Mladima u Crnoj Gori najvi&scaron;e nedostaje motivacija, ali i da jasno vide perspektivu svog rada i svega onogo &scaron;to čini život, kaže sagovornik u serijalu &rdquo;Najbolje iz Crne Gore&rdquo; Stevan Đura&scaron;ković, koji je diplomirao na jednom od pet najboljih državnih fakulteta u Americi - Univerzitet Florida, smjer elektrotehnika. Zaposlen je u jednoj od najvećih i najreferentnijih kompanija iz oblasti analogne, digitalne, miskovane elektronike na svijetu, čuveni&nbsp; - Texas Investments (TI), koji ima predstavni&scaron;tvo i u Hjustonu, odakle nam i stižu odgovori. &nbsp;
U razgovoru za Dnevno, Đura&scaron;ković ističe i da Crna Gora trenutno nema dovoljno resursa za razvitak nauke kao zapadne zemlje, pa samim tim bolja finansijska situacija, podr&scaron;ka i afirmacija primami mlade da &scaron;ansu potraže negdje van domovine.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/stevan djuraskovic 3 ncg.jpg" alt="" width="508" height="349" />
Foto: Privatna arhiva
&ldquo;Jasno je da se promjene ne de&scaron;avaju preko noći. To je proces koji uključuje ulaganje u nauku, u istraživačke centre. Podstreha za to u Crnoj Gori, čini mi se, ima od pojedinaca, ali nema toliko na institucionalnom nivou&rdquo;, smatra Đura&scaron;ković.
Kaže nam i da ne želi samo da kritikuje sistem obrazovanja u Crnoj Gori, jer njemu je pružio vi&scaron;e nego dobru osnovu za &scaron;kolovanje u inostranstvu. Naročito je zahvalan profesorici Biljani Stojkanović, koja mu je, uz veliku količinu entuzijazma, izdvojenog vremena i posvećenosti probudila strast za fizikom.
&ldquo;Moj obrazovni put započinje u osnovnoj &scaron;koli 'Sutjeska'. Od početka &scaron;kolovanja imao sam taj takmičarski duh i učestvovao sam na državnim takmičenja iz matematike, biologije i fizike. Iz biologije sam u sedmom razredu pod mentorstvom profesora doktora Bogića Gligorovića osvojio drugo mjesto na državnom nivou. Zatim sam nastavio da se takmičim iz fizike gdje sam, pod mentorstvom profesorice Biljane Stojkanović, osvojio vi&scaron;e prvih mjesta na državnim takmičenjima. Proforica Stojkanović je pravi primjer prosvjetnog radnika koji zna da motivi&scaron;e učenike i izvuče ono najbolje iz njih i na tome sam joj i uvjek ću biti vrlo zahvalan&rdquo;.&nbsp;
Nakon zavr&scaron;ene osnovne &scaron;kole upisao je Gimnaziju &bdquo;Slobodan &Scaron;kerović&rdquo; u Podgorici, a takmičarski duh bio je jo&scaron; vi&scaron;e izražen, pa ni nagrade sa takmičenja iz fizike, a pod mentorstvom profesorice Ranke &Scaron;estović nijesu ni tada izostale.
&bdquo;Krajem prvog razreda sam učestvovao na internacionalnom takmičenju u Beogradu 'Kup Matematičke gimnazije', gdje sam osvojio zlatnu medalju iz fizike. Profesorica Ranka &Scaron;estović me je uputila i ohrabrila da apliciram za stipendiju prestižnih Ujedinjenih svjetskih koledža krajem drugog razreda srednje &scaron;kole. Tako da sam na osnovu prethodno ostvarenih rezultata dobio punu stipendiju za Ujedinjeni Svjetski Koledž (UWC Adriatic) u Duinu, Italija&ldquo;, kaže sagovornik portala Dnevno.me.
Iako isuvi&scaron;e mlad, dobio je odgovor, kako ističe, za&scaron;to oni koji žele da grade naučne karijere odluče da to učine van granica Crne Gore.
&bdquo;Kada sam bio osnovac i srednjo&scaron;kolac pohađao sam Pronine Ljetnje &scaron;kole nauke na Ivanovim koritima. Tamo sam upoznao dosta predavača i starijih polaznika &scaron;kole koji su oti&scaron;li van Crne Gore da grade karijere. Uvidjev&scaron;i veće mogućnosti i &scaron;anse koje se pružaju u inostranstvu, odlučio sam da se oprobam, ako bude bilo mogućnosti. Nekoliko ljudi mi je predložilo UWC koledže i polazak na UWC, iako u ranijoj dobi, bila je najbolja životna odluka&rdquo;, uvjeren je Đura&scaron;ković.
U Italiju je oti&scaron;ao sa sedamnaest godina, gdje je pohađao internacionalnu &scaron;kolu sa studentima iz preko sedamdeset zemalja svijeta.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/stevan djuraskovic 6 ncg.jpg" alt="" width="461" height="306" />
Foto: Privatna arhiva
&bdquo;I moram reći da mi je bio izazov privići se na toliku raznovrsnost, s obzirom na to da dolazim iz male sredine. Morao sam da se privikavam da svakodnevno komuniciram na engleskom jeziku, &scaron;to mi je u početku te&scaron;ko palo. Drugačiji je bio i sistem &scaron;kolovanja. Radili smo po IB programu (International Baccalaurate) gdje smo morali da uzmemo barem jednu prirodnu nauku, jednu dru&scaron;tvenu, matematiku, strani jezik&hellip;Osim toga, odvajanje od porodice i prijatelja je bilo te&scaron;ko. Ali, rani odlazak mi je pomogao da brže sazrim i osamostalim se&rdquo;.&nbsp;
Dvije godine provedene u Duinu pokazale su mu, kako ističe, da je obrazovanje sila koja ujedinjuje ljude, nacije i kulture.
&ldquo;U UWC Adriatic-u imao sam priliku da razvijem kritičko mi&scaron;ljenje, razvijem se kao osoba, steknem divna prijateljstva i počnem da posmatram na sve globalno, prije nego lokalno. UWC mi je dao priliku da budem kompetentan za američke univerzitete i mogućnost pune stipendije&rdquo;.&nbsp;
Napominje i da su mu O&Scaron; &ldquo;Sutjeska&rdquo; i podgorička Gimnazija pružile svestrano obrazovanje, &scaron;to je, smatra bio veliki plus.
&ldquo;Svestrano obrazovanje, dodu&scaron;e, ne odgovara svakome podjednako. Neko bi sigurno preferirao da može da uči samo određene predmete i njima se posveti kao &scaron;to je slučaj u američkim srednjim &scaron;kolama&rdquo;.&nbsp;
Nakon zavr&scaron;ene srednje &scaron;kole, aplicirao je za američke univerzitete, dobio vi&scaron;e ponuda, a konačna odluka bila je Univerzitet Florida.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/stevan djuraskovic 1 ncg.jpg" alt="" width="344" height="413" />
Foto: Privatna arhiva
&bdquo;Osim &scaron;to sam bio dobitnik pune stipendije za Ujedinjene Svjetske koledže (UWC Adriatic), isti slučaj bio je i sa Univerzitetom Florida. Uz studiranje, u Americi vrlo je često da učenici rade poslove na kampusu da bi zaradili džeparac i dobili radno iskustvo. Tokom fakulteta radio sam vi&scaron;e poslova, bio sam asistent u rezidenciji, sudija za ko&scaron;arku i odbojku i u posljednjoj godini saradnik u nastavi (asistent)&rdquo;, kaže Đura&scaron;ković.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/stevan djuraskovic naslovna- ncg.jpg" alt="" width="397" height="540" />
Foto: Privatna arhiva
Važno je, poručuje na&scaron; sagovornik, shvatiti da nijedan obrazovni sistem nije savr&scaron;en.
&ldquo;Američki studenti dolaze na fakultete nespremni za jači intenzitet predavanja zbog laganijeg ritma u srednjoj &scaron;koli. Oni, takođe, plaćaju velike sume novca i zadužuju se da bi otplatili studiranje kasnije kroz posao vi&scaron;e godina. Sa druge strane, imaju veliku prednost time &scaron;to imaju veliki izbor smjerova i &scaron;to mogu da mijenjaju smjer tokom &scaron;kolovanja u vi&scaron;e navrata. Problem u Crnoj Gori je sam taj &scaron;to je veliki broj profesija dru&scaron;tveno neprihvatljivo ili nerentabilno, ne donose prihod( npr. sociologija)&rdquo;, smatra Đura&scaron;ković.
Fakulteti u Crnoj Gori nemaju, mi&scaron;ljenja je, ni dovoljno resursa da budu u korak sa američkim i većim fakultetima Evrope.&nbsp;
&ldquo;Pogotovo za STEM discipline koje evoluiraju i napreduju eksponencijalnim rastom, za &scaron;ta je potreban veći stepen opremljenosti i stručnog kadra. Mana na&scaron;ih fakulteta je i nedostatak praktičnog rada, angažovanost, kao i izostanak većih ulaganja u istraživanja. Veliki problem je i &scaron;to se uči samo za ocjenu, a ne za sticanje životnih vje&scaron;tina i znanja&rdquo;.&nbsp;
U Americi, kako kaže, fokus nije samo na predmetima, već se cijeni ako je student uključen u istraživanja ili klubove kojih ima mnogo po kampusu, a &scaron;to je dobar pokazatelj studentove želje za napredak u toj disciplini i dobra podloga za razvoj liderskih osobina.&nbsp;
&ldquo;Tokom studiranja sam poku&scaron;avao da budem uključen u klupska i istraživačka de&scaron;avanja. Jedan od timova u kojem sam bio uključen je tim Solar Gators, čija je svrha pravljenje solarnog vozila. Tada sam bio angažovan u Power management odsjeku&rdquo;.
Nakon zavr&scaron;ene treće godine studija, vratio se u Crnu Goru, gdje je odradio pripravnički, a sve kako bi se bolje upoznao sa inženjerskim radom kod nas, te pro&scaron;irio bazu kontakata.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/stevan djuraskovic 10- ncg.jpg" alt="" width="509" height="339" />
Foto: Privatna arhiva
&ldquo;Stupio sam u kontakt sa profesorom sa Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici, Radovanom Stojanovićem. On kao profesor na univerzitetu vodi laboratoriju za biomedicinsku elektroniku gdje sa nekoliko inženjera - studenata rade na pravljenju prototipa u biomedicinske svrhe. Radio sam na pulsnom oksimetru ili mjeraču pulsa. Zaista mi se svidjela oblast biomedicinske elektronike, pa sam za seniorski dizajn bio u istraživačkoj grupi koja pravi prototip uređaj za strujnu stimulaciju protiv Parkinsonove bolesti. Bio sam i moderator za MECO 11-tu konferenciju za kompjuterske ugrađene sisteme u Budvi koja okuplja najistaknutije profesore, predavače i doktorante na prostoru regiona i svijeta&rdquo;, kaže Đura&scaron;ković koji se nakon toga vratio u Ameriku i diplomirao na Univerzitetu Florida.&nbsp;
Odradio je pripravnički i za Texas Instruments Inc. u Hjustonu (TI), jednu od najuspje&scaron;nijih kompanija u svijetu za elektrotehniku, koja godi&scaron;nje proda proizvode u vrijednosti od 20 milijardi dolara. Uslijedila je i ponuda za stalni posao od IT, koji na globalnom nivou ima 33 000 zaposlenih.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/stevan djuraskovic 4 ncg.jpg" alt="" width="480" height="348" />
Foto: Privatna arhiva
&ldquo;Texas Instruments se bavi industrijom poluprovodnika (semiconductors) i oni su zaslužni za prvu masovnu proizvodnju silicijumskih tranzistora i otkriće mikročipova koji su ubrzali modernizaciju i digitalizaciju svijeta.
Tranzistori i mikročipovi su nam omogućili da tehnologija bude kompaktnija, praktičnija i dostupnija običnom čovjeku. Poznati su i po proizvodnji trenutno najboljih naučnih i grafičkih kalkulatora na trži&scaron;tu. Sjedi&scaron;te firme je u Dalasu, a firma ima kancelarije na vi&scaron;e mjesta u Americi i ostatku svijeta. Moj ogranak firme koji se nalazi u Hjustonu se bavi proizvodnjom i dizajnom C2000 familije mikroprocesora i uređaja koji se koriste za kontrolu motora, digitalne snage i solarne mreže. Velika mi je čast &scaron;to sam dio ovog prestižnog kolektiva i nadam se da će mi ovo biti odskočna daska u karijeri&rdquo;.
No, iako su sva priznanja i nagrade bili važni za afirmaciju i motivaciju, Đura&scaron;ković priznaje da ga je kao ličnost najvi&scaron;e oblikovao sport.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/stevan djuraskovic 7- ncg.jpg" alt="" width="519" height="399" />
Foto: Privatna arhiva
&ldquo;Ko&scaron;arka mi je pomogla da očvrsnem fizički i mentalno, a ko&scaron;arka&scaron;ki teren je uvijek bilo mjesto na kojem bih tražio katarzu i ispunjenje. Počev od pionirskih selekcija pa nadalje igrao sam u podgoričkim klubovima. Čak sam tokom &scaron;kolovanja u Italiji igrao jednu sezonu za Azzura basket Trieste, sa kojom smo osvojili regionalnu ligu. I dalje igram ko&scaron;arku kada god mi vrijeme dozvoljava&rdquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/stevan djuraskovic 5 ncg.jpg" alt="" width="423" height="521" />
Foto: Privatna arhiva
Priznaje i da je previ&scaron;e spontan u životu da bi imao jasno definisane planove na duže staze.&nbsp;
&ldquo;U skorije vrijeme želio bih da iskusim rad u industriji i usavr&scaron;im se u struci.&nbsp; Svakako, najveću podr&scaron;ku da se uputim u inženjerske vode imao sam od majke koja je, takođe, inženjer.
Ako bude iskrsla prava prilika, sigurno bih volio da se vratim i radim u Crnoj Gori&rdquo;, kaže Đura&scaron;ković.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/stevan djuraskovic 8- ncg.jpg" alt="" width="558" height="372" />
Foto: Privatna arhiva
Osim istrajnosti, jednako važno je, poručuje na&scaron; sagovornik, pronaći i strast koja kao najljep&scaron;a motivacija &ldquo;tjera&rdquo; na napredak.
&ldquo;To je jednostavno način da pronađete sebe i izgradite ličnost. Ako mladi imaju želju da putuju i studiraju u inostranstvu danas bar postoji veliki broj stipendija i programa koji im to omogućava i koji bi trebalo da pretraže, jer putovanja i upoznavanje drugih zemalja i kultura pro&scaron;iruje vidike i daje neprocjenjivo iskustvo.
I volio bih kada bi se mladi, kao &scaron;to sam i ja, bavili sportom, jer tako se gradi zdrava ličnost. Uz to neophodno je da mlađe generacije manje vremena provode na dru&scaron;tvenim mrežama, koje ozbiljno utiču na raspon pažnje i koncentraciju, &scaron;to je zanemaren problem&rdquo;, mi&scaron;ljenja je Đura&scaron;ković.
Zaključuje i da je balans između ljudskog i profesionalnog ostvarenja težak zadatak, ali da bez njega ne možemo govoriti o uspjehu, niti o ispunjenoj ličnosti, &scaron;to je krajnji cilj.

"Crna Gora trenutno nema dovoljno resursa za razvoj nauke, podstreha ima, ali uglavnom od pojedinaca"

ZAPOSLEN U JEDNOJ OD NAJUSPJEŠNIJIH SVJETSKIH FIRMI ZA ELEKTRONIKU, ČUVENI TEXSAS INVESTMENTS

Već tokom gimnazijskih dana Andrija Ra&scaron;ović shvatio je da se u crnogorskom dru&scaron;tvu jako malo cijeni ukoliko &ldquo;odskočite&rdquo; od prosjeka, jer je, nažalost, stvarnost takva, kako kaže sagovornik u serijalu "Najbolje iz Crne Gore, da su oni sa velikim snovima skoro pa i sputani kako ne bi ostvarili velike rezultate.
Znao je, sada već naučnik i fizičar, da ukoliko želi da bude uspje&scaron;an, pogotovo u svijetu fizike, da treba da ode van granica Crne Gore, tamo gdje ima vi&scaron;e mogućnosti.
&ldquo;Osnovnu &scaron;kolu zavr&scaron;io sam u Podgorici. U O&Scaron; 'Sutjeska' sam se prvi put susreo sa fizikom i nastavnicom Biljanom Stojkanović. Tokom osnovne &scaron;kole takmičio sam se na državnom nivou iz fizike sa izuzetnim rezultatima. Nastavljam &scaron;kolovanje u Gimnaziji 'Slobodan &Scaron;kerović', ni tu ne propu&scaron;tam takmičenja iz fizike. Tako sam u drugom razredu pobijedio na državnom takmičenju iz fizike za sve srednjo&scaron;kolce, &scaron;to mi je omogučilo takmičenje dva puta na Svjetskoj Olimpijadi iz fizike&rdquo;, priča nam Ra&scaron;ović.
Već u drugom razredu Gimnazije, Ra&scaron;ović dobija stipendiju da nastavi &scaron;kolovanje u Ujedinjenom Svjetskom koledžu (UWC).
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/andrija rasovic 7- ncg.jpg" alt="" width="501" height="273" />
Foto: Privatna arhiva
&ldquo;Život u Maastrichtu me je na neki način potpuno promijenio. Shvatio sam &scaron;ta znači živjeti sam, i pomogao mi je da brzo odrastem. Shvatio sam da treba živjeti život punim plućima i pratiti svoje snove. To nije fraza, jer živim takav život danas&rdquo;.
Nakon toga, aplicirao je za vi&scaron;e fakulteta u Americi i biva prihvaćen sa punom stipendijom na jednom od najprestiznijih univerziteta u svijetu: Cornell University, gdje počinje studije fizike. Nakon diplomiranja sa velikim uspjehom, put ga vodi do Toronta, gdje je trenutno student doktorskih studija teoretske fizike. Na&scaron; sagovornik angažovan je i kao asistent na vi&scaron;e predmeta u toku &scaron;kolske godine.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/andrija rasovic 3- ncg.jpg" alt="" width="512" height="322" />Foto: Privatna arhiva
Kaže nam da se i nada da će u svom budućem naučnom radu pomoći čovječanstvu da formuli&scaron;e potpune odgovore na neka od fundamentalnih egzistencijalnih pitanja o materiji.
&ldquo;Kao doktorski student, bavim se istraživanjem na polju teoretske čestične fizike. Kao naučnici, mi poku&scaron;avamo da odgovorimo na neka od fundamentalnih egzistencijalnih pitanja o materiji i interagcijama među materijama. &Scaron;ta je crna materija? Da li i kako intereaguje sa "običnom" materijom? &Scaron;ta se de&scaron;avalo u ranom univerzumu? Za&scaron;to postoji vi&scaron;e materije od anti - materije (bez toga univerzum ne bi postojao). To su neka od pitanja koje sam dotakao u mom prvom naučnom radu, gdje smo predstavili model koji daje djelimične odgovore na postavljena pitanja&rdquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/andrija rasovic- panccg.jpg" alt="" width="525" height="344" />
Foto: Privatna arhiva
"Mana crnogorskog dru&scaron;tva &scaron;to uvijek gledamo kratkoročni uspjeh"&nbsp;
Sistem obrazovanja u Crnoj Gori i inostranstvu se umnogome razlikuju, navodi sagovornik serijala &ldquo;Najbolje iz Crne Gore&rdquo;.
&ldquo;Mislim da je glavna razlika to &scaron;to u inostranstvu, profesori imaju vi&scaron;e entuzijazma. Njima je cilj da studenti zavole to &scaron;to se uči. Rekao bih da kod nas u Crnoj Gori to nije slučaj. Nastavnici (čast izuzecima) vi&scaron;e gledaju da 'otaljaju' posao. Ali, naravno, za to nijesu samo nastavnici krivi&rdquo;, mi&scaron;ljenja je Ra&scaron;ović.
Krivo je, smatra, dru&scaron;tvo, koje je prestalo da cijeni profesore, naročito one iz osnovnih i srednjih &scaron;kola.
&ldquo;Veoma je te&scaron;ko dolaziti na nastavu svaki dan kad radite za jako malu platu, a plus ste u strahu da li će neki roditelj doći i početi da vam prijeti, jer njegovo dijete nema peticu. Na&scaron;e dru&scaron;tvo je puno kvaliteta u svakom smislu, ali mislim da nam je generalna mana &scaron;to uvijek gledamo kratkoročni uspjeh (dobiti peticu), a ne shvatamo da je bitnije &scaron;ta će biti na duge staze (koliko znanja stvarno prikupimo)&rdquo;.
Uspje&scaron;nog mladog kadra Crna Gora ima i to niko ne može da ospori, dodaje Ra&scaron;ović.
&ldquo;Iz svog iskustva znam da ga imamo i to mnogo. Najveći broj mojih prijatelja se &scaron;kolovao u inostranstvu. Neki su se vratili, a mnogi su ostali vani.
Razlog? Manjak mogućnosti. Naravno kao mala zemlja, mi nikad ne možemo imati mogućnosti kao veće zemlje poput: Amerike, Njemačke, Kanade...&rdquo;, ističe mladi naučnik.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/andrija rasovic- privatna arhiva.jpg" alt="" width="506" height="376" />
Foto: Privatna arhiva
"Ako u Crnoj Gori 'odskačete' od prosječnosti u problemu ste"
Kao jedan od većih problema u Crnoj Gori, Ra&scaron;ović vidi i to &scaron;to se želi sve &scaron;to je iznad prosjeka smjestiti u kalup.
&ldquo;Ukoliko na bilo koji način iskačete iz nekog kalupa, ljudi iznad vas gledaju da vas uprosječe, jer je njima tako lak&scaron;e. Imao sam priliku da vidim mnoge moje prijatelje koji su kao mladi ispoljavali vrhunske potenticijale, ali dru&scaron;tvo ih je jednostavno uprosječilo i nijesu uspjeli da dosegnu svoj puni potencijal. Mislim da taj način razmi&scaron;ljanja ne&scaron;to &scaron;to mnoge mlade ljude natjera da idu vani, gdje će njihov kapacitet biti njegovan i uspjeće da se razviju u vrhunske stručnjake&rdquo;.
Za Andriju Ra&scaron;ovića cilj je bio i ostao oduprijeti se namjeri da se velike želje &ldquo;stpraju&rdquo; u ne&scaron;to &scaron;to je malo, ili samo prosjek, zato je i odlučio da obrazovni put gradi van domovine.
Želja mu je da Crna Gora dobije veliki naučni institut za prirodne nauke&nbsp;
&ldquo;Volim da živim u momentu i ne razmi&scaron;ljam o budućnosti previ&scaron;e. Za sada je plan da zavr&scaron;im doktorat, i nadam se da ću nastaviti svoj akademski put kao post - doktorant na nekim prestižnim svjetskim istrazivačkim centrima, i na kraju postati profesor fizike na nekom od fakulteta&rdquo;.
Kaže ni da Crna Gora nije isključena. Naprotiv.
&ldquo;Jedna od mojih velikih želja je da se otvori veliki naučni institut za prirodne nauke u Crnoj Gori, koji bi organizovao seminare, ljetnje skole, itd. za sve najveće naučnike svijeta. Vidjećemo &scaron;ta budućnost donosi&rdquo;, kaže Ra&scaron;ović.
A, ne dozvoliti bilo kome da poremeti planove, snove, nije lako, ali nije ni nemoguće, poručuje na&scaron; sagovornik.
&ldquo;Najlak&scaron;e je odustati, ali treba gurati jako, jer sve je moguće. Ne volim da gubim, nego radim dok ne pobjedim, bilo da je to sport, &scaron;kola ili ne&scaron;to drugo. Takav sam bio od malih nogu i to je ne&scaron;to &scaron;to me na neki način izdvaja od drugih&rdquo;.
I nema većeg zadovoljstva, zaključuje Ra&scaron;ović, od iskrenog priznanja, najprije sebi da ste srećni tu gdje ste, sa kim ste i ko ste.

