspješan biznismen mi je ponudio da otkupi ovaj posao i da to bude 'linijska proizvodnja', ali sam mu već u startu rekla da nijesam zainteresovana, pa mu čak nijesam dozvolila da kaže koju je cijenu spreman da plati. U startu sam mu rekla da mu ne bi prodala da i milion ponudi. Rekla sam da će ova firma, dok sam ja živa, biti zanatska i privatna. Želimo da uvijek imamo pravi domaći proizvod, a linijska proizvodnja bi uništila tu čar, što nijesam željela da dozvolim“, kazala je Božović, navodeći da „novac nije sve u životu“.

Poručuje mladima da svaki posao rade dušom i srcem.

„Čovjek treba da se bori. Ne treba da očekuje pomoć, već svojim srcem da ide svuda i nema šta ne može osvojiti. Samo svoja snaga i um i ne može biti problema. Uvijek svaki posao treba raditi dušom i srcem“, poruka je Božović.

Kinezi „krivi“ što se ne bavi strukom

Po struci je šnajderka, ali u šali objašnjava da su Kinezi krivci što nije u tom poslu, pa se većinom bavila trgovinom.

„Ovdje su u jednom periodu došli kineski proizvodi i od šnajderaja nije moglo da se živi. To se sada možda i promijenilo, ali je za mene kasno. Možda sam, da su neka srećnija vremena bila, mogla da budem i kreatorka, jer sam imala dara za kreaciju, kao što sada imam kada radim na čokoladama“, kazala je Božović.