"Ukoliko u Crnoj Gori iskačete iz kalupa, ljudi iznad vas nastojaće da vas uprosječe, jer je njima tako lakše"

DOKTORAND TEORIJSKE FIZIKE U TORONTU

Upornost, i malo balkanskog inata- to je dobitna kombinacija u postavljanju i ispunjavanju ciljeva, bilo onih malih, ili pak većih za sagovornicu u serijalu &bdquo;Najbolje iz Crne Gore, Kseniju Beladu iz Podgorice - studenta treće godine inženjerstva na Univerzitetu Kembridž u Velikoj Britanij, gdje radi na specijalizaciji iz oblasti &lsquo;Aerospace'. Trenutno je angažovana u okviru fakultetskog raketnog kluba koji priprema prvu amatersku raketu u Evropi koja će biti lansirana u svemir.
&bdquo;Upornost i upornost. Kad već jednom shvatimo &scaron;ta želimo postići, treba u tome da budemo izuzetno uporni. Moj proces prijave na Kembridž je trajao godinu i mjesec, sa svim prijemnim ispitima, intervjuima, motivacionim pismima i prijavama za stipendije. Bezbroj puta&nbsp; sam nailazila na prepreke i komplikacije, ali sam bila sigurna da će moji rad i trud na kraju biti vrednovani, i vjerovala sam da će i drugi prepoznati potencijal koji su u meni prepoznali ljudi iz moje okoline, prvenstveno u porodici i &scaron;koli, koji su me gurali i podržavali na tom putu. Tako je i bilo&ldquo;.&nbsp;
&Scaron;to je najvažnije, kako smatra na&scaron;a sagovornica, mladi ne treba da bježe od straha da budu samoinicijativni, već da koriste sve prilike koje se pred njima ukažu.&nbsp;
&bdquo;Ne možemo očekivati da se vrata sama od sebe otvaraju pred nama, već i mi moramo nekad pokucati i okrenuti kvaku, i sami svojim djelima stvarati sebi prilike&ldquo;, poručuje Belada i sumira za koje se sve prilike izborila: &nbsp;
&bdquo;Bila sam dobitnik HMC Projects stipendije koja srednjo&scaron;kolcima iz Istočne i Centralne Evrope omogućava da srednju &scaron;kolu pohađaju u Velikoj Britaniji, zatim sam treći i četvrti razred sam zavr&scaron;illa u Royal Masonic School for Girls u Rickmansworthu. Tamo sam pohađala nastavu po britanskom A Levels sistemu i imala četiri predmeta &ndash; Mathematics, Further Mathematics, Physics i Computer Science &ndash; koje sam položila sa najvi&scaron;om ocjenom, A*. Trenutno pohađam treću godinu studija smjera Engineering na Univerzitetu Kembridž u okviru koledža Peterhouse, a radim specijalizaciju iz oblasti &lsquo;Aerospace', &lsquo;Mechanical engineering' i 'Energy, sustainability and the environment.
Trenutno sam nosilac dvije stipendije na univerzitetu koje mi pokrivaju tro&scaron;kove &scaron;kolarine. Prvu, u iznosu od &pound;10,000 pokriva Cambridge Trust, organ na nivou čitavog Univerziteta, a drugu, u iznosu od &pound;34,000 pokriva moj koledž, Peterhouse. Koledž, inače, daje samo dvije ovakve stipendije godi&scaron;nje, a lijepo je primijetiti da je Balkan u potpunosti zastupljen po tom pitanju, jer je drugu stipendiju na mojoj godini dobio kolega iz Srbije&ldquo;, kaže Belada.
A, jedna od stvari koja joj je zapala za oko nakon &scaron;to je oti&scaron;la u Englesku jeste broj prilika za usavr&scaron;avanje mladih, i tu, kako kaže, misli prvenstveno na takozvane &lsquo;tvrde&rsquo; vje&scaron;tine.&nbsp;
&bdquo;Osim &scaron;kolskih projekata i takmičenja (koja postoje u raznim praktičnim oblicima, ne samo napismenim poput na&scaron;ih), postoje i brojne &scaron;eme pomoću kojih mladi mogu da se oprobaju u radu i steknu vje&scaron;tine u praksi, i one obuhvataju sve srednjo&scaron;kolske i univerzitetske uzraste. To je i dobar način da se mladi oprobaju u različitim poslovima da bi na&scaron;li ono &scaron;to im se sviđa, jer mislim da se većina mladih kod nas opredijeli za karijeru znajući vrlo malo o njoj, samo jer je &lsquo;laka&rsquo; ili znaju nekog ko se time bavi&ldquo;- mi&scaron;ljenja je Belada.
Na život u Engleskoj navikla se, priznaje, relativno brzo, prvenstveno zahvaljujući atmosferi dobrodo&scaron;lice koja je vladala u bording kući( pansionu) u kojoj je živjela tokom dvije godine srednje &scaron;kole.&nbsp;
&bdquo;Ne&scaron;to duže mi je trebalo da se naviknem na njihov sistem obrazovanja, jer je prilično čudno kada poslije 15 predmeta koje učimo u Crnoj Gori dođete na četiri, ali sa potporom koju su mi dale osnovna &scaron;kola i Gimnazija u Podgorici, nisam imala nikakvih problema da put prokrčim znanjem.
Najveći izazov su definitivno bile finansije. Kada sam aplicirala za Kembrdiž, znala sam da, čak i ako budem primljena na osnovu akademskih postignuća, neću imati nikakve &scaron;anse da pohađam Univerzitet ukoliko ne dobijem stipendiju. Čak i nakon &scaron;to mi je potvrđena stipendija koja pokriva tro&scaron;kove &scaron;kolarine, uslijedilo je pitanje da li će moja porodica biti u mogućnosti da pokrije tro&scaron;kove stanovanja. I to je pitanje na kraju rije&scaron;eno, uz veliku pomoć Vlade Crne Gore kao i dobronamjernih ljudi i preduzeća koji su me finansirali u okviru sponzorstava&ldquo;.&nbsp;
Iako je, kako kaže, akademska godina prilično haotična i ne ostavlja mnogo prostora ni za &scaron;ta drugo osim učenja, uspijeva da pronađe vremena za angažman u fakultetskom raketnom klubu- Cambirdge Univeristy Space Flight.&nbsp;
&bdquo;Raketa Griffin I na kojoj trenutno radimo treba da bude prva amaterska raketa u Evropi koja će otići u svemir, tj. preletjeti Von Karamanovu &lsquo;granicu svemira' od 100km. &nbsp;Dio sam pogonskog tima i radim na dovodu tečnog kiseonika i goriva u motor rakete. Zavr&scaron;iv&scaron;i dizajn tokom ljeta, trenutno smo u fazi proizvodnje, a testiranje će najvjerovatnije čekati sljedeće ljeto i zavr&scaron;etak ispita. Tako, zapravo obično izgledaju svi projekti koje kao studenti preduzimamo sa strane &ndash; čekaju ljeto i vi&scaron;ak slobodnog vremena&ldquo;, priča sagovornica portala Dnevno.me.
Tokom ljeta 2022. Belada je imala priliku i da pohađa praksu u kompaniji Super Sharp Space Systems, koja se bavi proizvodnjom svemirskih teleskopa.&nbsp;
&bdquo;Kao &lsquo;thermal engineer&rsquo; imala sam priliku da radim toplotne analize i fizički testiram njihova ogledala na toplotne promjene, i tako obilježim svoje prvo radno iskustvo u sklopu svemirske industrije&ldquo;.
Njena prva nagrada na nekom većem takmičenju bilo je drugo mjesto na Olimpijadi znanja iz matematike u sedmom razredu.&nbsp;
&bdquo;To mi je sigurno jedno od najvažnijih priznanja, jer je tako započeo moj angažman na takmičenjima koja su mi umnogome pomogla u daljem obrazovanju. Osim toga, dalo mi je vjetar u leđa i potvrdilo da se naporan rad isplati. &nbsp; Osim toga, osvojene nagrade na britanskim takmičenjima, ponajvi&scaron;e zlato na Olimpijadi iz fizike, su mi dokazali da mogu da nastavim istim takmičarskim tempom i u drugoj zemlji&ldquo;.
&Scaron;to se tiče planova za poslije studija, sigurna je da će raditi u industriji, no pitanje u kojoj &ndash; ostaje i dalje otvoreno.
&bdquo;Sigurna sam da će se moja karijera vrtjeti oko aerodinamike ili termodinamike, a da li ću zavr&scaron;iti u svemirskoj, avio ili automobilskoj industriji trenutno ni sama ne znam&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/ksenija belada 1- privatna arhiva.jpg" alt="" width="403" height="371" />
Ksenija Belada; Foto: Privatna arhiva
Govorila je i o obrazovnom sistemu u Crnoj Gori, a kao njegovu najveću manu vidu to &scaron;to su đaci nezainteresovani za učenje radi sticanja samog znanja, te &scaron;to vi&scaron;e uče zbog ocjene i uspjeha na papiru.&nbsp;
&bdquo;Ne krivim njih za to, već sam sistem vrijednosti koji smo stvorili kao dru&scaron;tvo. Definitivno, taj sistem vrijednosti kod nas je pomjeren. Pretjeran broj 'Luča', &lsquo;gledanje kroz prste&rsquo; prilikom zaključivanja ocjena, pritisak koji roditelji vr&scaron;e nad profesorima- svi daju lo&scaron; primjer, a činjenica da se za upis na fakultet (a i u srednju &scaron;kolu) upravo gledaju samo ti papiri i ni&scaron;ta vi&scaron;e jo&scaron; dodatno potspje&scaron;uje takvo pona&scaron;anje&ldquo;, smatra Belada.&nbsp;
Glavni &lsquo;krivci&rsquo; za odlazak mladih su, ističe, brojni nedostaci u obrazovnom sistemu, a &scaron;to se oslikava i u drugim poljima dru&scaron;tva. Napominje i da je to kompleksan problem koji je predugo ostao zapu&scaron;ten u na&scaron;em dru&scaron;tvu, te da smo sada do&scaron;li do tačke u kojoj ga je nemoguće iskorijeniti jednim jednostavnim rje&scaron;enjem.
&bdquo;Jednostavno je - najbolji kadar smatra da njegov rad nije dovoljno cijenjen i istaknut, jer ostaje zatrpan u moru prosječnih postignuća koja se podižu na nedekvatan, veći nivo. Samim tim, ukoliko sami cijenite svoj radi i ako ste ambiciozni, tražićete okolinu koja će ga jednako cijeniti.
Potrebno je dosta vremena za promjene i smatram da dru&scaron;tvo u cjelini treba da teži ka promjeni načina razmi&scaron;ljanja, tj. da od osnovne &scaron;kole, a onda i kroz dalje obrazovanje, počnemo da njegujemo prave vrijednosti koji će motivisati mlade da ostanu u Crnoj Gori i rade na njenom daljem napretku&ldquo;.
Kaže i da je njen povratak u Crnu Goru neizvjestan.
&bdquo;Crna Gora će uvijek biti mjesto kojem se rado vraćam i u kojoj bih voljela da ostvarujem poslovne saradnje. Uzev&scaron;i u obzir, međutim, da će moj životni poziv biti aerospace, koji kod nas nažalost nije razvijen, ne mogu reći da se sa sigurno&scaron;ću vidim u budućnosti u Crnoj Gori&ldquo;.
&Scaron;to se tiče poslovnih projekata, jo&scaron; nije bilo nije inicijative iz Crne Gore za saradnju, ali Belada je sigurna da neće izostati u bliskoj budućnosti.
&bdquo;Svjesna sam da je Montenegro Space Research pokrenuo projekat lansiranja prvog crnogorskog satelita i voljela bih da ostvarim saradnju na tom polju, naročito ako se po zavr&scaron;etku studija zadržim u svemirskoj industriji&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/ksenija belada 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="354" height="430" />
Ksenija Belada; Foto: Privatna arhiva
A kada, kako kaže kroz osmjeh, nije u fokusu svemir, onda je odbojka tu kao &bdquo;izduvni ventil&ldquo;.
&bdquo;Treniram odbojku i ove sezone sam kapiten prvog ženskog tima na Univerzitetu, mada sam zbog nedavne povrede vi&scaron;e preuzela ulogu pomoćnog trenera, i u mu&scaron;kom i u ženskom timu.
Kroz odbojku sam upoznala predivne ljude, obi&scaron;la mnoge gradove Engleske i stekla pojedine vje&scaron;tine menadžmenta zahvaljujući obavezama koje obavljam kao kapiten. Naravno da na kraju radnog dana punog predavanja i vježbi nema ni&scaron;ta ljep&scaron;e od toga da odete na teren i dva sata samo razmi&scaron;ljate o tome gdje je lopta&ldquo;, zaključuje Belada za Dnevno.me.

"Najbolji kadar u CG biva zatrpan u moru prosječnih postignuća koja se izdižu na nedekvatan, veći nivo"

STUDENT INŽENJERSTTVA NA KEMBRIDŽU

Na&scaron;a sagovornica u serijalu &bdquo;Najbolje iz Crne Gore&ldquo;, Cetinjanka Anđela Martinović - doktor nauka iz oblasti tehnologije hrane zaposlena je kao naučni analitičar i savjetnik u &scaron;vajcarskoj start- up kompaniji, firmi koja je specijalizovana za optimizaciju i pobolj&scaron;anje zdravog starenja. Martinović je tokom druge i treće godine studija shvatila da želi da napreduje u pravcu naučno-istraživačkog rada, te da želi da ode van granica Crne Gore.
&bdquo;To sam i uradila. Željela sam sebe da pozicioniram na internacionalnom trži&scaron;tu i da sama vidim koliko sam u mogućnosti da uspijem u svojoj namjeri. Velika motivacija bili su svakako predavači na Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju, koji su na sopstvenom primjeru pokazivali &scaron;to to znači studirati vani i kako poslije toga postati pravi stručnjak&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/andjela martinovic 7- arhiva.jpg" alt="" width="459" height="411" />Foto: Privatna arhiva
Put koji je izabrala, priznaje, nije bio jednostavan, ali ako ukoliko čovjek ima zacrtan cilj i zna &scaron;ta želi onda, kako kaže, sve ide prirodno, svojim tokom. Navodi i da je jedan od&nbsp; većih izazova bio kako "uhvatiti korak" sa stručno&scaron;ću ljudi iz drugih mnogo razvijenih zemalja. No, to je samo, kaže, natjeralo da jo&scaron; vi&scaron;e radi na sebi i bude bolja i bolja.&nbsp;
&bdquo;Osnovnu &scaron;kolu 'Njego&scaron;' i Gimnaziju zavr&scaron;ila sam na Cetinju, gdje sam i rođena. Nakon toga upisujem Fakultet za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju (FPTBHE) na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici gdje zavr&scaron;avam osnovne i specijalističke studije. Magistarske studije upisala sam na Agronomskom Mediteranskom institutu u Bariju (CIHEAM-Bari), a nakon toga upisujem nedavno zavr&scaron;ene doktorske studije na Univerzitetu u Milanu (Universit&agrave; degli Studi di Milano).
Učestvovala sam i na različitim projektima od kojih bih izdvojila projekat Rejonizacije vinogradarskih područja na teritoriji Crne Gore, kao i na razmjenama i ljetnjim &scaron;kolama kao &scaron;to su: studentska razmjena u Pragu, na Hemijsko-tehnolo&scaron;kom fakultetu i ljetnja &scaron;kola Evropskog instituta za inovacije i tehnologiju hrane (EIT Food) u Var&scaron;avi&ldquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/andjela martinovic 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="343" height="434" />
Foto: Privatna arhiva
Počev&scaron;i od osnovnih studija pa sve do doktorskih, Martinović je bila dobitnica brojnih stipendija.&nbsp;
&bdquo;Odmah pri upisu fakulteta za Prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju zahvaljujući diplomi 'Luča A' ostvarila sam stipendiju za &scaron;kolovanje prve godine fakulteta. To će se nastaviti sve do zavr&scaron;etka osnovnih, pa i specijalističkih studija s obzirom na to da sam imala visoki prosjek koji mi je dao mogućnost zadržavanja stipendije.
Tokom osnovnih studija bila sam dvije godine za redom dobitnica stipendije svog rodnog grada Prijestonice, kao i stipendije Ministarstva prosvjete Crne Gore. Na drugoj godini Fakulteta, 2014. bila sam nominovana od mojih profesora i osvojila nagradu '19. decembar', koju dodjeljuje Glavni grad. Pri upisu magistarskih studija dobila sam stipendiju CIHEAM instituta koja je pokrivala cjelokupno &scaron;kolovanje, kao i tro&scaron;kove života. Nakon toga osvojila sam i stipendiju Univerziteta u Milanu za doktorske studije koja je, takođe, obuhvatala cjelokupnu &scaron;kolarinu i tro&scaron;kove života&ldquo;.&nbsp;
Naučni radovi Anđele Martinović objavljeni su u najprestižnijim internacionalnim časopisima, a nedavno je i naučni rad njene doktorske teze zavr&scaron;io na naslovnici &bdquo;Molecular nutrition &amp; Food research&ldquo; časopisa.&nbsp;
&bdquo;Na to sam naročito ponosna, jer se to prvi put desilo mom mentoru doktorske teze koji je redovni profesor i ima akademsko-istraživačku karijeru oko 30 godina&ldquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/andjela martinovic 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="441" height="291" />
Foto: Privatna arhiva
Martinović je trenutno angažovana u &scaron;vajcarskoj start-up firmi Maximon AG, kao naučni analitičar i savjetnik. &bdquo;Firma je jedan vid inkubatora koji se bavi osnivanjem i pružanja podr&scaron;ke drugim start-upovima u oblasti optimizacije i pobolj&scaron;anja zdravog starenja kod ljudi (&bdquo;healthy aging&ldquo;).
Ovdje želim, osim nauke steći i iskustvo u biznisu, a i osmotriti koliko su stvarno laboratorijska istraživanja primjenjiva u praksi. Zasad va&scaron;im čitaocima mogu reći da je situacija na tom polju dosta komplikovana, s obzirom na to da se radi o zdravlju ljudi i da sve mora biti zasnovano na čistoj nauci. Nekada, čak i nauka nije dovoljna, jer se i mnoge druge stvari moraju uzeti u obzir kao &scaron;to su npr. pronalaženje pravilnog biznis modela za izlazak na trži&scaron;te, trenutno interesovanje trži&scaron;ta, prisustvo konkurencije na trži&scaron;tu...&ldquo;, navodi sagovornica portala Dnevno.me.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/andjela martinovic 4- privatna arhiva.jpg" alt="" width="435" height="290" />
Foto: Privatna arhiva
Martinović je stava i da Crna Gora treba vi&scaron;e da cijeni i daje na značaju mladim ljudima, da jednostavno čuje njihove želje i potrebe: &bdquo;Mislim da je sasvim normalno da ljudi odu vani kako bi dodatno sazreli, napredovali i stekli iskustvo. Problem je, međutim, &scaron;to se mladi ljudi ne vraćaju natrag u Crnu Goru. Mislim da je problem sistemski dosta kompleksan i da na njega utiče vi&scaron;e činilaca na&scaron;eg dru&scaron;tva. Crna Gora je malo trži&scaron;te, a sa druge strane tu su i određeni problemi u (visoko)-obrazovnom sistemu&ldquo;.&nbsp;
Kaže nam i da dosad nije bilo konkretnih ponuda da se vrati u Crnu Goru: &bdquo;Manje organizacije u Crnoj Gori, kao &scaron;to je Fondacija Prona ili Američki ugao Cetinje prepoznali su moje kvalitete dajući mi priliku da podijelim svoje znanje mlađoj populaciji kroz različite radionice i predavanja zbog čega im ovim putem zahvaljujem. U budućnosti se nadam i nekoj većoj inicijativi prepoznavanja mojih rezultata u Crnoj Gori.
&Scaron;to se tiče daljih planova, iskreno jo&scaron; ne znam da li će to u nekom kratkoročnom periodu biti akademija ili neka druga kompanija. Ono &scaron;to planiram i &scaron;to želim je da se stalno unaprijeđujem i učim nove stvari. Ako se za to stvori prilika voljela bih, dugoročno gledano, ponuditi svoje znanje i iskustvo Crnoj Gori i vidjeti da li će ono biti vrednovano i iskori&scaron;teno.
Mogu reći da sam osoba koja je po prirodi jako vezana za porodicu, tako da na nekim dužim stazama vidim svoj život u Crnoj Gori. Naravno, da li će se to desiti zavisi i od poslovnih ponuda koje bih imala. Zasad, ne vidim gdje bih mogla primijeniti svoje znanje &scaron;to se tiče privrednog sektora, ali definitivno mislim da bi to mogao biti moj matični fakultet u Crnoj Gori, odakle je sve i počelo&ldquo;, kaže Martinović.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/andjela martinovic 5 -privatna arhiva.jpg" alt="" width="492" height="358" />
Foto: Privatna arhiva
U razgovoru za Dnevno.me, na&scaron;a sagovornica kao doktor nauka iz oblasti tehnologije hrane ukazuje i na upotrebu pravilne terminologije, uz napomenu da termin &bdquo;zdrava hrana&ldquo;, zapravo, ne postoji.&nbsp;
&bdquo;Postavlja se pitanje &scaron;to je to danas 'zdravo' kako to, uop&scaron;te i definisati, da li je u pitanju sama namirnica, njena količina...? Pravi termin je 'pravilna ishrana'. &nbsp;
S obzirom na to da dugo nisam bila u Crnoj Gori, sada po dolasku mogu uvidjeti da su se navike u ishrani na&scaron;ih građana dosta promijenile u odnosu na to kada sam oti&scaron;la za Italiju. Te&scaron;ko je generalizovati, ali je činjenica da sve vi&scaron;e ljudi u Crnoj Gori postaje svjesnije da je pravilna ishrana jedan od osnovnih modela za zdrav i dug život.&nbsp;
Lično, pod ishranom podrazumijevam i takozvane suplemente ili dodatke ishrani, koje vidim da su sve vi&scaron;e u upotrebi. Danas su prehrambene namirnice, tu pretežno mislim na voće i povrće, toliko siroma&scaron;ne vitaminima, mineralima da suplementi, zapravo, postaju na&scaron;a hrana, ukoliko želimo da zadovoljimo dnevne potrebe tih mikronutrijenata za pravilno funkcionisanje na&scaron;eg organizma. Važna napomena: uvijek treba imati individualan pristup za svakog čovjeka i prethodno odrediti koja suplementacija i u kojoj je količini potrebna. Svakako je bitna konsultacija sa ljekarom, nutricionistom i biranje provjerenih proizvođača&ldquo;.&nbsp;
Govoreći o pravilnoj ishrani, pitali smo Martinović i &scaron;ta markira kao najvi&scaron;e problematično, naročito kod mlađih generacija: &bdquo;Koliko čujem od ljudi njihov glavni problem se često odnosi na nalaženje balansa vezano za količinu namirnica koje konzumiraju. Neki jedu premalo, a drugi, pak, previ&scaron;e. Postajemo sve vi&scaron;e svjesniji da se povećava broj ljudi koji imaju određene digestivne probleme npr. intolerancije, tako da sama identifikacija intolerancije predstavlja izazov, kako bi se nakon toga individualac pravilno hranio.&nbsp;
&Scaron;to se tiče mlađih generacija nisam upućena u to da li je fast-food &bdquo;popularan&ldquo; kao i prije, pretpostavljam da za neke jeste. Ono &scaron;to mogu da primijetim je da djeca stalno ne&scaron;to grickaju, jedu i time stalno stimuli&scaron;u lučenje insulina, tako da na taj način njihov pankreas nikako ne odmara, a tome svjedoči i povećan broj djece sa dijabetesom. Na taj problem posebnu pažnju treba da obrate roditelji&ldquo;, upozorava na&scaron;a sagovornica.
Martinović je specijalizirala na temi koja se tiče mikrobilogije hrane, između ostalog, segment koji obuhvata i probiotike. Napominje da je istraživanje o zdravlju crijevnog mikrobioma jedna od vodećih tema trenutno u svijetu, te da smatra da će tako biti i narednih decenija.
&bdquo;Probiotici su registrovani kao dodaci ishrani ili suplementi, tako da se regulativni proces od ljekova dosta razlikuje. Sama definicija probiotika kaže da su to živi mikroorganizmi koji, ukoliko se konzumiraju u određenim naučno dokazanim količinama, mogu imati benefite po zdravlje čovjeka. Tako da &scaron;to se tiče bezbjednosti, u to se ne treba sumnjati, probiotici rijetko mogu dovesti do nekih problema kod ljudi.
Isto tako može se desiti da vam neće dati neke pozitivne zdrastvene efekte, jer smo svi individue za sebe. Efekat probiotika na zdravlje čovjeka zavisi od mnogo činilaca od kojih je najznačajniji stepen preživljavanja probiotika kroz digestivni trakt čovjeka, &scaron;to opet zavisi od na&scaron;eg crijevnog mikrobioma i namirnica koje konzumiramo. Kako biste znali da li je probiotik koji kupujete na svoju ruku efikasan za vas možete samostalno uraditi observacije smanjenosti nadutosti stomaka, frekvencije stolice (obično pomažu boljem crijevnom tranzitu hranjivih materija), kao i frekvencije va&scaron;e stolice", zaključuje Martinović.&nbsp;

"Voljela bih da dobijem konkretnu ponudu iz Crne Gore da se vratim, ali zasad je nije bilo"

ZAPOSLENA U ŠVAJCARSKOJ KOMPANIJI SPECIJALIZOVANOJ ZA OPTIMIZACIJU I POBOLJŠANJE ZDRAVOG STARENJA

Nedostatak sredstava (ne nužno finansijskih, već prvenstveno intelektualnih, u smislu nedostatka humanog potencijala) za dono&scaron;enje neophodnih odluka: poltronsko- kolonijalno preuzimanje određenih stvari koje su plasirane kao jako kvalitetne, jer su &bdquo;tobož&ldquo; preuzete sa Zapada, odbacivanje sopstvenih prednosti i potencijala&nbsp; na&scaron;ih mladih -&nbsp; to su sve nedostaci obrazovnog sistema u Crnoj Gori kroz prizmu na&scaron;eg sagovornika Janka Paunovića, doktoranda prava na Univerzitetu u Beču i&nbsp; istraživača na Institutu za Rimsko pravo i antičku pravnu istoriju.
A potencijala kod mladih, kako smatra, ima na pretek.
&bdquo;Ako već recipiramo Zapad, onda treba da počnemo od Harvarda i intelektualnih krugova. Protiv te recepcije nemam ni&scaron;ta protiv. Naprotiv.&nbsp; Ali imam protiv sujete koja postoji kod određenih generacija, naročito starijih, nedostatak kritike prema sopstvenom radu, internacionalizaciji, u smislu, ne kolonijalnom lomljenju kičme, već upoznavanja i sticanja poznanstva sa ljudima iz vanka&ldquo;, ističe sagovornik u serijalu "Najbolje iz Crne Gore".
Paunović je na doktorskim studijama u Beču od januara pro&scaron;le godine, a tema doktorata je "Pravo miraza u kotorskom Statutu", pisanom u Veneciji 1616.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/janko paunovic 7- ncg.jpg" alt="" width="329" height="456" />
Ustupljena fotografija; Arhiva Janka Paunovića
&bdquo;Kao pravnika i nekoga ko dolazi iz Crne Gore interesovala me skoro svaka tema, koja ima veze sa Crnom Gorom- ne pretjerujem kada to kažem. Tema kotorskog Statuta, kao jednog od najvećih spomenika pravne istorije (ne jedinog) svakako da je bila u mom fokusu, jer sam iz Boke kotorske. Materijal kotorskog Statuta pre&scaron;tamapan je 2009, a riječ je o jednom velikom projektu kao &scaron;to je Državni arhiv Crne Gore".
Iako je pisano već dosta na tu temu, kako od istoričara, pravnih istoričara, ali i istoričara umjetnosti, Paunović je, kako ističe, htio da da svoje viđenje i prikaz o nekim nerasvjetljenim momentima na&scaron;e (pravne) istorije.
"Materijal je digitalizovan i to radom zaslužnih ljudi, koje ovom prilikom neću nabrajati, jer ih je mnogo. Generalno je kod nas pohranjeno dosta materijala, a koji istraživaču imaju priliku da obrađuju. Skrenuo bih pažnju ne samo na kotorski arhiv, već i na hercegnovski arhiv, naročito kada je riječ od periodu austrijskog vladanja/okupacije Boke kotorske&ldquo;, napominje Paunović.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/univerzitet u becu- janko paunovic ncg.jpg" alt="" width="318" height="426" />
&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/janko paunovic 6- ncg.jpg" alt="" width="315" height="405" />
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/janko paunovic 5-ncg.jpg" alt="" width="331" height="441" />
Ustupljene fotografije; Arhiva Janka Paunovića
Priliku da se upozna sa akademskim svijetom na sveobuhvatan način pružili su mu, kaže, genijalci- profesori Tomas Simon i Sima Avramović. Tada i biva zainteresovan pričom o Valtazaru Bogi&scaron;iću i to malo vi&scaron;e od uobičajenih floskula &bdquo;&scaron;to se grbo rodi ni vrijeme ne ispravi&ldquo;.
&bdquo;Zagolican tom temom, nastavio sam da razmi&scaron;ljam o mogućem doktoratu, zatim dobio preporuke od pomenutih profesora i onda sam čekao svoju priliku. Nakon dolazak mentora prof. Rodrigueza u Beč na Katedru za rimsko pravo prijavio sam se za posao, na kraju ga i dobio&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/janko paunovic-ncg1.jpg" alt="" width="504" height="308" />
Foto: Privatna arhiva
Paunović nije dobitnik nijedne stipendije, već je, kako nam kroz osmjeh kaže, do zavr&scaron;etka master studija (koje nijesu reformisane bolonjskim sistemom u Beču) jedino bio dobitnik familijarne stipendije oca i majke.
&bdquo;Izazovi su svakojaki, najvi&scaron;e ekonomski, jer nemaju svi tu priliku da odu u inostranstvo, da dobiju neko bolje obrazovanje, a koje je uvijek vi&scaron;e plod samostalnog interesovanja (podjednako ima dobrih naučnika i kod nas, ali i u drugim djelovima svijeta). Od velikog značaja za mene je bilo okruženje &ndash; uz dužno po&scaron;tovanje prema svima, okruženje ima ogroman uticaj, naročito u ranih fazama obrazovanja, ali i sistem koji treba da izvuče najvi&scaron;e iz čovjeka. Ponavljam, imao sam sreću i privilegiju da me ima ko isfinansirati.
Naravno, radio sam i neko vrijeme na studentskim poslovima, držao časove tenisa (bilo je i drugara, koji su se samostalno finansirali od početka, njima kapa dolje). Tako da kada govorimo o studiranju van granica Crne Gore finansijski izazovi su definitivno u prvom planu, a prilagođavanje novoj sredini i ostali fenomeni su od sekundarnog značaja&ldquo;- iskustvo je Paunovića.
Priznaje i da je odluku o &scaron;kolovanju u inostranstvu donio bez nekog dubljeg razloga.
&bdquo;Bilo je vi&scaron;e preporuka i nagovaranje moje prijateljice iz Gimnazije iz Beograda. Učio sam njemački od osnovne &scaron;kole, &scaron;to je svakako doprinijelo odluci da studiram u Beču, kao i sami uslovi za studiranje koji su bili povoljni.Na primjer bilo je 18 eura po semestru- u vidu ratne o&scaron;tete koja je trajala do 2014, onda 382 eura po semestru, sada je 750 po semestru&ldquo;, priča nam Paunović.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/janko paunovic ncg4.jpg" alt="" width="373" height="456" />
Foto: Privatna arhiva
Od neprocjenjive važnosti je, ne krije, to sopstveno priznanje da je u određenim momentima uspio da ostvari ne&scaron;to, &scaron;to je u pojedinim trenucima, možda, prevazilazilo njegove intelektualne kapacitete.
U razgovoru za Dnevno ne spori i da nedostaje prostora da se najbolji kadar koji imamo ostvari ba&scaron; tu, u Crnoj Gori.
&bdquo;Da fali prostora da se ti ljudi ostvare, zaista, fali. Ovom prilikom želim da istaknem i sljedeće: ne mislim da smo mi nužno bolji ili pametniji ili obrazovaniji, činjenicom da smo oti&scaron;li iz Crne Gore (privremeno). Radi se samo o pobolj&scaron;anju uslova, jer jedino kroz određenu kritiku rada i saradnju sa drugim ljudima dolazimo i napredujemo. To je jedan zajednički poduhvat, treba omogućiti ljudima da dobiju to, pogotovo onima koji to u svakom smislu zaslužuju, po&scaron;to neka vi&scaron;a instanca namjerno nam ostavlja prostor da ga popravljamo, moramo ga popravljati ljudskim djelovanjem&ldquo;, smatra na&scaron; sagovornik.
O planovima, bar onim dugoročnim, Paunović ne želi da govori, jer je, kako kaže, naučio neke životne lekcije.&nbsp;
&bdquo;Pravio sam neke planove, razmi&scaron;ljao o njima, nijesu se ostvarili. Sad vi&scaron;e ne planiram, vi&scaron;e sam fokusiran na svakodnevicu. Volio bih da u Crnoj Gori dobijem &scaron;ansu kada je riječ o profesuri, ali, svakako i mogućnosti da dio godine provodim u inostranstvu sa mentorima i prijateljima iz inostranstva, naročito na engleskom govornom području&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://d239aqhc1m39lr.cloudfront.net/Arhiva/janko paunovic- privatna arhiva.jpg" alt="" width="551" height="324" />
Foto: Privatna arhiva
Zasad nije bilo inicijativa iz Crne Gore da istraživač sa Instituta za Rimsko pravo i antičku pravnu istoriju u Beču svojim znanjem doprinese realizaciji nekog projekata u domovini.
&bdquo;Jedino je bilo iz Beograda, i to inicijativa povodom sastavljanja njemačko-srpskog pravnog rječnika. Volio bih da taj projekat ostvarimo u Crnoj Gori (njemačko-crnogorski pravni rječnik), kao i neke druge projekte".
U želji da će na&scaron; sljedeći razgovor sa Jankom Paunovićem biti u Crnoj Gori, ovaj intervju zaključujemo porukom iz Beča, ili možda životnim "pravilom" kojim se vodi na&scaron; sagovornik: ne potcijenjujte se, ali se nemojte ni precijeniti.
"Zapravo, ne bih da upadam u nekakav kli&scaron;e, vi&scaron;e bih volio da budem realan, kao &scaron;to sam smatram i u životu. Jednostavno je: ono &scaron;to mislite da volite, radite najbolje &scaron;to možete i uspjeh će doći. Zasigurno.
Uz to neka bude mjera, zlatna sredina, ispunjenost na svim životnim poljima, prije svega familijarno i kroz prijatelje. Osoba koja se ostvari profesionalno i familijarno, ne može biti nezadovoljna&ldquo;.

"Ne treba odbacivati potencijal naših mladih i preuzimati vrijednosti samo jer su sa Zapada"

DOKTORAND PRAVA NA UNIVERZITETU U BEČU O OBRAZOVNOM SISTEMU U CRNOJ GORI

Partitokratsko upravljanje prilično je obezvrijedilo znanje i sposobnosti i dokle god primarni kriterijum za zapo&scaron;ljavanje u Crnoj Gori bude lična konekcija, umjesto kvaliteta kandidata osjećaćemo posljedice nestručnog rada u svim djelatnostima, poruka je magistrandkinje evropskih studija u Sloveniji i predstavnice na&scaron;e zemlje u Savjetu Evrope Une Vukotić.
&bdquo;Vjerujem da je potrebno vrijeme da se te lo&scaron;e prakse prevaziđu, ali da bi se to desilo potrebno je da nastavimo otvoreno i kritički da govorimo o problemima u javnosti, a sve kako bi doprinijeli izgradnji boljeg sistema vrijednosti&ldquo;, smatra sagovornica u na&scaron;em serijalu &ldquo;Najbolje iz Crne Gore&ldquo;.
Istraživanja pokazuju da veliki broj mladih odlazi u potrazi za boljim ekonomskim prilikama i kvalitetnijim obrazovanjem, a tome su, kako smatra Vukotić, zasigurno doprinijeli partijsko zapo&scaron;ljavanje i korupcija u Crnoj Gori.
&bdquo;Pozitivno je, međutim, &scaron;to u posljednje vrijeme često u medijima slu&scaron;amo o ozbiljnosti problema 'odliva mozgova'. Vjerujem da je svima jasno koliko je za Crnu Goru važan ljudski kapital i koliku &scaron;tetu nam nanosi gubitak najkvalitetnijih kadrova&ldquo;.
Ipak, konstatuje na&scaron;a sagovornica, ne postoje konkretne strategije za rje&scaron;avanje tog problema, a to znači da donosioci odluka 'odliv mozgova' ne doživljavaju dovoljno ozbiljno.
&bdquo;Ne postoji konkretan recept za spriječavanje daljeg odseljavanja mladih, ali sam sigurna da će se taj negativan trend usporiti kada raskrstimo sa klijentelističkim praksama u svim sferama dru&scaron;tva&ldquo;, smatra Vukotić.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/una vukotic 10-privatna arhiva.jpg" alt="" width="406" height="426" />
Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva
Mi&scaron;ljenja je i da mladima u Crnoj Gori, prije svega nedostaje kvalitetniji i savremeniji obrazovni sistem.
&bdquo;Vjerujem da je to glavni stub svakog dru&scaron;tva i &scaron;to prije donosioci odluka počnu tako da ga tretiraju prije ćemo vidjeti pozitivne promjene. Smatram da su potrebna velika ulaganja kako u kreiranje &scaron;to kvalitetnijeg i savremenijeg obrazovnog programa, tako i u obrazovni kadar, objekte i nastavna sredstva za sve uzraste. Mislim da su nedostaci u obrazovnom sistemu korijen mnogih problema koji se tiču mladih: vr&scaron;njačkog nasilja, bolesti zavisnosti, odliva mozgova, političke apatije...&ldquo;.&nbsp;
Mladi ne smiju biti najti&scaron;i glas u crnogorskom dru&scaron;tvu, poruka je sagovornice portala Dnevno.me.
&bdquo;Upravo je na njima da se za pitanja od značaja za svoj položaj u dru&scaron;tvu zauzmu kroz aktivizam i uče&scaron;će u političkim procesima. &Scaron;to glasniji i aktivniji budemo vi&scaron;e ćemo obavezati na odgovornost donosioce odluka, koji&nbsp; moraju mlade prepoznati kao interesnu grupu od najvećeg značaja&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/una vukotic 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="367" height="462" />
Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva
A Uni Vukotić motivacije tokom obrazovanja nikada nije falilo. Kaže nam da, iako radoznalost nije uvijek dovoljna da bi se stiglo do cilja, ali da je ba&scaron; ta osobina &bdquo;odgovorna za sve puteve kojima je koračala".
&bdquo;Op&scaron;tu gimnaziju zavr&scaron;ila sam u Herceg Novom. Dobila sam priliku da treću godinu gimnazije pohađam u Alabami u Sjedinjenim Američkim Državama na FLEX stipendiji američkog State Department-a. Taj program, između ostalog, stavlja akcenat na građansko obrazovanje kroz aktivnosti kao &scaron;to je Civic Education Week kroz koji sam imala priliku da posjetim Kapitol Hil u Va&scaron;ingtonu i upoznam se sa senatorima i funkcionerima iz svih krajeva SAD. To iskustvo jedan je od motiva koji su me usmjerili da upi&scaron;em fakultet Političkih nauka na Univerzitetu u Bolonji ".
U Italiji je provela tri godine usavr&scaron;avajući jezik, upoznajući se sa italijanskom kulturom i učeći osnove politikologije i međunarodnih odnosa.
"Kasnije sam odlučila da se vratim u Podgoricu i dovr&scaron;im studije na Fakultetu Političkih nauka na Univerzitetu Crne Gore. Nakon osnovnih, put me odveo u Sloveniju gdje trenutno zavr&scaron;avam master Evropskih studija na Fakultetu dru&scaron;tvenih nauka Univerziteta u Ljubljani".
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/una vukotic 5- privatna arhiva.jpg" alt="" width="400" height="518" />
Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva
Priča nam i za&scaron;to je ba&scaron; izabrala magistarske studije na Univerzitetu u Ljubljani.
&bdquo;Nakon nekoliko iskustava rada i stažiranja u Crnoj Gori shvatila sam da želim da upi&scaron;em master studije kako bih napredovala. Kada sam otkrila magistarski program Evropskih studija na Univerzitetu u Ljubljani, koji se izvodi u potpunosti na engleskom jeziku, znala sam da je to ono &scaron;to želim da upi&scaron;em. Fokus je na Evropskoj uniji -bavimo se njenom unutra&scaron;njom organizacijom, spoljnom politikom, politikom pro&scaron;irenja i sagledavamo različite globalne i unutra&scaron;nje izazove sa kojima se EU kao organizacija susreće".
Naročito je, ističe, zadovoljna &scaron;to profesori ohrabruju studente da istražuju teme koje su im lično najzanimljivije.
"Tako se većinom fokusiram na politiku pro&scaron;irenja i odnose EU prema Zapadnom Balkanu. Akcenat se stavlja i na praktičnu upotrebu znanja. Kroz fakultet sam imala prilike da učestvujem u simulaciji rada Savjeta Evropske unije u Briselu. Bila sam i u studijskoj posjeti Universite de Picardie Jules Verne u Amijenu i radila na projektu podizanja svijesti o ljudskim pravima u organizaciji Amnesty International&ldquo;.
Priznaje i da nije tačno ubjeđenje koje pojedini imaju, a to je da samo zato &scaron;to je neko odselio daleko od domovine da mu mora biti bolje.
"Volim da istaknem da snalaženje i pronalaženje sopstvenog puta u inostranstvu nije bio nimalo lak proces. Prije svega, odlazak od kuće u tinejdžerskim godinama bio mi je emotivno težak. Bliske osobe su mi bile daleko, birokratija komplikovana, učenje na italijanskom jeziku te&scaron;ko..."
Osim toga, suočila se, kaže, s osjećajem velike odgovornosti izazvane, između ostalog, i velikim očekivanjima, koja obično imaju roditelji, ali i čitava sredina.
"Često i danas u Crnoj Gori čujem: Blago njemu/njoj &scaron;to je oti&scaron;ao/la u neku prosperitetniju zemlju, sigurno mu/joj je mnogo bolje, postiže akademske uspjehe, ima bolju platu i slično. Za mene je to bio put velikih uspona i padova kao i preispitivanja sopstvenih mogućnosti i ambicija.
To pominjem jer sam sigurna da su slične faze proživjeli mnogi koji su mladi oti&scaron;li od kuće i vjerujem da je dobro poručiti onima koji tek razmi&scaron;ljaju da odu da položen prijemni ispit na stranom univerzitetu ne garantuje popločan put već veliku avanturu kroz koju je u redu doživjeti poraz, poku&scaron;ati ponovo i ostvariti sopstvenu verziju uspjeha&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/una vukotic 7- privatna arhiva.jpg" alt="" width="574" height="427" />
Foto: Privatna arhiva
Iako nije bilo lako izboriti se, uspjeh nije izostao - međunarodna organizacija koja okuplja 46 evropskih zemalja uključujući i Crnu Goru - Savjet Evrope izabrao je Unu Vukotić da predstavlja na&scaron;u zemlju tokom 2023.&nbsp;Važno je, ističe na&scaron;a sagovornica, napomenuti da mlade delegate bira upravo Savjet Evrope, a ne države iz kojih dolaze.
"Savjet Evrope krajem svake godine na svom sajtu objavljuje poziv za prijave za 'Rejuvenating politics'. Riječ je o inicijativi kroz koju imate priliku da postane mladi/a delegat/delegatkinja u toj organizaciji. Potrebno je dostaviti CV, odgovoriti na nekoliko pitanja koja se odnose na motivaciju potencijalnih delegata i dostaviti kratak video odgovor na jedno od pitanja u online formularu.
Proces selekcije ne obavljaju nacionalne delegacije, već direktno Savjet Evrope. Mandat delegata traje godinu i imate priliku da prisustvujete zasjedanjima Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti u Strazburu. Osim toga, delegati su uključeni u rad različitih radnih tijela i komiteta....&ldquo;, obja&scaron;njava Vukotić.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/una vukotic 4- privatna arhiva.jpg" alt="" width="548" height="406" />
Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva
Vukotić kaže i da je ogromno zadovoljstvo raditi u međunarodnom ambijentu, jer je utisak da kroz takve angažmane može najvi&scaron;e da nauči.
"Radni dani u Palati Evrope poprilično su dugi i ispunjeni različitim aktivnostima i sastancima. Osim &scaron;to sam kroz to iskustvo upoznala kolege, inspirativne i zanimljive ljude iz svih 46 država članica, imam i priliku da sarađujem i učim od iskusnih političara koji doprinose toj organizaciji. Neki od njih su svoj karijerni put započeli upravo uče&scaron;ćem u inicijativama kao &scaron;to je 'Rejuvenating Politics'.
Teme koje su na dnevnom redu odnose se na za&scaron;titu ljudskih prava, demokratije i vladavine prava u državama članicama. Navedene vrijednosti su i postulati na kojima je osnovan Savjet Evrope i za koje smatram da Crna Gora treba jo&scaron; snažnije da se zalaže kako na međunarodnom, tako i na unutra&scaron;njem planu."
Jo&scaron; u srednjo&scaron;kolskim danima Vukotić je uvidjela koliko znači imati konekcije sa ljudima iz raznih krajeva svijeta, a sada je taj vid umreženosti dio njene svakodnevice.
&bdquo;Gledajući unazad, sve diplome defnitivno donose određeno zadovoljstvo. Ipak, najdraža su mi priznanja u obliku dobrih odnosa koji su ostali kao proizvod saradnje sa ljudima u Crnoj Gori i inostranstvu. Ti kontakti su izvor inspiracije za dalji rad, otkrivaju mi nove mogućnosti i pružaju primjer kako uspje&scaron;no i sa integritetom savladati profesionalne izazove&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/una vukotic 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="360" height="463" />
Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva
Razgovor sa Unom Vukotić zavr&scaron;ili smo porukom koja jo&scaron; jednom jasno ukazuje, iako, nažalost, ne iznenađuje, koliko je nestabilna i (ni)malo ohrabrujuća crnogorska zbilja za mlade i ambiciozne ljude. Riječi na&scaron;e sagovornice ohrabruju, pak u jednom, a to je da zdrava ambicija, bar u ovom slučaju ne pristaje na kompromise koji bi uni&scaron;tili njenu su&scaron;tinu. &nbsp;
"Želja mi je da živim i radim u Crnoj Gori. Biću srećna ukoliko mi se ukaže prilika da se ovdje profesionalno ostvarim i vodim ugodan život na račun svog rada. Ako, pak to ekonomske ili političke prilike ne dozvole potražiću svoje mjesto po svijetu, a uvijek se rado vraćati u Crnu Goru&ldquo;, zaključuje Vukotić.

"Dokle god primarni kriterijum za zapošljavanje bude lična konekcija osjećaćemo posljedice nestručnog rada u svim djelatnostima"

MAGISTRANDKINJA EVROPSKIH STUDIJA U SLOVENIJA I PREDSTAVNICA CRNE GORE U SAVJETU EVROPE

Glavni razlog odlaska vrhunskog kadra iz Crne Gore je taj &scaron;to na&scaron;a država posjeduje manjak prilika da eksperti rade u usko specijalizovanim oblastima na visokom nivou, mi&scaron;ljenja je Toma Gavrić, koji je imao prilku da pripremi magistarsku tezu iz oblasti mikro i nano elektronike u Evropskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) - najvećem na svijetu. I ba&scaron; to životno poglavlje zatvorio je nedavno uspje&scaron;no kada je odbranio magistarski rad.
Na pitanja na&scaron;eg portala odgovorao nam je iz rodnog grada - Herceg Novog, u kojem će, kaže, ostati i poku&scaron;ati da doprinese da Crna Gora bude bolje mjesto za život. Ako i ne dobije priliku, stvoriće je, siguran je, sam.
&bdquo;Planovi se konstantno mijenjaju, kao i ambicije. Trenutno želim da krenem preduzetničkim putem i nadam se da ću uspjeti u tome. Ako prava prilika ne bude postojala, planiram da je napravim&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/gavric najbolje iz cg- privatna arhiva.jpg" alt="" width="297" height="436" />
Toma Gavrić; Foto: Privatna arhiva
Mladim generacijama u Crnoj Gori, kako smatra, nedostaje prava slika &scaron;ta sve obrazovanje može ponuditi.&nbsp;
&bdquo;Moram istaći, ali zaista je te&scaron;ko zadržati prave vrijednosti pri svom negativnom medijskom uticaju. Serijal 'Najbolje iz Crne Gore' je odličan način da se mladima upravo to dočara&ldquo;, poruka je na&scaron;eg sagovornika. A, da se država mora &bdquo;probuditi&ldquo; iz dubokog sna i sačuvati najbolji kadar koji imamo, saglasan je Gavrić koji smatra da država najprije treba da izdvoji veći budžet za obrazovanje i modernizuje studijske programe.
&nbsp;&bdquo;Bitno je da mladi vide inicijativu od države, to bi značajno promijenilo trend odlaska iz Crne Gore&ldquo;, poručuje Gavrić.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/toma gavric prvak elektonika-privatana arhiva.jpg" alt="" width="312" height="413" />
Na&scaron; sagovornik prije tri godine bio je svjetski &scaron;ampion iz mikroelektronike u Jerevanu. &bdquo;Priznanje na koje sam najvi&scaron;e ponosan je osvajanje Olimpijade iz mikroelektronike, održane 2019. u Jermeniji. Bio sam jedan od najmlađih učesnika i takmičio sam se sa studentima master i doktorskih studija sa prestižnih univerziteta &scaron;irom svijeta. U tom trenutku bio jo&scaron; sam na osnovnim studijama, tako da je bio ne samo pokazatelj da sam kompetentan sa ekspertima iz drugih država, već me je ta nagrada dodatno ohrabrila da idem naprijed&ldquo;.
A nakon osvojene titule svjetskog &scaron;ampiona u mikroeletronici, Gavrić je diplomirao na Elektrotehičkom fakultetu u Beogradu. Uslijedile su dvogodi&scaron;nje master studije na prestižnom univerzitetu u Njemačkoj.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/toma gavric 2 privatna arhiva.jpg" alt="" width="336" height="628" />
Toma Gavrić; Foto: Privatna arhiva
&bdquo;Master studije upisujem na RWTH Aachen univerzitetu u Njemačkoj sa specijalizacijom u oblasti mikro i nano elektronike. Tokom osnovnih i master studija imao sam odlične profesore koji su uvijek bili spremni da pomognu i usmjere.
Prednosti ovog master programa su obavezna praksa u industriji i master teza, jer se student tako priprema za život poslije studija i vrlo vjerovatno, već u toku studija, uspije da obezbijedi posao poslije zavr&scaron;etka studija. Dobitnik sam stipendije za izuzetno nadarene učenike i studente koju je dodijelila Op&scaron;tina Herceg Novi, kao i Dositejeve stipendije. Na posljednjoj godini osnovnih studija bio sam i stipendista kompanije Elsys Eastern Europe&ldquo;.
Uspio je da se izbori za priliku vrijednu po&scaron;tovanja &ndash; magistarsku tezu pisao je u Evropskom centru za nuklearna istraživanja(CERN)
CERN je, kako nam opisuje, nevjerovatna organizacija, prepuna ljudi koji su živote posvetili pomjeranju granica nauke i razumijevanju svemira i fizike kakvu poznajemo danas.&nbsp;
&bdquo;Sva otkrića CERN-u su rezultat saradnje hiljada naučnika i inženjera &scaron;irom svijeta. Postoje četiri glavna eksperimenta, koji se nalaze na velikom hadronskom sudaraču (LHC). U toku godine LHC je u funkciji, dok se zimi pauzira rad. Postoji usvojen plan unapređivanja svih eksperimenata kao i cijelog LHC. Sem pomjeranja granica u shvatanji fizičkih zakona, CERN igra veliku ulogu u edukaciji ljudi &scaron;irom svijeta. Tokom boravka u CERN-u radio sam na Atlasu na sljedećem planiranom unapređenju&ldquo;.&nbsp;
Ono &scaron;to jo&scaron; krasi CERN, a &scaron;to je, bez sumnje, jedan od najvažnih aspekata na poslu su zdravi međuljudski odnosi. Nedostatak motivacije, kolege koje ne pružaju potrebnu podr&scaron;ku ili su zavidne ne&scaron;to je &scaron;to se ne možete doživjeti u CERN-u, ističe Gavrić.
&bdquo;Da bi tako kompleksan sistem radio, potrebna je svakodnevna saradnja između raznih struka. Imao sam priliku da se uvjerim koliko je važan timski duh i saradnja. Sva otkrića u CERN-u su rezultat saradnje hiljada ljudi. CERN je internacionalna ogranizacija u kojoj rade naučnici iz preko 100 zemalja i predstavlja pravo mjesto za prihvatanje drugih kultura i učenje o &nbsp;njima. Naučna istraživanja često uključuju neočekivane rezultate. To me je naučilo o važnosti prilagođavanja u svim situacijama&ldquo;, kaže sagovornik serijala &bdquo;Najbolje iz Crne Gore&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/toma gavric 4- privatna arhiva.jpg" alt="" width="280" height="386" />
Toma Gavrić; Foto: Privatna arhiva
Najjednostavnije rečeno, do uspjeha, kaže Gavrić, &ldquo;vode&rdquo; upornost i neprihvatanje &ldquo;ne&rdquo; kao odgovora.
&ldquo;Ukoliko zacrtam ne&scaron;to, neću stati dok taj cilj ne ostvarim. Zato i poruka: ne prestajte da vjerujete. Put neće biti lagan. Možda će vas podržati i sredina, ali je najbitnije da vi vjerujete u svoje ciljeve. Ispunjenost i sreća su jako važno mjerilo uspjeha. Svoj uspjeh mjerim svim izvanrednim poznanstvima koje sam ostvario na dosada&scaron;njem putu&rdquo;, zaključuje Gavrić za Dnevno.me.
&nbsp;

"Mladim generacijama u Crnoj Gori nedostaje prava slika šta sve obrazovanje može ponuditi"

NEKADAŠNJI SVJETSKI PRVAK IZ MIKROELEKTRONIKE IMAO JE PRILIKU DA MAGISTARSKU TEZU PRIPREMI U CERN-U

Sa 24 godine Nenad Zindović postao je doktor medicine na RUDN Univerzitetu u Moskvi, koji prema Top university listi spada u dva odsto najprestižnijih na svijetu, i koji kao takav okuplja vi&scaron;e od 30.000 studenta iz 160 država svijeta. 
Na&scaron; sagovornik&nbsp;kaže da je veliki borac za obrazovanje, te da vjeruje da je to najmoćniji ljudski resurs kojim se, nema ni najmanju dilemu, mijenja svijet na bolje.
&bdquo;Dijete sam Podgorice i uvijek to s ponosom ističem. Zavr&scaron;io sam Osnovnu &scaron;kolu 'Pavle Rovinski', a takođe sam i maturant Gimnazije 'Slobodan &Scaron;kerović'. Sa 18 godina, po zavr&scaron;etku Gimnazije sam imao viziju nastavka svog &scaron;kolovanja u inostranstvu, jer sam želio dalje da se izgrađujem van granica Crne Gore."
Tu ideju je, Nenad Zindović i ostvario: " Aplicirao sam za studije medicine na RUDN Univerzitetu u Moskvi. Aplikacija mi je odobrena sa punom stipendijom od Ministarstva za nauku i obrazovanje Rusije. Medicina, kao između ostalog i kod nas, traje &scaron;est godina, te sam u junu, u roku, uspje&scaron;no diplomirao i dodijeljeno mi je zvanje doktora medicine".
Osim &scaron;to je dobitnik pune stipendije Ministarstva za nauku i obrazovanje Rusije za cijeli period studiranja u Moskvi, zavrijedio je i nekoliko unutra&scaron;njih stipendija i zahvalnosti alma mater &ndash; RUDN za aktivnu naučnu i socijalnu djelatnost pri univerzitetu. Na kraju studija je dobio i zahvalnicu rektora, koja ga je uvrstila u 15 najboljih apsolvenata Medicinskog instituta.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nenad zindovic 6-privatna arhiva.jpg" alt="" width="315" height="372" />
Foto: Privatna arhiva
 Iako nije studirao u Crnoj Gori, napominje da iz razgovora sa crnogorskim kolegama dolazi do zaključka da je najveća razlika u obrazovnom procesu u tome &scaron;to u Rusiji i dalje važi pravilo iz ,,starog&rsquo;&rsquo; na&scaron;eg obrazovnog sistema, gdje student ima pravo da određeni ispit polaže tri puta i to u jako kratkom vremenskom roku.&nbsp;
&bdquo;Nakon čega, ukoliko ne položi, dobija ispisnicu sa studija. Mislim da to pravi proaktivnog studenta i to posebno po&scaron;tujem. Da se primijetiti i razlika u potrebama za ulaganje u nauku i sprovođenju istraživanja. Na mojim studijama u Moskvi taj momenat bio je jako važan i uvijek sam dobijao otvorenu podr&scaron;ku od profesora i Univerziteta&ldquo;, priča Zindović.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/n.zindovic 5-privatna arhiva.jpg" alt="" width="332" height="410" />
Foto: Privatna arhiva
Najveći izazov bio je, kaže, u toj prvobitnoj adaptaciji: &bdquo;Pote&scaron;koće u adaptaciji života bih prije svega odredio kulturolo&scaron;kim razlikama. Mi pripadamo slovenskom narodu i jezici su nam slični, ali se po mentalitetu jasno razlikujemo. Ovdje mislim na jasno po&scaron;tovanje granica u interpersonalnim odnosima i takozvano 'persiranje' i obraćanje na 'Vi' između svih i nezavisno od socijalnog ranga pojedinca. Moskvu simboličino nazivamo 'država u državi' i za nju važe svoja pravila. Klima se vidno razlikuje od na&scaron;e, mediteranske.
Zime u Moskvi su, kao &scaron;to znate, surove i imali smo momente kada se temperatura spu&scaron;tala do nevjerovatnih -35 stepeni, ali život ovdje ne prestaje. Moskva je grad sa dnevnim protokom 22 miliona ljudi i živ je 365 dana u godini. Njena enormnost me i danas, nakon &scaron;est godina, fascinira. Studije medicine na jeziku koji mi nije maternji, koji mi čak nije ni drugi jezik, a medicina je &scaron;tivo koje je izazovno učiti čak i u rodnom gradu, na svom jeziku. Ipak, kod mene je adaptacija brzo pro&scaron;la i sada mogu reći da sam jako ponosan na tog dječaka, u tom trenutku tinejdžera, koji je to uspio&ldquo;, iskren je na&scaron; sagovornik.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/n.zindovic 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="332" height="447" />
Foto: Privatna arhiva
Kaže i da je balans privatnog i poslovnog života prona&scaron;ao u tankoj liniji između jasno postavljenih prioriteta u pogledu studija i bavljenja naukom na jednoj strani i aktivnim socijalnim životom i radom na sebi, na drugoj.&nbsp;
&bdquo;U toku studija medicine sam uspio da naučim jo&scaron; tri jezika, ostvarim kvalitetne i zdrave prijateljske odnose sa ljudima iz cijelog svijeta. Aktivno govorim pet stranih jezika. Jako volim da putujem i otkrivam nove vidike i u posljednjih godinu obi&scaron;ao sam preko 30 gradova u 12 zemalja. I zahvaljujući tim činjenicama za sebe mogu reći da sam građanin svijeta.
Osim toga, u svoje slobodno vrijeme uživam u čitanju kvalitetne literature. Volim da treniram i pokretljivost je jako važna komponenta sveop&scaron;teg zdravlja pojedinca, potpisujem doktorskim potpisom. Neko sam ko vodi proaktivan život i ko drugačije jednostavno ne može da postoji. Naveo bih da me studije medicine i život u kosmopolitskom gradu nijesu u tome ograničavali, naprotiv - omogućili su mi da upoznam sebe onakvog kakav, zaista, jesam&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nenad zindovic 7- privtana arhiha.jpg" alt="" width="292" height="407" />
Foto: Privatna arhiva
A to &scaron;to mladi odlaze iz Crne Gore, kaže da percepcira kao izbor pojedinca i ni&scaron;ta vi&scaron;e.
&bdquo;Lični razlog vidim u većim mogućnostima za dalji rast i usavr&scaron;avanje u inostranstvu. Najbolji način kako to promjeniti jeste kroz veća aktivna ulaganja u na&scaron; zdravstveni sistem, jer je ljekar, vjerujem da će većina biti saglasna, jedan od najvažnijih resursa dru&scaron;tva&ldquo;.
Mi&scaron;ljenja je i da u Crrnoj Gori nedostaje dru&scaron;tvena kohezija u vezi sa pitanjima koja su važna za dobrobit nacije, odnosno sistem u kojem će se voditi računa o interesu pojedinca.&nbsp;
&bdquo;Mi smo istorijski i kulturolo&scaron;ki bogata zemlja i socijalne razlike trebalo bi da nas ujedinjuju i smatram to jako važnim momentom koji treba sa dopre do mladih. Važan je rad na sebi i unaprjeđivanje ličnosti kroz prizmu u ovom slučaju već lične piramide uspjeha. Važna je vjera u sebe. Zato, vjerujte procesu u kojem se nalazite. Izađite iz svoje zone komfora, istražite nepoznato, jer je to momenat kada se de&scaron;avaju fantastične stvari. Lični rast i napredak, biti bolja osoba nego &scaron;to sam bio juče, neka bude mjera za uspjeh&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/n.zindovic3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="224" height="295" />
Foto: Privatna arhiva
A to &scaron;to je Crna Gora mala zemlja vidi kao moć, i nikako drugačije. Adresa na kojoj želi da gradi budućnost Nenad Zindović dobro je poznata:
&bdquo;Prije povratka u Crnu Goru, planiram specijalizaciju iz oblasti medicine koja se zove interventna radiologija i to u Njemačkoj. Planiram da naučim jo&scaron; jedan jezik i naravno da konstantno rastem i napredujem: kako profesionalno, tako i duhovno, emotivno, finansijski i kroz ličnost.
Uvijek volim da kažem da&nbsp; 'odlazim, da bih se vratio', te stoga u budućnosti vidim sebe isključivo u domovini &ndash; Crnoj Gori&ldquo;, zaključuje sagovornik serijala "Najbolje iz Crne Gore".

"Vjerujem da je obrazovanje najmoćniji resurs kojim se mijenja svijet"

DOKTOR MEDICINE SA UNIVERZITETA KOJI SPADA U DVA ODSTO NAJPRESTIŽNIJIH NA SVIJETU

"Bez jakih i pozitivnih uzora mladi su izuzetno ranjivi na zle elemente u društvu"

MAGISTRAND SA NAJSTARIJEG UNIVERZITETA U TURSKOJ

Arhitektura se može učiti iz knjiga, ali se najbolje uči iz realnih primjera, svakodnevnog okruženja i aktivnog zalaganja zajednica, a upravo je to ono &scaron;to je nedostajalo u Crnoj Gori na&scaron;oj sagovornici iz serijala &ldquo;Najbolje iz Crne Gore&rdquo; Žaklini Nježić, doktorandu na Univerzitetu tehnologije i ekonomije u Budimpe&scaron;ti ( BME)
Nježić je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, a postdiplomske studije nastavila je u inostranstvu. Odmah, nakon zavr&scaron;etka prvog nivoa visokog obrazovanja u Crnoj Gori, uspjela je da dobije stipendiju i upi&scaron;e master studije na fakultetu u Budimpe&scaron;ti, na kojem je sada na doktorskim studijama. U toku osnovnih studija bila je dobitnik nagrade za najboljeg studenta Univerziteta Crne Gore, kao i nagrade &bdquo;19.decembar&rdquo; od Op&scaron;tine Podgorica.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/zaklina njezic naslovna-pa.jpg" alt="" width="456" height="298" />
Foto: Privatna arhiva
&ldquo;Od sredine treće godine studija sam tražila programe pogodne za master studije, te se kao nova opcija pojavila stipendija Stipendium Hungaricum, kao spoj saradnje ministarstava Crne Gore i Mađarske. Nakon izučavanja ponuđenih univerziteta i programa, BME je bio definitivan izbor, i nakon tri kruga evaluiranja, dobijala sam pismo da sam primljena&rdquo;- sumira Nježić dosada&scaron;nji proces obrazovanja.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/zaklina njezic 2-pa.jpg" alt="" width="431" height="526" />
Foto: Privatna arhiva
U posljednje dvije godine profesionalni život Žakline Nježić bio je prilično ispunjen i bogat angažmanom na različitim arhitektonskih projektima i istraživanjima.&nbsp;
&bdquo;S obzirom na to da sam bila jako motivisana za sticanje iskustva i znanja u inostranstvu, svi izazovi na tom putu su vrlo brzo i uspje&scaron;no prevazilaženi, jer sam imala jasan cilj. Prije pet godina je pronalaženje adekvatne stipendije, studijskog program i studentske razmjene bilo znatno teže nego danas, posebno u oblasti arhitekture.
Nakon dolaska u stranu državu, administrativne procedure, iako olak&scaron;ane za studente, prilično su zahtjevne i oduzimaju mnogo vremena u početku. Od mnogih nagrada, najvi&scaron;e osvojenih na arhitektonskim konkursima, izdvojila bih nacionalnu nagradu 'Božidar Milić' u kategoriji studenskog rada za projekat &nbsp;'Trg golootočkih žrtava u Podgorici ', za koji sam sa arhitektom Mirkom Popovićem osvojila i otkup na internacionalnom konkursu&ldquo;. &nbsp;
Podsjećanja radi, međunarodni Konkurs za idejno urbanističko &ndash; arhitektonsko rje&scaron;enje Trga golootočkih žrtava u Podgorici izazvao je prije nekoliko godina rekordno interesovanje, od čak 102 arhitektonska tima iz cijelog svijeta, među kojima je petočlana komisija predvođena slovenačkim arhitektom Deanom Lahom izabrala najbolje radove i dodijelila nagrade.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/zaklina njezic trg-pa.jpg" alt="" width="469" height="518" />
Idejno rje&scaron;enje&nbsp; Žakline Nježić i Mirka Popovića&nbsp;
Na odsjeku na kojem trenutno pohađa doktorske studije Nježić učestvuje u organizovanju i sprovođenju nastave: &ldquo;Zadovoljna sam životom i radom u Evropskoj uniji zbog prilika koje su mi omogućile lični i profesionalni razvoj.
Iako Crna Gora trenutno nije opcija zbog studija, angažmana na fakultetu i pisanja doktorskog rada, otvorena sam za sve mogućnosti i nikada ne možemo sa sigurno&scaron;ću predvidjeti budućnost. Moj fokus u bližoj budućnosti posvećen je predavanju na fakultetu i doprinosu praktičnoj sferi arhitekture. Ta kombinacija akademskog napredovanja i aktivnog uče&scaron;ća u arhitektonskim tokovima donosi mi ispunjenje i motivaciju za dalje napredovanje&rdquo;, kaže Nježić.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/zaklina njezic 3- pa.jpg" alt="" width="449" height="295" />
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/zaklina njezic 7-pa.jpg" alt="" width="445" height="224" />
Foto: Privatna arhiva
Na&scaron;a sagovornica smatra da danas možemo govoriti o degradaciji pozicije arhitekte u dru&scaron;tvu, koja je praćena odsustvom vizije i sistemskog rje&scaron;avanja problema.&nbsp;
&bdquo;Nijesam upoznata sa podatkom o tačnom broju arhitekata i urbanista u Crnoj Gori, ali sam svjedok hiperprodukcije te profesije i u ostalim zemljama, čime se degradira pozicija arhitekte, a i ostale stučne pozicije (saradnika, arhitektonskih tehničara) u projektantskim procesima.
Ukoliko povećanje stručnog kadra ne rezultira kvalitetnijim prostornih politikama, potrebno je preispitati sistem koji proizvodi i podržava te iste arhitekte i urbaniste&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/zaklin njezic 4-pa.jpg" alt="" width="368" height="478" />
Foto: Privatna arhiva
Smatra i da je glavni razlog zbog kojeg mladi odlaze iz Crne Gore nemogućnost profesionalnog ostvarenja u matičnoj zemlji, &scaron;to za sobom povlači ostala nezadovoljstva.&nbsp;
&bdquo;Rje&scaron;enje za taj problem vidim u stvaranju zdravije atmosfere i boljeg ambijenta za realnu primjenu stečenog znanja mladog kadra&ldquo;, kaže na&scaron;a sagovornica koja vjeruje da će, upravo, mladi biti pokretačka snaga u Crnoj Gori:
&bdquo;Mladima ne bih slala poruke, već smatram da su oni ti koji bi trebalo da &scaron;alju poruke i pokreću dru&scaron;tvo&rdquo;, zaključuje Nježić.

"Stvoriti zdraviju atmosferu i bolji ambijent u CG za realnu primjenu stečenog znanja mladog kadra"

DOKTORAND NA UNIVERZITETU U BUDIMPEŠTI

Reforme na svim nivoima obrazovanja su neminovne u Crnoj Gori, ukoliko želimo da mlade ljude pripremimo za život u 21. vijeku. Briga o mladima treba da bude prioritet svih prioriteta, a ukoliko se tome ne posveti potrebna pažnja rezultate nebrige najbolje ćemo osjetiti kada Crna Gora uđe u Evropsku uniju, smatra Ivan Martinović, doktorand na jednom od najprestižnijih svjetskih univerziteta za vje&scaron;tačku inteligenciju.&nbsp;
&bdquo;Moje mi&scaron;ljenje je da nije problem &scaron;to najbolji kadar napu&scaron;ta Crnu Goru, naprotiv, mislim da je to neophodno za pravilan razvoj ličnosti čovjeka. Ozbiljan problem je, međutim, &scaron;to se ti mladi ljudi ne vraćaju u Crnu Goru. Kao jedan od glavnih razloga za to vidim cjelokupnu dru&scaron;tvenu situaciju u kojoj se na&scaron;a država nalazi. Mislim da je mladom čovjeku mnogo važnije okruženje u kojem živi i stvara nego ekonomska strana. Nedavno sam u jednoj knjizi pročitao da su Rusi svojevremeno Nikoli Tesli nudili ogroman novac da dođe u Rusiju &scaron;to je on odbio uz konstataciju: 'Ja bih podigao moju stanicu, a vi bi mi je sru&scaron;ili, jer nije okolina zrela'. Ovim primjerom želim reći da je u Crnoj Gori, takođe, u ovom trenutku potrebno da dru&scaron;tvo sazrene&ldquo;, ocjena je na&scaron;eg sagovornika u serijalu &bdquo;Najbolje iz Crne Gore&ldquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan martinovic 10- privatna arhiva.jpg" alt="" width="363" height="530" />
Foto: Privatna arhiva
Ivan Martinović od početka &scaron;kolovanja ima jasnu viziju &scaron;ta želi:
&ldquo;&Scaron;to se tiče procesa obrazovanja sami počeci vezani su za moj rodni grad Cetinje gdje sam zavr&scaron;io osnovnu &scaron;kolu &nbsp;'Njego&scaron;' i Cetinjsku gimnaziju. Nakon zavr&scaron;etka srednjo&scaron;kolskog obrazovanja upisujem Elektrotehnički fakultet, Univerziteta Crne Gore, smjer Elektronika, Telekomunikacije i Računari na kojem, kao jedan od najboljih studenata, stičem zvanje magistra tehničkih nauka.
Trenutno sam doktorand na fakultetu u Torontu, a oblast mog istraživanja je primjena vje&scaron;tačke inteligencije u radiologiji. Dodatno, svoje obrazovanje sam sticao na vodećim istraživačkim institucijama poput: Fakulteta elektrotehnike i računarstva- Sveučili&scaron;te u Zagrebu; Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacionih tehnologija - Josip Juraj Strossmayer Univerzitet u Osijeku, Elektrotehnički fakultet - Univerzitet u Istočnom Sarajevu, kompaniji Ericsson Nikola Tesla Zagreb, kao i kompaniji &nbsp;Glosarij-Siemens Healthineers&ldquo;, priča nam Martinović.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan martinovic 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="496" height="311" />
Foto: Privatna arhiva
Osnovni razlog za&scaron;to je odlučio da napusti Crnu Goru je činjenica, kaže, da je oblast vje&scaron;tačke inteligencije u Crnoj Gori na samom početku razvoja, &scaron;to je neminovno rezultiralo potrebom da se dodatno usavr&scaron;avi na nekoj od vodećih institucija u toj oblasti. Dodatna motivacija za usavr&scaron;avanje bila je, ističe, i to &scaron;to se trenutno nalazi u epicentru zbivanja i gdje svakodnevno može da razmjenjuje ideje sa ljudima koji su glavni autoriteti u oblasti vje&scaron;tačke inteligencije u svijetu.
&bdquo;Budući da je mentor na mom doktorskom radu, pored prof. dr Milene Đukanović, dr Ervin Sejdić profesor na Univerzitetu u Torontu dobio sam tu čast i privilegiju da dio svog istraživanja sprovedem na Univerzitetu u Torontu. Tema mog istraživanja je primjena vje&scaron;tačke inteligencije u radiologiji. Priliku da se uop&scaron;te bavim ovom temom svakako dugujem prof. Sejdiću koji mi je omogućio potrebnu infrastrukturu.&nbsp;
Moje istraživanje ima za cilj kreiranje novih i orginalnih metoda za automatsku analizu fluoroskopskih rendgenskih snimaka. Kreiranjem ovih metoda omogućiće stvaranje sistema koji će ljekarima olak&scaron;ati proces uspostavljanje dijagnoze, planiranje procesa liječenja i procjenu efikasnosti tretmana oboljenja koje se stručno naziva disfagija, a odnosi se na poremećaj u procesu gutanja kod ljudi. Iako taj poremećaj pogađa sve starosne dobi, disfagija je najzastupljenija kod starijih osoba prije svega, jer se dovodi u vezu sa oboljenjima koja su karakteristična za stariju populaciju poput neurolo&scaron;kih oboljenja.
Istraživanja pokazuju da je liječenje disfagije u Evropi na značajno nižem nivou u odnosu na američki kontinent, čak u nekim zemljama ne postoje ni definisani protokoli za liječenje tog oboljenja. Moje istaživanje stoga ima i tu dimenziju da ukaže na važnost adekvatnog liječenja tog oboljenja. To je posebno važno imajući u vidu da svjetska populacija stari &scaron;to će direktno dovesti do povećanja incidencije disfagije&ldquo;, obja&scaron;anjava nam Martinović.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan martinovic 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="381" height="373" />
Foto: Privatna arhiva
Najveći izazov mu je bio, kaže, izlazak iz zone konfora koja je u većini slučajeva najveći neprijatelj uspjeha.&nbsp;
&bdquo;Prokrčiti i pronaći svoj put, zasigurno, bilo je veoma izazovno. Mada, u mom slučaju je sve i&scaron;lo nekim svojim prirodnim tokom. Uvjek sam poku&scaron;ao da oslu&scaron;nem sebe i da u određenim okolnostima donesem odluke koje su mi se činjele adekvatne. Gledajući sa ove distance mislim da su većina tih odluka bile ispravne. U svakom slučaju mislim, da li ćemo pronaći svoj put najvi&scaron;e zavisi od nas samih. Ukoliko ne&scaron;to stvarno želimo i spremni smo da se tome posvetimo maksimalno, mislim da će rezultati sigurno doći&ldquo;.&nbsp;
Martinović trenutno nije nigdje radno angažovan, a jedan od glavnih razloga je taj &scaron;to se tokom trajanja stipendije za doktorska istraživanja ne smije biti u stalnom radnom odnosu.&nbsp;
&bdquo;Ipak, to me nije spriječilo da, po&scaron;tujući to pravilo, uzmem aktivno uče&scaron;će u nizu udruženja i fondacija. Tako sam član IEEE udruženja, član ekspertskog tima u Agenciji za kontrolu kvaliteta visokog obrazovanja Crne Gore, kao i član fokus grupe 'Artificial Intelligence for Health' ITU-Internacionalna Telekomunikaciona Unija.
Lider sam departmana za elektroniku i računare u Crnogorskoj fondaciji za promociju nauke - Prona. U fondaciji Prona trudimo se da promovi&scaron;emo nauku među mladima organizujući niz edukativnih događaja među kojima se izdvajaju Zimska i Ljetnja &scaron;kola nauke koje se održavaju na Lovćenu - Ivanovim Koritima. Član sam, takođe, i fondacije Montenegro Makers koju su formirale kompanije Codepixel i NVO Montenegro robotics, a koja je nedavno bila organizator prve robotske lige za osnovce u Crnoj Gori&ldquo;.
Martinoviću se ukazala i velika prilika da pohađa i ljetnu &scaron;kolu Oksforda. Riječ je, kako nam obja&scaron;anjava, o programu koji ima cilj da poveže mlade talente koji se bave razvojem vje&scaron;tačke inteligencije, ali i da ukaže na doprinos u ispunjavanju ciljeva održivog razvoja koji su definisale Ujedinjene nacije.
&bdquo;U julu me očekuje put koji me vodi do Univerziteta Oksford, gdje ću biti dio ljetnje &scaron;kole OxML23, a čiji je fokus primjena vje&scaron;tačke inteligencije u medicini. Program te &scaron;kole je podijeljen u vi&scaron;e djelova tako da sam već imao priliku da odslu&scaron;am predavanja iz prvog dijela, drugi dio je planiran za mjesec jun, a treći ujedno i glavni dio se održava u periodu 13-16 jula. Ta ljetnja &scaron;kola predstavlja prestižni program koji okuplja vodeće stručnjake iz oblasti vje&scaron;tačke inteligencije, a organizuje je organizacija AI for Global Goals u partnerstvu sa University of Oxford&rsquo;s Deep Mind i CIFAR-vodećim istraživačkim organizacijama&ldquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan martinovic 5- privatna arhiva.jpg" alt="" width="482" height="334" />
Foto: Privatna arhiva
Martinovića smo pitali i da li je, iz njegovog ugla, opravdana zabrinutost zbog negativnih efekta koje može donijeti sistem vje&scaron;tačke inteligencije: &bdquo;Objektivno gledano zabrinutost je sasvim normalna i očekivana reakcija ljudi na pojavu nove tehnologije koja se razvija nevjerovatnom brzinom. Gledajući u pro&scaron;lost to je pratilo pojavu svih tehnologija koje su imale &scaron;iri dru&scaron;tveni značaj. Ipak, mi&scaron;ljenja sam da vje&scaron;tačka inteligencija, zasad predstavlja samo tehnologiju u rukama čovjeka. Prema tome zabrinutost treba biti usmjerena na ljude koji ovu tehnologiju mogu zloupotrijebiti. Rje&scaron;enje koje je već predloženo, a sa kojima sam u potpunosti saglasan, odnosi se na dono&scaron;enje regulacionih mjera o upotrebi vje&scaron;tačke inteligencije&ldquo;.&nbsp;
Kaže i da u odnosu na ranije ima dovoljno prostora za afirmaciju oblasti kojom se bavi i u Crnoj Gori.&nbsp;
&bdquo;Tokom svojih doktorskih studija trudim se da aktivnim uče&scaron;ćem stručnoj i laičkoj javnosti u Crnoj Gori ukažem na važnost oblasti vje&scaron;tačke inteligencije i njenu moguću valorizaciju u Crnoj Gori. Moj istraživački projekat je pravi primjer kako se uz saradnju sa relevantnim partnerskim institucijama može sprovesti najsavremenije i najprestižnije istraživanje u na&scaron;oj zemlji. Crna Gora sa svojom pozicijom i prirodnim bogatstvima predstavlja pravi biser i mislim da u budućnosti pored turizma treba raditi na razvoju IT sektora &scaron;to može postati strate&scaron;ka grana privrede&ldquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan martinovic 4- privatna arhiva.jpg" alt="" width="372" height="355" />
Foto: Privatna arhiva
Ne krije i da mu je velika želja da osnuje Nacionalni institut za vje&scaron;tačku inteligenciju na Cetinju. Optimista je da će se to i desiti.
&bdquo;To predstavlja stvarno jednu moju veliku želju i mislim da to Cetinju sa pravom pripada. Cetinju je u pro&scaron;losti napravljena velika nepravda kada mu je oduzet status naučnog centra Crne Gore. Budući da su se uvijek iz Cetinja rađale progresivne ideje na nama mladima je da tu tradiciju nastavimo i da svako iz svog domena djelovanja pomogne razvoju Cetinja i Crne Gore.
Stvaranje Nacionalnog instituta za vje&scaron;tačku inteligenciju je neminovan slijed događaja, ukoliko želimo da budemo aktivni učesnici na globalnoj inovativnoj i naučnoj sceni. Mislim da bi se postojanjem tog instituta stvorili preduslovi da mladi ljudi koji se bave obla&scaron;ću vje&scaron;tačke inteligencije nađu mjesto gdje mogu svoje znanje valorizovati&ldquo;.
Otkriva nam i da je u planu publikovanje monografije o primjeni &nbsp;X-zraka u Crnoj Gori koja će, kaže, osvijetliti jednu nedovoljno istraženu oblast.&nbsp;
&bdquo;Moja velika želja je da znanja koja steknem u inostranstvu prenosim mlađim generacijama u Crnoj Gori. Mislim da je logičan slijed da se stavim na raspolaganju Univerzitetu Crne Gore kada zavr&scaron;im svoje usavr&scaron;avanje. Da li će u budućnosti doći do te saradnje ne zavisi samo od mene. U svakom slučaju, kako god da bude, siguran sam da ću bilo gdje da budem zasnovao svoj život uvjek gledati da doprinesem razvoju svog rodnog grada i svoje domovine Crne Gore&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivana martinovic 3- privatana arhiva.jpg" alt="" width="403" height="492" />
Foto: Privatna arhiva
Osim upornosti, radoznalosti, neophodno je na putu uspjeha, a &scaron;to često zaboravljamo, njegovati i čovjekoljublje - to je poruka, kaže nam Martinović, koju želi da po&scaron;alje mladima:
&bdquo;U su&scaron;tini, osobina koja je dominantno uticala na moje dosada&scaron;nje rezultate je upravo upornost. Mislim da je to osobina bez koje se ne može postići rezultatu u nijednoj sferi ljudskog djelovanja.
Mjera uspjeha za mene predstavlja kontinuirano napredovanje na privatnom i poslovnom planu. Mislim da su ove dvije komponente neraskidive i da uspje&scaron;an čovjek mora podjednako voditi računa o njima&ldquo;, zaključuje Martinović.

"Cetinju nepravedno oduzet status naučnog centra CG, želja mi je da osnujem Nacionalni institut za vještačku inteligenciju"

DOKTORAND NA NAJPRESTIŽNIJEM SVJETSKOM UNIVERZITETU

To &scaron;to je Ivan Vratnica trenutno najmlađi član UNESCO-ve organizacije ICOMOS Austria (Međunarodno vijeće za spomenike i lokalitete ) Crna Gora ne prepoznaje, ba&scaron; kao &scaron;to nije znala da prepozna ni prije deset godina talenat i trud mladića koji je rezultirao ozbiljnim istraživačkim projektom, već ga je natjerala da izgovori &bdquo;Nemam &scaron;ta ovdje vi&scaron;e da tražim&ldquo;. To &scaron;to je, pak, tražio dobio je, ne od Crne Gore, već od Austrije. I, mnogo vi&scaron;e od traženog.
Vratnica je zavr&scaron;io osnovne i master studije arhitekture na Tehničkom univerzitetu u Beču. Pored arhitekture i prostornog planiranja fokus je bio na konzervaciji i revitalizaciji kulturnog nasljeđa na primjeru austro-ugarskih tvrđava, od kojih je za tvrđavu Kosmač na Brajićima napravio detaljan istraživački rad sažet u knjizi na na&scaron;em i engleskom jeziku. Upravo nakon objave tog djela postaje član UNESCO-ve organizacije ICOMOS Austria.
&bdquo;Crna Gora ni danas zbog trenutne situacije ne zna da prepozna značaj tog članstva, trud, talenat... Iako ima naznaka da bi se to u skorijoj budućnosti moglo promijeniti, ipak, ostaje da se vidi da li će tako biti ili će se djelovati po lo&scaron;oj već ustaljenoj, ali nažalost dru&scaron;tveno prihvatljivoj praksi.&nbsp;
Član ICOMOS Austria postao sam na osnovu svog rada, jer je u Austriji neko shvatio da na mladima svijet ostaje, pa se potrudio da nas nauči i omogući nam dalje usavr&scaron;avanje. To, nažalost, u Crnoj Gori dosad čelni ljudi ne prepoznaju, a dru&scaron;tvo toga svega nije ni svjesno.
Tokom studija nisam od Crne Gore ni dobio stipendije, jer je iz mog ugla uvijek trebalo imati neku vrstu veze za to, ali neka to ostane moje subjektivno mi&scaron;ljenje. Evaluacije ljudi su duboka tema, a vrlo je plitko i subjektivno zastupljena u Crnoj Gori. Od TU Wien sam dobio stipendiju dok sam radio na master projektu koji je rezultirao knjigom, iako mi je većina stipendija tamo, zbog statusa stranca iz treće zemlje, bila nedostupna&ldquo;, kaže Vratnica.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan vratnica 6- privatana arhiva.jpg" alt="" width="540" height="314" />
Foto: Privatna arhiva
Austrija je na&scaron;em sagovorniku omogućila i da odsanja jo&scaron; jedan san: nakon teorijske i praktične obuke, dobio je dozvolu za pilotiranje jedrilica i lakih aviona.
&bdquo;To mi je pomoglo da otključam svoje dodatne potencijale. Da bi se neko bavio time, potrebno je veoma raznovrsno znanje i razumijevanje, jer vam na nebu u svakom trenutku od tih sposobnosti život zavisi. Volio bih da se letjenju jo&scaron; intenzivnije mogu posvetiti i na taj način doprinijeti rje&scaron;avanju raznih problematika. Zasad mi je plan nadogradnja postojećih licenci, da bez ograničenja mogu da pilotiram svim avionima&ldquo;, kaže sagovornik portala Dnevno.me.
Najveći izazov je, ipak, bio, kako navodi, ograditi sebe od lo&scaron;eg glasa koji nerijetko prati ljude sa Balkana, zatim dobiti dobru &scaron;ansu, &scaron;to je, na kraju i uspio.
&bdquo;Kao stranac dobio sam čak vi&scaron;e i bolje u Austriji, nego kao domaći u Crnoj Gori. Kao neko ko dolazi iz dana&scaron;nje, odnosno Crne Gore od prije 10 godina, poprilično je te&scaron;ko probiti put, pogotovo ako se ode na neodređeno, pa se podrazumijeva integracija u sve sfere tog dru&scaron;tva. To je manje slučaj kad se ide na neki program, pa se nakon nekoliko godina vratite u domovinu. Sve u svemu, mogu sumirati da nas iz Crne Gore i sve istočno od Hrvatske gledaju sa visine, i potrebno je biti ubjedljivo najbolji da bi bili prihvaćeni kao dobri. Sve to je zasluga na&scaron;eg nemarnog i plemenskog pona&scaron;anja kao dru&scaron;tva, i politike koja je iz toga proizi&scaron;la&ldquo;, smatra Vratnica.
Na&scaron; sagovornik trenutno radi u Beču kao arhitekta, vođa gradili&scaron;ta i menadžer projekta u sistemu gradnje po principu &bdquo;ključ u ruke&ldquo;.
&bdquo;Od svog rada i priznanja, kao najdragocjenije, ipak, izdvajam to &scaron;to se moja knjiga 'Fort Kosmač' vodi kao primjer pristupa toj tematici na Tehničkom univerzitetu u Beču, a &scaron;to govori o tome da se znanje stavlja ispred ostalih stvari. Naravno, i u ovom slučaju kvalitet rada značajno prema&scaron;uje prosjek. Nakon toga, takođe, cijenim &scaron;to sam počasno jedan od nekoliko stranaca u ICOMOS Austria, koji broji svega 90-tak ljudi, iako sam se tom bran&scaron;om, zapravo, samo u slobodno vrijeme bavio&ldquo;.&nbsp;
Kaže i da je porazna činjenica da u Crnoj Gori danas imamo veliki broj arhitekata i urbanista i ne ba&scaron; dobre rezultati u prostoru u odnosu na mali broj arhitekti i urbanista i vrlo dobre rezultate nekada.
&bdquo;Ipak nije do tih, većinom mlađih ljudi, već do generacije prije njih, koje su za te stvari bile odgovorne. Nažalost, samo na papiru, jer je cijela situacija isključivo politički kreirana, i to uvijek u korist pojedinaca. Kadar koji je trebao da obrazuje i uzdiže nove generacije profesionalaca, čuva i planira prostor u korist dru&scaron;tva i budućnosti pokleknuo je pod pritiscima i ćutke radio &scaron;to mu se kaže. I to će sad biti dio istorije hrabrih i časnih Crnogoraca.
Zbog toga su mladi, koji su imali tu mogućnost, i&scaron;li kao i ja u inostranstvo. Razlog je najvi&scaron;e &scaron;to za takve, uglavnom nepodobne, ljude nije imao ko da se zauzme, pa im je izbor bio da budu zaboravljeni i poniženi u svojoj zemlji, skroz neiskori&scaron;tenog potencijala, ili da se oprobaju u inostranstvu. To se uglavnom odnosi na one koji su tamo ostali duže&ldquo;, kaže na&scaron; sagovornik.
Sada, kao i deceniju prije, pristup znaju je moguć bilo kad i bilo gdje, ali u obrazovanju, potencira Vratnica, treba najprije biti pedagog.
"&Scaron;to dostina kadra u Crnoj Gori nije, pa je sujeta totalno uni&scaron;tila svaku &scaron;ansu da se potencijali mladih prepoznaju, razviju i iskoriste, iako je materijala i alata bilo.
I ja sam bio u sličnoj situaciji. Jo&scaron; tokom srednje &scaron;kole, imali smo staru generaciju profesora, koja nam je dosta dobro znala prenijeti potrebno znanje, i od njih sam dobio jako kvalitetan temelj za buduće usavr&scaron;avanje. Zbog tada&scaron;njeg stanja u dru&scaron;tvu, i njima je bilo te&scaron;ko da se nose sa situacijom. Kada sam započeo studije arhitekture na fakultetu u Podgorici, mogu slobodno reći da tada nisam planirao da ću ikad živjeti u inostranstvu, a eventualno sam mislio otići negdje na master, radi dodatnog usavr&scaron;avanja, nakon čega bih se svakako vratio. Nakon nepuna tri mjeseca, atmosfera koja je vladala na fakultetu mi je na jedan vrlo bolan način otvorila oči i zapravo su međuljudski odnosi u tom kolektivu presudili da mi se sve preokrene&ldquo;.
Već veoma razočaran u cijelu situaciju i samo dru&scaron;tvo, kap koja je, kako kaže, prelila času bila je kad je zatražio obrazloženje ocjene na kraju semestra.
&nbsp;&bdquo;Nakon čega sam od profesora dobio odgovor:&nbsp; 'nemam ja &scaron;to s tobom da pričam', a meni je istog trena sunulo skroz nesvjesno - nemam &scaron;to ovdje vi&scaron;e da tražim. Ići ću sigurno, pa bolje da idem odmah. Najbolja odluka koju sam donio. Poređenja radi, prof. Heinz Priebernig u Beču je bio voljan da, jednom sedmično, mimo vrlo detaljnih i kompleksnih predavanja, satima sjedi sa studentima koji su pali ispite i pojedinačno im obja&scaron;njava gdje su pogrije&scaron;ili, kako i za&scaron;to treba popraviti. Tome sam prisustvovao i nakon sto sam položio te ispite i naučio da konstrui&scaron;em bilo koji dio, &scaron;to mi se debelo isplatilo u praksi, i velikim dijelom omogućilo kvalitetan rad o Kosmaču&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan vratnica 2 - privatna arhiva.jpg" alt="" width="539" height="348" />
Svi napori da "oživi Kosmač&rdquo; svojevrsno blago istorije, sa velikim potencijalom, praktično su nevidljivi nadležnima, kaže Vratnica.
Podsjećanja radi, tvrđava Kosmač sagrađena je 1858. i bila je jedna od pet velikih graničnih tvrđava na pro&scaron;irenom odbrambenom pojasu Budve.&nbsp;Nju, obja&scaron;njava nam Vratnica, od ostalih izdvaja forma i lokacija.
Kako navodi na&scaron; sagovornik, te i slične tvrđave su građene kao&nbsp;planinske zaprečne tvrđave, bazirane na starom tipu topovske kule, od kojih je Kosmač najnovija i najmodernija u starom načinu izgradnje utvrđenja, ali nažalost i posljednja preostala u ovom pojasu zbog nemara tokom svih ovih godina.
&bdquo;Uprkos svim tim čijenicama, nažalost, u vrlo maloj mjeri sam nai&scaron;ao na ozbiljan pristup kod nadležnih, rekao bih ciljano. Projekat predstavlja primjer kako toj temi treba pristupati i iskazuje viziju, &scaron;to možda ne ide svima na ruku. Nekoliko puta sam na različite načina konkurisao sa projektom i kod Ministarstva kulture i u Op&scaron;tini Budva. Ministarstvo je bez obavje&scaron;tenja i obrazloženja poni&scaron;tilo konkurs, dok je drugi put bilo vrlo pasivno, a jo&scaron; se čeka zvanično obrazloženje za odbijanje projekta na kom su kao saradnici navedeni najbolji poznavaoci te tematike.
Na konkursu TO Budva, komisija je za isti projekat ocijenila da nema dovoljno stručnosti i pouzdanja za nastavak projekata kreiranja kulturne rute, čiji sam prvi korak u saradnji sa MZ Brajići već izveo, postaviv&scaron;i prvu 3D interaktivnu info tablu u Crnoj Gori, pa je dvije trećine predloženih aktivnosti izrezano iz predloga projekata, a samo su djelimično finansiran prevod i &scaron;tampa knjige u cilju promocije, koja je uspje&scaron;no održala prije nekoliko dana u Budvi&ldquo;, kaže Vratnica.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan vratnica 4- privatana arhiva.jpg" alt="" width="412" height="228" />
Foto: Privatna arhiva
Činjenica je, tvrdi, da je ta tvrđava nakon istraživačkog rada na kojem je radio godinama i popularizacije definitivno sada u interesu institucija, ali i pojedinaca kojima, međutim, njegova predložena vizija iz nekog razloga ne odgovara.
&bdquo;Potrebno je nakon svega ispitati ko su ljudi i na koji način se odlučuje koji projekti mogu dobiti sredstva, a koji ne, jer na taj način oni u velikoj mjeri kreiraju sudbinu ove zemlje.
&Scaron;to se Ministarstva kulture tiče, od njih nema inicijative da se prvo obrazuju, i istraže tematiku na neophodan način, pa samim tim,&nbsp;uglavnom,&nbsp;imaju povr&scaron;ne i dosta netačne informacije o toj vrijednoj kulturno-istorijskoj zaostav&scaron;tini, ne želeći ni da kreiraju radne grupe sastavljene od pravih eksperata u cilju adekvatnog istraživanja tematike&ldquo;.
Studirajući na Univerzitetu u Beču, Vratnica je stupio u kontakt sa stručnjacima, sa kojima je kroz zajedničku analizu i razmjenu informacija, do&scaron;ao do podataka o kojima se veoma malo znalo.
&bdquo;Hronolo&scaron;ki gledano, istraživanje za knjigu je trajalo oko dvije godine koje je nastavljeno do danas. Informacije koje sam otkrio, pomogle su mi da shvatim pravu vrijednost te zaostav&scaron;tine, jer se radi o vrlo posebnom i specifičnom fortifikacionom sistemu u svijetu, koji uz ostale vrijednosti koje ga okružuju, može biti brend po kome bi Crna Gora bila poznata.
Uz to bi se tokom sprovođenja te vizije, moglo pokazati kako se na stručan i akademski način proizvodi dodatna vrijednost. Upravo je knjiga i&nbsp; tako nastala jer sam osjetio dužnost prema svojoj zemlji, da sva ta, do tad potpuno nepoznata saznanja, sažmem u djelo koje će biti primjer pristupa istraživanja i obrade te tematike, ali i da predočim viziju koja predlaže, da se specifičnosti Crne Gore stave u funkciju na autentičan način i time kreira brend po kome bi bila poznata. Kažem brend, jer je trenutno tako ne&scaron;to prijeko potrebno, nakon ovih burnih vremena tokom kog smo bili poznati po mnogim stvarima, ali nijedna nije zaživjela kao brend&ldquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivana vratnic 3- privatana arhiva.jpg" alt="" width="506" height="346" />
Foto: Privatna arhiva
Tvrđava Kosmač je, obja&scaron;njava nam Vratnica, jedna od rijetkih, koja je ba&scaron; u katastru zavedena pod vlasni&scaron;tvom Ministarstva kulture koje, ni do danas to pitanje nije rije&scaron;ilo, jer se objekat i dalje vodi na nepostojeću instituciju, a naseljednici se, tvrdi, ograđuju od odgovornosti.
&bdquo;Za bilo kakav potez na tvrđavi potrebna je saglasnost vlasnika i zato su oni najveći krivci za njeno propadanje. Op&scaron;tina Budva je pokrenula postupak da se tvrđava prevede na Op&scaron;tinu, jer imaju interesovanja da "ne&scaron;to" urade sa njom, pa su preko svojih ustanova inicirali izradu Idejnog konzervatorskog projekta koji će se isključivo baviti tvrđavom.
Na tom projektu angažovan sam u sklopu studije, a ne od Op&scaron;tine. Na&scaron;i savjeti da je pristup pogre&scaron;an i da, zapravo, treba tretirati Brajiće kao cjelinu, sa tvrđavom u centru, nije urodio plodom, jer institucije kojima je to posao, iz nekog razloga nisu ba&scaron; kooperativne. Svakako, mislim da je najbitnije da se mje&scaron;tani interesuju i da iniciraju, zahtijevaju i učestvuju u kreiranju vizije i plana za njihovo mjesto, &scaron;to je uz savjete struke i organizacije čiji sam član moguće adekvatno i na savremen način izvesti&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan vratnica 10- privatna arhiva.jpg" alt="" width="586" height="479" />
Foto: Privatna arhiva
Iz svega navedenog se, kaže Vratnica, može zaključiti da je kulturna ba&scaron;tina vrlo ugrožena u Crnoj Gori, i to je, ističe, svih ovih godina rađeno ciljano.
&bdquo;Cilj je bio da se obezvrijedi i zaboravi kulturna ba&scaron;tina i njeni predjeli, da bi raznim investitorima bilo mnogo lak&scaron;e da je privatizuju, devastirajući na taj način njenu posebnost, &scaron;to se može vidjeti skoro na svakom projektu realizovanom na primoriju. Na&scaron; plemenski mentalitet i korupcija koja je iz njega proizi&scaron;la u potpunosti su onemogućili rad bilo koje institucije, pa su rijetki pojedinci, željni da rade svoj posao marginalizovani, da bi se zadovoljio interes investitora&ldquo;.
Vratnica ističe i da želi istinski da doprinese pobolj&scaron;anju stanja u svojoj zemlji, iako je nai&scaron;ao na vrlo malo interesovanja za saradnju. &bdquo;Iz nekog meni nejasnog razloga. Ne zato &scaron;to ne razumijem kako stvari kod nas funkcioni&scaron;u, da znanje i inovativnost potencijalno ugrožavaju neke postojeće strukture, već zato &scaron;to nas je generalno malo, samim tim povezanost je veća, htjeli mi to da priznamo ili ne. Stoga je saradnja, ne samo logična, već neophodna, a i neizbježna ako ikad stvarno mislimo da stvarno iskoristimo bogate resurse na&scaron;e zemlje i time na zdrav način svi profitiramo.
Mislim da imamo i vi&scaron;e nego dovoljno za sve, za jedan bogat život svakog pojedinca i da je jedino potrebno da jedini druge malo vi&scaron;e volimo i pazimo, pa bi se mnogo vi&scaron;e trenutno nezamislivih ideja moglo ostvariti&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan vratnica 7-privatna arhiva.jpg" alt="" width="600" height="349" />
Foto: Privatna arhiva
Jednostavno, kaže na&scaron; sagovornik, moramo biti bolji da bi nam bilo bolje.
&bdquo;To sam shvatio i odlučio da od sebe krenem i pokažem primjerom. Volio bih da i ja mogu opet da živim u Crnoj Gori i trudim se da budem promjena koja će to omogućiti, ali dok do te promjene ne dođe, neću se vrati po svaku cijenu, jer me u Austriji trenutno bolje tretiraju kao stranca, nego u Crnoj Gori kao svog".&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/ivan vratnica 12-privatna arhiva.jpg" alt="" width="331" height="554" />
U Beču je, kaže, naučio koliko je red i disciplina bitna za napredak i dobro funkcionisanje sistema, i da zapravo nije smisao u ograničenju pojedinaca, već u shvatanju, da bi napredak bio moguć, moramo staviti prioritete dru&scaron;tva ispred svojih.
&bdquo;To znači i da se u okviru toga moramo boriti za sebe, pa samim time i za dru&scaron;tvo, &scaron;to gradi mehanizam uključenosti pojedinca u dru&scaron;tvo i sprječava apatiju i otuđenje koje bi vodilo propadanju svega zajedničkog, &scaron;to se nama upravo i desilo. Zato ako govorimo o mjeri uspjeha, ona za mene ne predstavlja samo koliko sam uspio da ostvarim neke svoje želje i ciljeve, već koliko sam time doprinio razvoju i unaprjeđenju dru&scaron;tva. Sposobnosti imaju značajno veću vrijednost ako se njima doprinosi cijelom dru&scaron;tvu, to često zaboravljamo, a ne bi trebalo&ldquo;, zaključuje sagovornik na&scaron;eg serijala &bdquo;Najbolje iz Crne Gore&ldquo;.&nbsp;

Kako je Crna Gora natjerala Ivana Vratnicu da kaže: Nemam šta ovdje da tražim

NAJMLAĐI ČLAN UNESKOVE ORGANIZACIJE ICOMOS AUSTRIA I AUTOR ISTRAŽIVAČKOG PROJEKTA O REVITALIZACIJI TVRĐAVE KOSMAČ

Na&scaron;a sagovornica u serijalu "Najbolje iz Crne Gore" Jana Marjanović, doktorand na Univerzitetu za poljoprivredu i prirodne nauke u Mađarskoj, kaže da su za uspjeh važni vjera u sebe i želja, ali da nijesu najvažniji. Mi&scaron;ljenja je, pak, da marljivi rad ima mnogo veći uticaj.
&ldquo;Ljudi mi često kažu da sam ambiciozna i da &scaron;to zamislim to uglavnom ostvarim, stoga i mogu reći da je marljivost osobina koja me je dovela do zacrtanih ciljeva. Bila sam spremna da mnogo vremena radim kako bi postigla cilj, i da budem fokusirana samo na to jedno.
Jednostavno, da bismo uspjeli u onome &scaron;to želimo, moramo biti spremni da žrtvujemo druge stvari. Ukoliko ne&scaron;to dovoljno želimo i ostvarimo, uvijek se isplati, i to nije fraza.
Ima, takođe, jedna izreka koju volim, a to je: "Always strive for excellence", odnosno da uvijek imamo želju da budemo najbolja verzija sebe - da uvijek neprekidno učimo i da se usavr&scaron;avamo kako bismo maksimalno iskoristili svoj potencijal, i to je velika istina&rdquo;, smatra sagovornica portala Dnevno.me.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/jana marjanovic 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="539" height="348" />
Foto: Privatna arhiva
 Jana Marjanović zavr&scaron;ila je osnovnu &scaron;kolu i Gimnaziju "Panto Mali&scaron;ić" u Beranama. Na kraju srednje &scaron;kole nagrađena je diplomom "Luča".&nbsp;
"Tokom srednje &scaron;kole bila sam zainteresovana za različite vannastavne aktivnosti. U srednjoj &scaron;koli su me zanimali predmeti prirodnih nauka - matematika, biologija, hemija, kao i jezici. Osnovne studije sam započela 2016. na Univerzitetu Donja Gorica (UDG), na Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju. Tokom osnovnih studija imala sam priliku da jedan semestar provedem na razmjeni na University of Tartu u Estoniji i jedan semestar na Budapest University of Technology and Economics u Mađarskoj.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/jana marjanovic 1- privatna arhiva.jpg" alt="" width="508" height="391" />
Jana Marjanović; Foto: Privatna arhiva
Uspjela sam da se organizujem i da tokom osnovnih studija prisustvujem različitim seminarima i ljetnjim &scaron;kolama. Pohađala sam, takođe, časove engleskog, njemačkog i kineskog jezika. Nakon zavr&scaron;enih osnovnih studija, imala sam priliku i da odradim stručnu praksu u istraživačkom centru GSI Helmholtz Centre for Heavy Ion Research u Darm&scaron;tadtu u Njemačkoj&rdquo;-&nbsp; samo je dio obrazovnog puta Jane Marjanović.
Priznaje i da je tokom osnovnih studija bila posebno zainteresovana za ekologiju i za&scaron;titu životne sredine. Tako je 2020. odlučila da upi&scaron;e magistarske studije na engleskom jeziku iz oblasti: Nauka o za&scaron;titi životne sredine na E&ouml;tv&ouml;s Lor&aacute;nd University (ELTE) u Mađarskoj.
&ldquo;Tema istraživanja za magistarski rad bila je: Agroekologija u Crnoj Gori &ndash; istraživanje: kakva je trenutna situacija i koje su mogućnosti za budući napredak.
Agroekologija je nova grana ekologije koja istražuje primjenu ekologije i održivih praksi u poljoprivredi. Tokom magistarskih studija sam prona&scaron;la projekat na drugom univerzitetu u Mađarskoj, gdje sam se povezala sa profesoricom i napravile smo plan kako možemo početi da radimo istraživanje za moje doktorske studije od 2022. Tako da sam sada student doktorskih studija na Hungarian University of Agriculture and Life Sciences (MATE) u Mađarskoj, na doktorskoj &scaron;koli o naukama o za&scaron;titi životne sredine. Bavim se istraživanjem primjene agroekologije u maloj proizvodnji i kako održive prakse iz ba&scaron;te mogu primijeniti na prozvodnju veće količine hrane&rdquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/jana marjanovic 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="416" height="583" />
Tokom osnovnih studija, Marjanović je bila dobitnica dvije stipendije: ERASMUS i CEEPUS za jednosemestralne boravke u Estoniji i Mađarskoj.
&ldquo;Boravak u istraživačkom centru GSI Helmholtz Centre for Heavy Ion Research u Njemačkoj obezbijeđen je pomoću saradnje između tada&scaron;njeg Ministarstva nauke Crne Gore i Get Involved With Fair - organizacije iz Njemačke. Magistarske studije u trajanju od dvije godine bile su pokrivene stipendijom pod nazivom Stipendium Hungaricum - koja je plod saradnje Ministarstva prosvjete Crne Gore i Tempus fondacije u Mađarskoj. Trenutno sam dobitnica Stipendium Hungaricum stipendije za doktorske studije u trajanju od četiri godine&rdquo;. Marjanović je zaposlena u multinacionalnoj kompaniji Schneider Electric - u konsultanskom sektoru, koji korporacijama pomaže da ostvare održive ciljeve kroz obezbjeđenje zelene energije za klijente i druge usluge.
&ldquo;Schneider Electric zapo&scaron;ljava stručnjake iz oblasti energije, ekologije i održivosti. Uz posao uporedo radim na doktorskom istraživanju, prisustvujem različitim predavanjima, konferencijama, radim na projektima, kao i na istraživanju u SZIA agroekolo&scaron;koj ba&scaron;ti&rdquo;, kaže Marjanović. Na&scaron;a sagovornica smatra i da je kvalitet obrazovanja u Crnoj Gori na visoko prihvatljivom nivou, međutim, van granica na&scaron;e zemlje ima mnogo vi&scaron;e mogućnosti za usavr&scaron;avanje.
&ldquo;Za studente prirodnih nauka to je posebno bitno. Jako je važno i da postoje dobro opremljene laboratorije, da ima vi&scaron;e mogućnosti praktičnog rada i da se student upozna sa svim inovativnim metodama kako bi postao stručnjak. Studiranje u inostranstvu sve to pruža.
Budući da van granica Crne Gore ima mnogo vi&scaron;e prilika za usavr&scaron;avanje, najbolji kadar se uglavnom i odluči za studije u inostranstvu. Tokom studija nudi se mogućnost profesionalne prakse i zaposlenja, pa tako mladi&nbsp; i odluče da ostanu u određenoj državi&rdquo;.
Vjeruje i da, kada bi se u Crnoj Gori mnogo vi&scaron;e uložilo u obrazovanje: bolje opremanje laboratorija, vi&scaron;e mogućnosti za stručne događaje i konferencije, kada bi npr. postojao hub za razvijanje mladih i perspektivnih ljudi i njihovih ideja, da bi kvalitetniji kadar ostao u Crnoj Gori.
&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/jana marjanovic 4- privatna arhiva.jpg" alt="" width="475" height="416" />
Jana Marjanović; Foto: Privatna arhiva
 &ldquo;Ono &scaron;to je mene motivisalo da nastavim obrazovanje van Crne Gore jeste želja za novim iskustvima, upoznavanje novih studenata i kultura, i samostalnost koju život u inostranstvu dodatno nosi, kao i da usavr&scaron;im engleski jezik i obradu stručne literature na stranom jeziku.
Svako iskustvo bilo je podjednako dragocjeno, unaprijedilo me kao osobu i promijenilo poglede na svijet i donijelo nova iskustva, kao i doprinijelo usavr&scaron;avanju na karijernom putu&rdquo;, iskreno će Marjanović.
 <img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/jana marjanovic 6- privatna arhiva.jpg" alt="" width="699" height="497" />
Jana Marjanović; Foto: Privatna arhiva
Kaže nam i da joj je velika želja da po zavr&scaron;etku doktorskih studija dobije priliku da bude asistent u nastavi i istraživač u Crnoj Gori &ndash; da doprinese razvoju nove grane primjene ekologije u poljoprivredi - agroekologije, kao i da nauči nove generacije različitim metodama koje se u Crnoj Gori mogu primjenjivati. &ldquo;Dugoročno gledano, mogu zamisliti svoj život u Crnoj Gori. Crna Gora je mjesto u kojoj su moja porodica i najbolji prijatelji, i tamo se najljep&scaron;e osjećam.
To je zemlja puna potencijalna, mladih i pametnih ljudi koji ukoliko bi se udružili i zajedno radili mogli bi na&scaron;u zemlju pozicionirati jo&scaron; vi&scaron;e na svjetskoj ljestvici kada je u pitanju nauka, razvoj i inovacije", zaključuje&nbsp; Marjanović.

"Vjera u sebe i želja su važni, ali marljivi rad je najvažniji"

DOKTORAND NA UNIVERZITETU U MAĐARSKOJ

Veliku želju -&ldquo;žeđ&rdquo; za znanjem Crna Gora nije mogla utoliti Ameru Dre&scaron;eviću, na&scaron;em sagovorniku u serijalu &ldquo;Najbolje iz Crne Gore&rdquo;. Student stomatologije u Ankari koji je uspio da se izbori za stipendiju T&uuml;rkiye Scolarships, u konkurenciji u kojoj je bilo vi&scaron;e od 165 000 studenata iz 178 država svijeta, već četiri godine bilježi impresivne rezultate na prestižnom turskom univerzitetu.&nbsp;
Ogromna želja za znanjem, kako nam kaže, jednostavno ga tjera da pomjera granice, i u tome istinski uživa:
&ldquo;Sa 18 godina, kada sam i dobio stipendiju, odvojio sam se od kuće. To je bio ba&scaron; veliki korak, promjeniti sredinu, ostaviti porodicu i prijatelje. Put iz tako male zemlje u grad sa vi&scaron;e miliona stanovnika, popločan je bio trnjem na svakom koraku. Prije svega jezička barijera - morate se u startu adaptirati na život, i okruženje. Bez poznavanja jezika, to je, svakako, mnogo teže nego &scaron;to mislite.
Sticanje novih poznanstava, prvi neuspjesi, suze u tuđini, osjećaj nelagode zbog toga &scaron;to ste stranac u novom mjestu su samo neke od pote&scaron;koća sa kojima sam se susretao. Želja za uspjehom bila je, ipak, toliko snažna i ona je bila motiv koji me je vodio kroz sve izazove koji su donosili promjene i koje sam prihvatao", kaže sagovornik portala Dnevno.me.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/amer dresevic 7- privatna arhiva.jpg" alt="" width="437" height="496" />
Amer Dre&scaron;ević; Foto: Privatna arhiva
Najče&scaron;ći razlog zbog kojeg mladi napu&scaron;taju Crnu Goru je, kako smatra, nedovoljna, čak i nikakva ulaganja u institucije koje bi obrazovnom kadru trebalo da obezbijede fundamentalna prava za rast i razvoj.&nbsp;
&ldquo;Kako to promjeniti? Gospodo, vi sa znanjem, iskustvom i mogućnostima da donosite odluke, u državi Crnoj Gori ćete imati ono u &scaron;ta i ulažete i oko čega se trudite. Većina država u svijetu je prepoznatljiva po nekom aspektu iza kojeg stoje milionska ulaganja.&nbsp; Npr. američka vojska je jedna od trenutno najmoćnijih, medicina u Turskoj je na zavidnom nivou u odnosu na bilo koju drugu zemlju, a Crna Gora je turistička destinacija prepoznata po nestvarnim ljepotama.
Zato, gospodo u Crnoj Gori, razmislite i postavite prioritete na osnovu kojih ćete se voditi. Jasno je i neosporivo da je Crna Gora zemlja bogata ljepotom i da je prepoznatljiva po tome u svijetu, ali uzalud joj ta silna ljepota kada joj se neće imati ko diviti&rdquo;, poručuje Dre&scaron;ević.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/amer dresevic 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="410" height="548" />
Amer Dre&scaron;ević; Foto: Privatna arhiva
Govoreći o obrazovnom procesu, kaže da nikada nije htio da bude prosječan đak koji dolazi na predavanja, slu&scaron;a lekcije, i odlazi: &ldquo;Htio sam da budem najbolji u onome &scaron;to radim. A najbolji postajete ako i učite od najboljih&rdquo;.&nbsp;
Bio je, priznaje, ljubomoran &scaron;to tamo negdje, van granica na&scaron;e zemlje, postoji znanje, koje može &ldquo;prigrliti&rdquo; samo ako podigne sidro i odskoči od okova komfor zone. A da je Amer Dre&scaron;ević &rdquo;odskočio&rdquo; od prosječnosti govori sljedeće:&nbsp;
&ldquo;Diplome, pohvale, nagrade su, dakako, bitne u akademskom životu, međutim, od svih priznanja koja sam dobio, najdragocjenije mi je bilo kada mi je rektor univerziteta pred profesorima, pred mojim kolegama čestitao na postignutim dosada&scaron;njim uspjesima riječima:
'Na&scaron;i studenti kojima je maternji jezik turski, koji 20 godina žive i pričaju tim jezikom, ne mogu da ostvare rezultate i rekorde koje iz godine u godinu postavlja div iz Crne Gore.'
Da pojasnim, poznat sam po nadimku div iz Crne Gore upravo zbog moje visine, a i zbog toga &scaron;to Turci, uglavnom, imaju problema sa izgovaranjem stranih imena i prezimena&rdquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/amer dresevic 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="397" height="529" />
&nbsp;Foto: Privatna arhiva
Dre&scaron;ević trenutno stažira u bolnici stomatolo&scaron;kog fakulteta u Ankari.&nbsp;
&ldquo;Osim obaveznih radnih smjena na na&scaron;em fakultetu, pridružujemo se kolegama sa Medicinskog fakulteta, gdje u timovima radimo u hitnoj službi. Osim toga, inicijator sam velikog broja volonterskih akcija koje imaju za cilj da pruže znanja, iskustva i pomoć novim studenima koji prave prve korake u akademskom životu. Na taj način hranim svoj humanistički dio du&scaron;e&rdquo;, kaže sagovornik portala Dnevno.me.
A zbog izvanrednih rezultata, Dre&scaron;eviću je već, tokom četvrte godine, ponuđen ugovor za specijalističke studije.
&ldquo;Nakon zavr&scaron;enih studija planiram da nastavim specijalizaciju u svojoj struci u oblasti oralne i plastične hirurgije. Kao studentu koji četri godine za redom ostvaruje najbolje rezultati, fakultet mi je ponudio ugovor za potpune specijalisticke studije u bilo kojoj oblasti u struci. Nijesam i dalje odlučio, ali takva prilika se ne pruža često u životu&rdquo;, iskreno će Dre&scaron;ević.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/amer dresevic 6- privatna arhiva.jpg" alt="" width="442" height="315" />
&nbsp;Foto: Privatna arhiva
U poređenju sa obrazovnim sistemom u Turskoj, crnogorskom, kako smatra, nesporno fali praktični dio nastave, i to je dobro poznato, ali ni&scaron;ta se ne mijenja:
&nbsp;&ldquo;Najrije, kada je riječ o kvalitetu, sistem obrazovanja, kako u Crnoj Gori tako i u Turskoj, ne moge se dovesti pod znak pitanja. Turska, međutim, prednjači kada je u pitanju praktični dio nastave za koji se izdvaju enormna sredstva, zbog čega su i neki smjerovi prepoznatljivi poput medicine, arhitekture...I tehnički segment poput labaratorija za istraživanje, mnogo su bolje opremljeniji i studentima daju priliku da bolje savldaju teoretske djelove. Izvori za traženje informacija su neograničeni. Studentima je na raspolaganju veliki broj biblioteka sa izuzetnom literaturom na vi&scaron;e stranih jezika. Kvalitetan nastavni kadar koji je svoje karijere gradio na prestižnim internacionalnim univerzitetima je, takođe, jo&scaron; jedna kvalifikacija koja svakako doprinosi napretku obrazovnog sistema", navodi sagovornik portala Dnevno.me.
A budući da je Dre&scaron;ević jedan od koordinatora Organizacije crnogorskih studenata koji studiraju u inostranstvu, kaže nam da, prema podacima kojima raspolaže, 120 crnogorskih studenata trenutno pohađa različite programe &scaron;irom Turske. &nbsp;
&ldquo;Generalno gledano, najveće pote&scaron;koće s kojima se na&scaron;i studenti susreću su jezičke, a zatim i kulturne barijere. Turci kao narod ne prihvataju druge veoma lako, ukoliko im ne date povoda za to. Upravo te socio-kulturne distinkcije su razlog zbog kojeg bivamo neshvaćeni. Svakako, jedna od prednosti jeste ta &scaron;to kada studirate u inostranstvu, steknete iskustva, nova znanja, pro&scaron;ire se horizonti, naučite da gledate svijet kroz drugačiju prizmu, a i lista stranih jezika postaje bogatija za jedan&rdquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/amer dresevic 4 -privatana arhiva.jpg" alt="" width="445" height="407" />
&nbsp;Amer Dre&scaron;ević; Foto: Privatna arhiva
Priča nam da se, i dalje u Turskoj nastava na studijskim programima, osim medicine i srodnih nauka održava putem online sesija. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;
&ldquo;Nakon zemljotresa koji je u februaru pogodio Tursku, zemlja nije ista kao &scaron;to je prije bila. Da bi se iza&scaron;lo na kraj sa novonastalim posljedicama, uvedene su radikalne promjene koje su svakako imale uticaj na socio-ekonomski život u zemlji. Zbog velikog broja ljudi koju su ostali bez krova nad glavom, otvoreni su hoteli kako bi bili zbrinuti. Kako je, međutim, taj broj suvi&scaron;e veliki, moralo se doći do drugog rje&scaron;enja. Žrtvovalo se obrazovanje, na način da su studije ukinute do daljnjeg da bi studenti napustili domove koji su pretvoreni u domove za nezbrinute. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;
Svakako, fakultet na kojem studiram je jedan od brojnih koji je pružio priliku studentima koji dolaze iz regija pogođenim zemljotresom, da mogu nesmetano da nastave obrazovanje&rdquo;, kaže Dre&scaron;ević.
A, iako se Ankara ne nalazi na toj potresnoj linijskoj ploči, narod je, i danas, u konstantnom strahu da bi se ne&scaron;to takvo moglo dogoditi i tom gradu. &ldquo;Ljudi koji, takođe, imaju imanja u prigradskim naseljima, biraju da ostaju tamo nego u samom gradu. Populacija koja koristi podzemne metroe se znatno smanjila&rdquo;, prenosi nam utiske Dre&scaron;ević iz Turske.&nbsp;
Konstatuje i da iako je osjećaj otuđenja ustaljen u svim svjetskim metropolama, Ankara kao grad nije poznavala te termine sve do katastrofalnog zemljotresa prije nekoliko mjeseci:
&ldquo;Narod je bio učtiv, ljubazan, gostoprimljiv, željan da pomogne... ali sve se to odjednom promijenilo. Nervoza, sebičnost, nepovjerenje, netrpeljivost (posebno prema strancima) su termini koje bih koristio pri opisivanju trenutnog stanja u dru&scaron;tvu. Sve u svemu, i da ste stranac i da nijeste u toku sa prethodnim događajima koji su zadesili zemlju, uvidjeli bi da ne&scaron;to jednostavno nije u redu, da treba pokazati empatiju&rdquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/amer dresevic 5- privatna arhiva.jpg" alt="" width="463" height="452" />
Amer Dre&scaron;ević; Foto: Privatna arhiva
Razgovor sa Amerom Dre&scaron;evićem zaključili smo, pak, dobrom vije&scaron;ću za Crnu Goru: &ldquo;Trenutni cilj mi je da nastavim svoje usavr&scaron;avanje. Onoga trenutka kad smognem snagu da se okrenem iza sebe i kažem da sam uspio, vratiću se u Crnu Goru. Sva znanja i iskustva koja sam sticao iskoristiću da implementiram i pobolj&scaron;am stanje u mojoj zemlji. Tako da svoj zivot vidim u Crnoj Gori, duboko ukorjenjen u svakoj sferi. &nbsp;
A, &scaron;to se tiče uspjeha mjerim i mjeriću ga na sljedeći način: imati kvalitetno znanje koje se mukotrpno stiče vlastitim radom i trudom, uz prave prijatelje koji će sjutra reći: Amer je dobar čovjek&rdquo;.&nbsp;

“Odskočiti” od prosječnosti: Što može div iz Crne Gore ne mogu čak ni oni kojima je turski maternji

“GOSPODO, VI KOJI DONOSITE ODLUKE, U CRNOJ GORI IMAĆETE ONO U ŠTA I ULAŽETE”

&ldquo;Znajte kolege, genijalac iz Bijelog Polja tu je međ&rsquo; vama. Eno ga (pokazujući rukom), onaj mali &scaron;to se stidljivo sme&scaron;ka&rdquo; - tako je prije nekoliko godina profesor anatomije doc. dr Lazar Stijak u prepunom amfiteatru na Medicinskom fakultetu u Beogradu pozdravio studente, misleći na &Scaron;ućra Madžgalja, sada doktoranda farmakologije i na&scaron;eg sagovornika u serijalu &ldquo;Najbolje iz Crne Gore&rdquo;.
Tokom svih &scaron;est godina Medicinskog fakulteta u Beogradu, koji je zavr&scaron;io prije roka, u indeksu je upisana svaka desetka.
&ldquo;Nakon zavr&scaron;enog srednjo&scaron;kolskog obrazovanja u gimnaziji 'Miloje Dobra&scaron;inović' u Bijelom Polju, gdje sam progla&scaron;en đakom generacije, upisujem Medicinski fakultet u Beogradu 2015, a zavr&scaron;avam ga prije roka, za faktički pet i po godina. Za svih &scaron;est godina progla&scaron;avan sam za studenta generacije. Nakon toga upisujem doktorske studije, sada sam na drugoj godini, na predmetu Medicinska farmakologija&rdquo;, kaže Madžgalj, jedan od najboljih studenata u istoriji Medicinskog fakulteta u Beogradu.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/madzgalj 10- privatna arhiva.jpg" alt="" width="517" height="355" />
Trenutno je zaposlen na Klinici za psihijatrijske bolesti u Beogradu, koju je sam izabrao kroz program najboljih studenata, a koju obezbjeđuje Ministarstvo zdravlja Srbije za 100 najboljih.
Osim titule najboljeg studenta na Medicinskom fakultetu u Beogradu, Madžgalj je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, između ostalih i nagrade Ljekarske komore Crne Gore za najboljeg studenta medicine van Crne Gore.
Osim u Crnoj Gori i Srbiji, usavr&scaron;avao se u Portugalu, Kini, &Scaron;paniji, Holandiji, Sloveniji, Hrvatskoj. Autor je brojnih publikacija.
Sa &ldquo;saveznicima&rdquo; kakvi su strpljenje, upornost i istrajnost važno je, a to dobro zna na&scaron; sagovornik, krenuti od pravog temelja - zdravih i čvrstih osnova. A, onda su samo visine va&scaron;e, dodaje Madžgalj.
&ldquo;Na tom putu potrebno je vrijeme, kojeg imamo dovoljno.Važno je strpljenje i strpljenje. I pronalazak sreće u konstantnom sizifovskom guranju kamena, koji se iznova kotrlja naniže, u vječitom vraćanju. To je moja mjera uspjeha".
U najkraćem, priča o uspjehu bila bi - usuditi se, rezonuje Madžgalj.
&ldquo; U prilog tome najbolje govori sljedeći citat:
...Pla&scaron;i&scaron; se - &scaron;ta je cilj?- Tvoja spremnost da krene&scaron;.
Pita&scaron; se- gde je kraj?- Na kraju tvog pitanja.&nbsp;
Kad uobliči&scaron; misao- uobličiće&scaron; beskonačno.&rdquo;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/sucro 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="654" height="474" />
Madžgalj je dobitnik vi&scaron;e stipendija koje su mu omogućile usavr&scaron;avanja &scaron;irom svijeta: od Kine, Indonezije, Tunisa, preko &Scaron;panije, Portugala, Holandije, Njemačke, Slovenije, Hrvatske...
&ldquo;Usavr&scaron;avanja su bila različitog karaktera, svako sa svojim specifikumima,a iskustva stečena te&scaron;ko su izreciva. Profesionalno sam usavr&scaron;avao i razvijao nove tehnike naučnog metoda koje mi značajno sada olak&scaron;avaju&nbsp; realizovanje doktorske disertacije.
Učio sam i učestvovao u kreiranju strate&scaron;kih ciljeva za najsavremenije (farmako)terapijske protokole, polemisao o alternativnim rje&scaron;enjima, ostvarivao neprocjenjivo važne kontakte sa kolegama &scaron;irom svijeta. S obzirom na to da na tim putovanjima budete jedini kao predstavnik svoje zemlje, a nerijetko i Balkana, to kreira poseban vid odgovornosti, potom potrebu da opravdate pruženo povjerenje, a onda i čast, jer ste prvi među jednakima&rdquo;, kaže na&scaron; sagovornik.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/madzgalj 7- privatna arhiva.jpg" alt="" width="583" height="382" />
Priznaje i da mu je najdragocjenije priznanje od Ljekarske komore Crne Gore za najboljeg studenta medicine.
&ldquo;U tom kontekstu upriličena mi je čast, kada sam i bio preplavljen osjećajem rodoljublja, &scaron;to nikada neću moći da izbri&scaron;em iz sjećanja. Prepoznatost mog rada od Ministarstva zdravlja RS koje mi je dalo priliku da praktično odaberem kliniku u kojoj ću započeti svoj radni angažman, jo&scaron; jedan je dragocjeni momenat. Od nas 600 koliko nas je bilo na godini na fakultetu biti prepoznat kao najbolji, u zemlji koja nije moja matična, iskustvo je koje i sada tjera da se suze skotrljaju niz obraz&hellip;&rdquo; , iskreno će Madžgalj.
Konzistentnost u održavanju svoje inicijalne ideje i razloga u kom vidite svoju su&scaron;tinu, strpljivost i potreba da se ostvarite u svojoj su&scaron;tini - to je izazov koji je postojao, ali i koji konstantno mami, smatra sagovornik portala Dnevno.me.
&ldquo;Zapravo sačuvati sopstveni integritet, misao i ideju vodilju koja je nekako, transgeneracijski, čini mi se, usađivana u mojih 26 godina, tkajući sve deblju nit svoje težine, svake godine unazad. Stoga, konzistentnost u očuvanju sebe, unaprjeđenju sebe, strpljivost i potreba da opravdam taj časni arhetip kolektivnog identiteta moje porodice, nije samo bio izazov, već je konstantno izazivanje i konstantna sreća nakon uspjeha...&rdquo;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/sucro 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="662" height="454" />
Govoreći o obrazovanju navodi da je predmet Medicinska farmakologija jedan od najizazovnijih na Medicinskom fakultetu, s obzirom na to da predstavlja spregu između različitih patolo&scaron;kih i fiziolo&scaron;kih (zdravih) modaliteta i daje obja&scaron;njenje kako da ono &scaron;to je bolesno liječimo i vraćamo na zdrave postavke u funkcionisanju.
&ldquo;Moje doktorske studije su refleksija ličnih potreba za konstantnim usavr&scaron;avam i želja da nastavim akademski put razvoja. Oblast nudi &scaron;irinu &scaron;to je za mladog ljekara posebno izazovno, pružajući mu priliku da se ostvari u različitim poljima, da se poveže sa svojom obla&scaron;ću, ali i da se u naučnom smislu može pronaći bilo gdje na ovom svijetu. Trenutno sam u fazi preciziranja teme. S obzirom na to da aktuelno započinjem svoj eksperiment, koji će vrlo vjerovatno imati multicentrični karakter, dakle, vjerovatno će jedan dio biti obavljen u inostranstvu, ali jo&scaron; su to dosta daleke dionice, pa u tom smislu detalje ne bih otkrivao. Svakako biće jako inovativno i u praksi vrlo primjenjivo",&nbsp; priča nam Madžgalj.&nbsp;
A budući da zdravsteni sistem Crne Gore ima "hronični problem" kakav je nedostatak medicinskog kadra, pitali smo ga da li razmi&scaron;lja o radnom angažmanu u svojoj zemlji:&nbsp;
&ldquo;Ne distanciram se od te ideje. Svoj profesionalni angažman u drugim zemljama doživljavam kao akumulator znanja koje ću svom silinom stečenog iskustva da implementiram kroz razvoj nauke i savremenih protokola liječenja kod nas. Ukoliko moja zemlja puls takve pasije bude osjetila, biće mi zadovoljstvo da se vratim&rdquo;.
U razgovoru za Dnevno.me govorio je i tome kako kao mlad ljekar gleda na prepreke u razvoju medicine u Crnoj Gori, te koje markira kao najveće:
&ldquo;Svjedok sam da su strate&scaron;ki planovi u smislu unaprjeđenja i razvoja medicine kao nauke u na&scaron;oj zemlji osmi&scaron;ljeni veoma detaljno, uz intenzivne emocionalne investicije ljudi koji su inicijatori toga.
Ipak, prepreke u praktičnom djelovanju i implementaciji, veliki su problem. Kao mlad ljekar, mogu sa sigurno&scaron;ću da tvrdim da nikom od nas mladih ljekara novac nije presudan. Ukoliko nam se institucionalno obezbijedi prostor za napredovanje u smislu doktorskih studija, specijalizacija i usavr&scaron;avanja u poljima u kojima želimo da se ostvarimo, bićemo i vi&scaron;e nego zadovoljni postojećom finansijskom podr&scaron;kom, a vi&scaron;estruko ćemo vratiti&rdquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/madgzaj 5- privatna arhiva.jpg" alt="" width="480" height="541" />
S ponosom ističe i da su sva dosada&scaron;nja usavr&scaron;avanja posljedica ličnog angažmana, zalaganja i truda.&nbsp;
&ldquo;Stipendija koju sam redovno dobijao tokom studija nije bila dovoljna da obezbijedi sve &scaron;to je bilo neophodne za moje napredovanje. Stoga sam bio prinuđen da budem u najvećoj mjeri podržan od roditelja. Nerijetko sam se obraćao i mom gradu, koji mi je uvijek izlazio u susret, kako u finansijskom, tako i u psiholo&scaron;ko-moralnom kontekstu. Imam potrebu da se posebno zahvalim biv&scaron;im predsjednicima Op&scaron;tine Bijelo Polje: Aleksandru Žuriću i Tarzanu Milo&scaron;eviću, kao i sada&scaron;njem Petru Smoloviću&rdquo;.&nbsp;
Ipak, najveći dio finansijskog tereta bio je na roditeljima, ističe na&scaron; sagovornik:&nbsp;
&ldquo;Pitanje koje se nameće samo po sebi jeste - &scaron;ta da moji roditelji njesu imali mogućnosti da me finansijski podrže? Gdje bi bio sada taj &Scaron;ućro Madžgalj? Gdje su mnogi koji su bolji od mene? Mislim da u tom smislu treba da se sistemski, na nivou države pristupi i tako identifikuju, a potom prate, podržavaju i usmjeravaju ljudi koji imaju ideje i želje da donesu u na&scaron;u zemlju, posebno u okolnostima emigracija ljekarskog kadra, preopterećenosti zdravstvenog sistema i sve većim karijernim izazovima koje za mlade pružaju evropske ili američke zemlje. Tome bi zrelo valjalo stati na put i u domenima mogućeg obezbijediti ono &scaron;to je mladom, uspje&scaron;nom čovjeku važno da kreira jedan novi, savremen sistem&rdquo;, smatra Madžgalj.
Želio bi, kaže, da poveže akademski put sa kliničkim radom.&nbsp;
&ldquo;Biti na katedri i prenositi znanje mlađim kolegama, ostavljajući tragove znanja generacijama poslije mene - to je moja velika želja.
Ukoliko bih, takođe, svojim pacijentima mogao da pomognem znanjem koje posjedujem, pa na taj način to implementiram u kliničku praksu, to bi bio pun pogodak. Stoga, ne bih previse i&scaron;ao daleko, jer sam u strahu da ne dotaknem neke narcističke razmjere. Planovi za neku skoriju budućnost su da zavr&scaron;im specijalizaciju i doktorat, a ostalo ćemo da kujemo kad dođe za to vrijeme".&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/madzgalj 8- privatna arhiva.jpg" alt="" width="521" height="619" />
Budući da se na&scaron; sagovornik nalazi na doktorskim studijama farmakologije razgovarali smo i o zabrinjavajućoj upotrebi antidepresiva - dobro poznat podatak: samo pro&scaron;le godine u Crnoj Gori popijeno je vi&scaron;e od dva miliona ljekova za smirenje!
&ldquo;&Scaron;to se tiče pretjerane preskripcije antidepresiva postoji niz obja&scaron;njenja. Od socio - ekonomske nestabilnosti i političkih previranja, koji značajno utiču na psihičku destabilizaciju vulnerabilnih dru&scaron;tvenih kategorija, do izdavanja tih ljekova bez ljekarskog recepta.
Tu je i neusklađenost nacionalne regulative sa preporukama međunarodnih tijela. Na primjer: postoje jasne preporuke Udruženja psihijatara da se Benzodijazepini (Xalol, Xanax, Lorazepam, Bensedin) koriste kratko, nekih mjesec do mjesec i po dana, zbog njihovog adiktivnog potencijala, a de&scaron;ava se da ih ljekar op&scaron;te prakse propisuje i do tri mjeseca u kontinuitetu. Tu su i individualne preference ljekara, kao i sklonosti pojedinaca da traže stručnu pomoć i biraju ljekove zarad drugih oblika terapije&rdquo;.
Neophodno je, smatra na&scaron; sagovornik, o (o)čuvanju mentalnog zdravlja govoriti mnogo vi&scaron;e, i&nbsp; to od najranijeg uzrasta - nivoa obdani&scaron;ta.&nbsp;
&ldquo;Problem čestog propisivanja se potencira činjenicom da postoje registrovane, &scaron;iroko dostupne, novije generacije antidepresiva koji praktično da nemaju neželjenih efekata, a korisite se za &scaron;irok spektar indikacija. Cijena im je, između ostalog, prilagođena potrebama trži&scaron;ta.&nbsp;
Stoga, obezbjeđivanje dovoljno vremena za adekvatan rad psihijatara u uslovim povećane potrebe za psihijatrisjkom službom, isticanje od nivoa obdani&scaron;ta važnosti unaprjeđenja i očuvanja mentalnog zdravlja, praktikovanje tehnika mentalne higijene, a samim tim i destigmatizacija psihijatrisjkih bolesti- to su načini kako da se strate&scaron;ki prevaziđe, ili barem redukuje problem pretjerane upotrebe psihofarmaka generalno&rdquo;.&nbsp;
Podsjeća i da je prije nekoliko godina Fondacija za promociju nauke, gdje radi kao asistent, radila opsežno ispitivanje &ldquo;Znanja, stavova i prakse kod maturanata na sjeveru i jugu Crne Gore o depresivnoj fenomenologiji", te da su rezultati bili razočaravajući. U najkraćem,&nbsp;znanje mladih u Crnoj Gori, kod kojih se depresija dominatno javlja nije na zadovoljavajućem nivou, kaže na&scaron; sagovornik.&nbsp;
&ldquo;Nekada, čak njihovi odgovori na standardizovane upitnike budu jako dobri i ponadate se da znanje postoji, ali onda kada u kontekstu tog odgovora ispitate praktično rje&scaron;avanje problema, shvatite koliko je, zapravo, to znanje povr&scaron;no i koliko smo i dalje pod uplivom tradicionalnih, crnogorskih 'vrijednosti'.&nbsp;
Istraživanje je podržano i odobreno od Ministarstva prosvjete Crne Gore, ali implementacija usvojenih strategija i prijedloga za pobolj&scaron;anjem takvog statusa do danas nije imala &scaron;ire implikacije. Nadam se da će ovim intervjuom veći auditorijum željeti da čuje i pročita vi&scaron;e o tom važnom istraživanju&rdquo;, zaključuje Madžgalj.

Jedan od najboljih studenata u istoriji Medicinskog fakulteta u Beogradu: Ako Crna Gora osjeti puls moje pasije, vratiću se

“GENIJALAC IZ BIJELOG POLJA TU JE MEĐ´ VAMA”

Nemanja Turković, najmlađi docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore zahvaljujući kompjuterskoj hemiji uspio je da poveže, uz ogroman trud, želju i rad, sve ono &scaron;ta ga je oduvijek interesovalo: hemija i računari.&nbsp;
&ldquo;Kako potičem iz porodice prosvjetnih radnika, od malih nogu sam bio okružen knjigama, računarima i tehnikom. Volio sam da čitam, da provodim vrijeme na računaru i da istražujem sve &scaron;to me je zanimalo. Do fakulteta i do prvog susreta sa predmetom farmaceutska hemija, ipak, nisam imao predstavu da računari igraju značajnu ulogu i u dizajnu ljekova. Cijela jedna velika oblast farmaceutske hemije se odnosi upravo na kompjutersku hemiju, tj. in silico metode&rdquo;, kaže Turković.&nbsp;
Osim na prestižnim univerzitetima, priznaje i da je najdragocjenija životna &scaron;kola bila u đedovoj radionici:
&ldquo;Tada vidite da pravi majstor treba da bude dobar logičar, kreativac i ujedno poznavalac brojnih vje&scaron;tina. Uz djeda i ujaka sam stekao radnu naviku, odnos prema poslu, kao i to da do cilja treba doći po&scaron;tenim i marljivim radom, koji će se kad tad isplatiti. Posebno mi je ostalo u sjećanju djedovo ophođenje prema mu&scaron;terijama tj. njegov odnos koji je bio isti prema svakom ko dođe u njegovu radionicu, bez obzira na njegov imovinski status, vjeru ili naciju&rdquo;, poruka je na&scaron;eg sagovornika u serijalu &ldquo;Najbolje iz Crne Gore&rdquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nemanja turkovic 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="525" height="379" />
Foto: Privatna arhiva
Dnevno: Sa nepune 33 godine postali ste najmlađi docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Krajem pro&scaron;le godine na sjednici Senata Univerziteta dobili ste akademsko zvanje, kao i &ldquo;titulu&rdquo; najmlađeg docenta. No, kako to obično biva takve vijesti prođu "ispod radara" crnogorske javnosti.
Stoga, na početku razgovora da sumiramo Va&scaron; obrazovni put, koji može i treba da bude uzor mlađim generacijama koje stastavaju.
Turković: U rodnom Baru pohađao sam O&Scaron; &bdquo;Blažo Jokov Orlandić&ldquo; i Gimnaziju &bdquo;Niko Rolović&ldquo;, u kojima sam progla&scaron;en đakom generacije. Zavr&scaron;io sam i osnovnu muzičku &scaron;kolu &bdquo;Petar II Petrović &ndash; Njego&scaron;&ldquo; u Baru, instrument gitara. Jo&scaron; od osnovne &scaron;kole pokazivao sam afinitet prema hemiji. Prirodno-matematički smjer u Gimnaziji mi je dao dobro predznanje kako iz hemije, tako i iz drugih prirodnih nauka. I&scaron;ao sam na brojna takmičenja, a istovremeno me je veoma interesovalo zdravlje ljudi i nekako najbolja sinergije te dvije oblasti bila je upravo farmacija.
Farmaceutski fakultetu u Podgorici Univerziteta Crne Gore upisao sam akademske 2008/2009. a diplomirao sam 2013, sa prosječnom ocjenom A (10.00), čime sam stekao zvanje doktor farmacije. Doktorske studije na Farmaceutskom fakultetu &ndash; Univerzitet u Beogradu, modul Farmaceutska hemija upisao sam akademske 2016/2017. &nbsp;Doktorirao sam.2021. na katedri za Farmaceutsku hemiju, čime sam stekao zvanje doktor medicinskih nauka - farmacija.
Osnovne oblasti mog istraživanja su dizajniranje, sinteza i in vitro ispitivanja lead jedinjenja. Uspje&scaron;no sam zavr&scaron;io brojne obuke, kurseve i druge edukacije &scaron;irom Evrope iz oblasti Dobre distributivne prakse (GDP), Dobre proizvođačke prakse (GMP), kontrole kvaliteta ljekova i farmakovigilance (PhV).
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nemanja turkovic 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="402" height="498" />
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nemanja turkovc 4- privatna arhiva.jpg" alt="" width="425" height="517" />
Foto: Privatna arhiva
Dnevno: Tačan naziv teme disertacije, za one koji nijesu u struci, vrlo složen: &bdquo;Dizajniranje, sinteza i in vitro ispitivanje derivata propiofenona kao potencijalnih inhibitora enzima HIV proteaze&ldquo;. Kako biste laičkoj javnosti približili temu? Do kojih ste najvažnijh zaključaka do&scaron;li, te kako je naučna zajednica reagovala?
Turković: Cilj doktorske disertacije je bio da se dizajniraju i ispitaju jedinjenja koja će moći da posluže za potencijalni razvoj novih ljekova protiv virusa humane imunodeficijencije (HIV). U pitanju su veoma potentna jedinjenja iz grupe propiofenona, tj. halkona, za koje se pokazalo da djeluju na jedan specifičan enzim virusa koji igra ključnu ulogu u ciklusu replikacije HIV-a. Radi se o enzimu HIV proteazi koja stvara zrele infektivne virusne čestice.
Cilj je bio da se na molekulskom nivou ispitaju interakcije novosintetisanih jedinjenja sa aktivnim mjestom HIV proteaze, kao i da se ispitaju in vitro inhibitorni efekti na samom enzimu. Dobijeni rezultati ukazuju da sva testirana novosintetisana jedinjenja ispoljavaju anti-HIV-1 proteaznu aktivnost. Jedno od novosintetisanih jedinjenja je pokazalo inhibitornu aktivnost reda veličine registrovanog lijeka darunavira.
Rezultati doktorske disertacije publikovani su u eminentnim međunarodnim časopisima i citirani su od drugih istraživača.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nemanja turkovic 6-privatna arhiva.jpg" alt="" width="660" height="319" />
Foto: Privatna arhiva
Dnevno: Da li ste bili dobitnik stipendija, i ukoliko jeste kojih?
Turković: Dobitnik sam vi&scaron;e nagrada i stipendija, među kojima treba izdvojiti: najvi&scaron;e državno priznanje za svr&scaron;ene studente - Plaketu Univerziteta Crne Gore za najboljeg studenta iz oblasti tehničkih, prirodno-matematičkih i medicinskih nauka za 2013/2014, Studentsku nagradu Glavnog grada za najbolje studente 2009, stipendiju Fondacije &bdquo;Ljubica i Tomo Lompar&ldquo;, Atlas stipendiju 2013, stipendiju Ministarstva prosvjete i nauke za talentovane studente, stipendiju grada Bara za talentovane studente.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nemanja turkovic 8- privatna arhiva.jpg" alt="" width="558" height="370" />
Foto: Privatna arhiva
Dnevno: Izdvojićemo stipendiju Marka Lompara &ndash; na&scaron;eg iseljenika, koji je prepoznao značaj ulaganja u nauku i mlade. Ne de&scaron;ava se često, kako je do&scaron;lo do toga?
Turković: Humanista&nbsp;Marko Lompar bio je kapetan duge plovidbe, koji je u znak sjećanja na svoje roditelje, Ljubicu i Toma, sa željom da pomogne domovini Crnoj Gori, osnovao prvu privatnu fonadaciju u Crnoj Gori, koja je stipendirala najbolje crnogorske studente.
Pored značajnih materijalnih sredstava, fondacija je organizovala brojna okupljanja sa eminentnim stručnjacima iz različitih oblasti i pravo je bogatstvo bilo slu&scaron;ati te ljude i razmjenjivati mi&scaron;ljenja. Na taj način fondacija je bila jedna velika porodica. Svi stipendisti su sada veoma uspje&scaron;ni stručnjaci u svojim oblastima i na najbolji način pronose misao i ideju Marka Lompara da je najbolji način da se pomogne domovini upravo da se ulaže u njenu mladost, u njene talente. Za to dobročinstvo Lompar je 2010. dobio nagradu za filantropiju &ldquo;Iskra &ldquo;, za individualni doprinos, koju je posvetio svojim roditeljima i gradu Cetinju.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nemanja turkovic 11- privatna arhiva.jpg" alt="" width="520" height="424" />
&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nemaanja turkovic 9- privatna arhiva.jpg" alt="" width="510" height="397" />
Foto: Privatna arhiva
Dnevno: Iz porodice ste prosvjetnih radnika: otac nastavnik tehničkog i informatike, a majka profesor razredne nastave. To je u velikoj mjeri odredilo Va&scaron;a interesovanja i usmjerilo ka farmaceutskoj hemiji. Kako ste kazali računari i hemija predstavljaju dobru simbiozu. U Va&scaron;em slučaju oblast istraživanja je dizajn ljekova pomoću računara. Osim oblika, boje lijeka, &scaron;ta je jo&scaron; obuhvaćeno?
Turković: Kako potičem iz porodice prosvjetnih radnika, od malih nogu sam bio okružen knjigama, računarima i tehnikom. Volio sam da čitam, da provodim vrijeme na računaru i da istražujem sve &scaron;to me je zanimalo. Do fakulteta i do prvog susreta sa predmetom farmaceutska hemija, ipak, nisam imao predstavu da računari igraju značajnu ulogu i u dizajnu ljekova.
Cijela jedna velika oblast farmaceutske hemije se odnosi upravo na kompjutersku hemiju, tj. in silico metode. Jo&scaron; za vrijeme osnovnih studija počeo sam da izučavam kompjutersku hemiju. Na taj način mi se ispunila želja da pored hemije koju zaista volim, koristim i računare, uz koje sam maltene porastao.
U pitanju je grana farmaceutske hemije koja omogućava da se kori&scaron;ćenjem računara dizajniraju i virtuelno ispitaju različite karakteristike jedinjenja koji su potencijalni kandidati za ljekove. Kompjuterska hemija pruža mogućnost da se pretpostave i vizuelizuju potencijalne interakcije ispitivanih jedinjenja sa ciljnim mjestima dejstva (enzimima, receptorima) i to na molekulskom nivou.
Brz napredak u razvoju dizajna ljekova pomoću kompjuterskih tj. in silico metoda donio je brojne prednosti na putu do otkrića i optimizacije jedinjenja koja mogu postati potencijalni ljekovi. U prvom redu, kompjuterske metode smanjuju vrijeme i tro&scaron;kove razvoja ljekova u odnosu na konvencionalne laboratorijske eksperimentalne pristupe.
Preciznosti radi, in silico metode ne isključuju obavezne laboratorijske eksperimentalne postupke, ali omogućavaju racionalno kori&scaron;ćenje. Kako vje&scaron;tačka inteligencija igra ključnu ulogu u razvoju brojnih naučnih disciplina, tako se i farmaceutska hemija u mnogome uzda u različite oblike vje&scaron;tačke inteligencije koji predstavljaju zapravo budućnost cjelokupne farmacije.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/nemanja turkovic 5- privatna arhiva.jpg" alt="" width="447" height="642" />
Foto: Privatna arhiva
Dnevno: Medicinski fakultet je jedan od onih gdje treba, narodski rečeno dobro &bdquo;zagrijati stolicu&ldquo;. Koliko ste uspjeli da izbalansirate da druge sfere u životu ne budu zapostavljene? &Scaron;ta je bio najveći izazov?
Turković: Prilikom studiranja na Farmaceutskom fakultetu obaveza je bilo, zaista, mnogo - počev od dugih predavanja, napornih laboratorijskih vježbi, pa sve do učenja obimnog gradiva. Ali, kada ne&scaron;to volite i radite sa ljubavlju to nekako ne pada te&scaron;ko, niti naporno. Uz adekvatnu organizaciju vremena sve sam stizao. Bilo je vremena i za porodicu, kao i za prijatelje. Vikend je bio predodređen za Bar, za izlaske i za odmor od fakulteta.
Veliku podr&scaron;ku sam kako tada, tako i sada imao od porodice i prijatelja, koji su imali razumijevanja za moje obaveze, &scaron;to mi je izuzetno značilo. Vremena je bilo i za hobije i vannastavne aktivnosti. Planinarenje, sakupljanje ljekovitog bilja, filatelija, bridž, samo su neki od hobija kojima se kako tada, tako i dan danas bavim.
Dnevno: Kazali ste da ste o odnosu prema životu i poslu učinili mnogo ranije, i to sa ponosnom ističite u radionici đeda, majstoru starog kova.&nbsp; Koje &ldquo;lekcije&rdquo; su bile najvažnije, a koje, uglavnom ne možemo naučiti na bilo kom fakultetu?
Turković: Svaki vikend za vrijeme osnovne i srednje &scaron;kole, a često i tokom fakulteta, provodio sam u radionici djeda po majci. Djed se bavio &scaron;irokim spektrom zanatskih aktivnosti po čemu je bio poznat &scaron;irom Crne Gore. Jako su bili interesantni zahtjevi mu&scaron;terija koje je djed trebao da rije&scaron;i. Tada vidite da pravi majstor treba da bude dobar logičar, kreativac i ujedno poznavalac brojnih vje&scaron;tina.
Uz djeda i ujaka sam stekao radnu naviku, odnos prema poslu, kao i to da do cilja treba doći po&scaron;tenim i marljivim radom, koji će se kad tad isplatiti. Posebno mi je ostalo u sjećanju djedovo ophođenje prema mu&scaron;terijama tj. njegov odnos koji je bio isti prema svakom ko dođe u njegovu radionicu, bez obzira na njegov imovinski status, vjeru ili naciju. Iz rada sa ljudima mnogo toga možete naučite. U pitanju je dragocjena životna &scaron;kola.
Dnevno: Budući da ste profesor na Medicinskom fakultetu sa kojom ocjenom biste ocijenili zainteresovanost, trud, zalaganje, disciplinu mlađih generacija?
Turković: Iskren da budem, ne volim da generalizujem. U svakoj generaciji postoje studenti koji odskaču od svojih kolega, kako znanjem, zainteresovano&scaron;ću za rad, zalaganjem, tako i pona&scaron;anjem. Oni mi daju dodatnu motivaciju za rad i nadam se da pozitivnim primjerom utiču na svoje kolege.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nemanja turkovic 10- privatna arhiva.jpg" alt="" width="569" height="311" />
Foto: Privatna arhiva
Dnevno: Osim na fakultetu, na kojim ste projektima trenutno angažovani? 
Turković: Pored angažovanja na fakultetu, zaposlen sam u Institutu za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CInMED), koji je nastavno-naučna baza Medicinskog fakulteta. U CInMED sam angažovan na projektu koji se bavi praćenjem propisivanja diklofenaka i primjenom IT tehnika u cilju optimizacije njegove bezbjedne primjene.
Uz mentorke sa doktorskih studija, prof. Zoricu Vujić i prof. Branku Ivković sa Katedre za farmaceutsku hemiju Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Beogradu radim i na vi&scaron;e projekata koji se odnose na ispitivanja vodećih jedinjenja kao potencijalnih ljekova. Kroz ovaj rad ostvaraju se brojne mogućnosti za dalja usavr&scaron;avnja i &scaron;irenja znanja.
Dnevno: Da li, dugoročno gledano, vidite svoj život u Crnoj Gori?
Turković: Prirodna bogatstva, koliko toliko nezagađena prirodna sredina, blizina mora i planina, predstavljaju nemjerljiv potencijal Crne Gore, za koji vjerujem da će se kad tad razviti i na najbolji način valorizovati. U pitanju su bogatstva koje na Zapadu postaju daleka običnim građanima.
S tim u vezi smatram da Crna Gora predstavlja plodno tlo koje treba čuvati i razvijati. Smatram da je najbolji način da se doprinese razvoju zemlje da se znanje i vje&scaron;tine stečene u inostranstvu primjene u na&scaron;oj zemlji. Na taj način i oni student koji neće imati priliku da dio svog &scaron;kolovanja provedu na prestižnim univerzitetima, institutima i agencijama osjete taj duh moderne nauke, upravo kroz pojedince koji su imali priliku da znanja i vje&scaron;tine stiču i van zemlje. Stoga svoj život vidim u Crnoj Gori, ali uz učenje i usavr&scaron;avanje koje podrazumijeva i privremeni odlazak iz Crne Gore.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/nemanja turkovic 9- privatna arhiva.jpg" alt="" width="575" height="364" />
Foto: Privatna arhiva
Dnevno: Intervju smo posvetili Va&scaron;em obrazovanju, ipak da se osvrnemo, za kraj i na alarmantne podatke. Crna Gora, pokazala su pro&scaron;logodi&scaron;nja istraživanja peta je u Evropi po broju utro&scaron;enih ljekova.
Izdvojićemo i podatak da smo samo pro&scaron;le godine popili vi&scaron;e od dva miliona antidepresiva. Kako smo do&scaron;li do te statistike? &Scaron;ta je ključni problem, te moguće rje&scaron;enje koje Vi vidite?
Turković: Podsjetiću Vas i na jo&scaron; jedan negativan rekord koji, prema mom mi&scaron;ljenju zahtijeva dodatnu pažnju, a to je da smo i jedna od nacija sa najvećom potro&scaron;njom antibiotika. To je svakako alarm za nadležne.
Neracionalna primjena antibiotika nosi sa sobom brojne rizike, brojne potvrđene neželjene posljedice, a u prvom redu rezistenciju. Ukoliko se ovakav trend potro&scaron;nje antibiotika nastavi, suočićemo se sa činjenicom da nećemo imati antibiotike koji će efikasno djelovati na neke bezazlene infekcije.
Usljed neracionalne upotrebe antibiotika, bakterije će postati rezistentne čak i na rezervne antibiotike. Uzrok tome je u nedovoljnoj prosvijetljenosti kako na&scaron;e op&scaron;te javnosti tj. pacijenata, tako i stručne javnosti, tj. zdravstvenih radnika. Potrebno je raditi na edukaciji i op&scaron;te i stručne javnosti o problemima koje sa sobom nosi neracionalna upotreba ljekova. Smatram da navedene edukacije treba da počnu od osnovne &scaron;kole jer na taj način, od malih nogu, razvija se svijest o rezistenciji i njenim neželjenim posljedicama.

"Osim univerziteta, najdragocjenija životna škola bila je u đedovoj radionici"

NAJMLAĐI DOCENT MEDICINSKOG FAKULTETA UCG

Donosioci odluka u Crnoj Gori često su gluvi na potrebe mladih, a politička prepucavanja svih političkih aktera su svakodnevica koja mlade sve vi&scaron;e tjera iz domovine. To je poruka&nbsp; Zorana Dabetića, koji će uskoro doktorirati na temu "Spoljna politika Crne Gore od 1997. do 2017. &scaron;to će ujedno, kako kaže, biti i prvi sveobuhvatni rad koji će se baviti tim dvadesetogodi&scaron;njim periodom savremene crnogorske diplomatije.&nbsp;
&ldquo;Razlog za napu&scaron;tanje Crne Gore u većini slučajeva je taj &scaron;to mladi ne nailaze na podr&scaron;ku koju zaslužuju i koja im pripada. Zaboravljamo, mladi ljudi treba da budu prioritet svake države, a pogotovo Crne Gore. Njihov odlazak mogao bi se, svakako, spriječiti omogućavanjem dobrih uslova za život, rad i opstanak u Crnoj Gori i na taj način spriječiti odliv mozgova, koji je zasuo Crnu Goru&rdquo;, mi&scaron;ljenja je na&scaron; sagovornik u serijalu "Najbolje iz Crne Gore".
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/zoran dabetic 1- privatna arhiva.jpg" alt="" width="526" height="485" />
Zoran Dabetić; Foto: Privatna arhiva
Dabetić je bio dobitnik vi&scaron;e državnih stipendija za najbolje studente, među kojima su stipendije Vlade Hrvatske, Slovenije i Austrije. Osim toga, pet puta uzastopno dobitnik je stipendije Op&scaron;tine Berane za postignute rezultate tokom studiranja.
&ldquo;Osnovnu i srednju &scaron;kolu (Gimnazija &acute;Panto Mali&scaron;ić&acute;) zavr&scaron;io sam u Beranama, kao nosilac diplome &acute;Luča&acute;. Nakon toga, osnovne studije iz oblasti međunarodnih odnosa i diplomatije zavr&scaron;io sam na Humanističkim naukama na UDG-ju u Podgorici, kao stipendista univerziteta i jedan od najboljih studenata u generaciji. Za vrijeme osnovnih studija, jedan semestar sam proveo na Fakultetu političkih znanosti Sveučili&scaron;ta u Zagrebu, kao stipendista Vlade Hrvatske. Specijalističke studije sam zavr&scaron;io na Fakultetu političkih nauka - Univerzitet Crne Gorei", priča nam Dabetić.
Dio magistarskih studija proveo je i na Univerzitetu u Ljubljani (Fakultet za družbene vede),&nbsp; kao dobitnik stipendije Vlade Slovenije. Nakon povratka u Crnu Goru i odbrane magistarskog rada, dobio je stipendiju Ministarstva nauke Crne Gore za doktorske studije, kao jedini dobitnik iz oblasti političkih nauka u na&scaron;oj zemlji .
Kaže nam i da je oduvijek imao ogromnu želju da dio studija provede van Crne Gore, jer je uvijek smatrao da je to dobar način za usavr&scaron;avanje i &scaron;irenje vidika u svim oblastima.
"Prilike su mi se ukazivale nekoliko puta i to sam svaki put iskoristio kako treba. Jednostavno, studirati i živjeti van zone komfora, u međunarodnom okruženju, predstavlja neprocjenjivo iskustvo za svakog mladog čovjeka. Svakako da nije bilo lako krčiti svoj put, pogotovo, jer dolazim iz male države kakva je Crna Gora. Izazovi su bili razni, od straha od nepoznatog, do snalaženja u sredinama i kulturama koje nijesu ba&scaron; kao &scaron;to su u Crnoj Gori. Ali, nikada u tim situacijama ne treba odustati, jer, sve &scaron;to dođe, tome smo naredni&rdquo;, poručuje Dabetić.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/zoran dabetic 5- privatna arhiva.jpg" alt="" width="502" height="686" />
Zoran Dabetić; Foto: Privatna arhiva
Na&scaron; sagovornik je pri kraju doktorskih studija, u okviru kojih proučava spoljnu politiku na&scaron;e države u periodu 1997. do 2017:
"Taj period je jedan od politički turbulentnijih perioda u istoriji Crne Gore, gdje je primjetna njena transformacija kako na unutra&scaron;njem, tako i na spoljnopolitičkom planu. Moja želja da se bavim ba&scaron; ovim periodom proistekla je iz nasu&scaron;ne potrebe da se doprinese naučnom istraživanju savremene crnogorske diplomatije, kao i potrebe na&scaron;eg dru&scaron;tva za spoznajom i analizom procesa koji su za nama".
U ovom periodu se nalaze ključni stubovi crnogorske politike novijeg doba, koji imaju snažno upori&scaron;te u trenutnim političkim de&scaron;avanjima u Crnoj Gori, a vjeruje Dabetić da će imati i u budućnosti.
Na&scaron;a je dužnost, kao dru&scaron;tva i kao države, da budemo, kaže, odgovorni prema svojoj pro&scaron;losti i da iz nje izvlačimo pouke za budućnost.
"Uvijek se mogu pronaći sličnosti ili razlike na osnovu kojih možemo odraditi sljedeći diplomatski potez ili se pozicionirati spoljnopolitički. Period devedesetih godina i ovaj sada&scaron;nji se, međutim, dosta razlikuju, kako po raspodjeli moći u globalnoj areni, tako i u samom položaju Crne Gore.
Podsjetiću vas da je Crna Gora jedan ozbiljan dio godina devedesetih bila pod sankcijama, a danas je članica NATO-a i zemlja kandidat za članstvo u EU. Ipak, treba biti oprezan, jer je tanka linija po kojoj hodamo", smatra sagovornik portala Dnevno.me.&nbsp;
.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/zoran dabetic 2- privatna arhiva.jpg" alt="" width="621" height="402" />
Zoran Dabetić; Foto: Privatna arhiva
Dabetić je trenutno zaposlen u njemačkoj političkoj organizaciji Konrad Adenauer - Kancelarija za Srbiju i Crnu Goru.
&ldquo;Moji planovi su vezani za Crnu Goru, pa se nadam da ću imati priliku da doprinesem svojoj državi u oblastima kojima se bavim, a koje su vezane za spoljnu i međunarodnu politiku. Crnoj Gori je potrebna nova politička mladost, koja će je osloboditi okova pro&scaron;losti i nacionalizma, te odvesti naprijed u budućnost, jer tamo pripadamo svi. Zato je i moja poruka za mlade - budite istrajni u svemu &scaron;to radite, jer uspjeh ne dolazi preko noći. Borite se za svoje mjesto pod ovim nebom i uvijek radite samo ono &scaron;to volite&rdquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/zoran dabetic 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="493" height="579" />
Zoran Dabetić; Foto: Privatna arhiva
Dabetić poručuje i da pravu mjeru uspjeha ne određuju trenutna ostvarenja, već sposobnost da ostanemo u skladu sa promjenjljivim tokovima života.
"Uvijek budite zadovoljni sa onim &scaron;to ste postigli i &scaron;to imate do sada, jer vas u budućnosti očekuje i vi&scaron;e i bolje, tako razmi&scaron;ljate, nikada suprotno - manje i gore&rdquo;. &nbsp;
A na pitanje da li ga trenutna situacija u Crnoj Gori ohrabruje, ili pak demotivi&scaron;e od poziva diplomate, odgovara nam:&nbsp;
"Trenutna situacija u Crnoj Gori je, po svemu sudeći, veoma demotivi&scaron;uća za većinu stanovni&scaron;tva ili makar za onaj dio koji ne očekuje da napreduje na osnovu pripadnosti određenoj političkoj partiji. Na sceni imamo op&scaron;tu konfuziju i institucionalnu blokadu, koja prijeti da trajno naru&scaron;i položaj Crne Gore, a pogotovo na spoljnopolitičkom planu.
Ipak, ne demotivi&scaron;e me od poziva diplomate, već doprinosi mom uvjerenju da Crnu Goru iz ove situacije mogu spasiti samo znanje i obrazovana mladost, kako na unutra&scaron;njem, tako i na spoljnopolitičkom planu. Ne smijemo sebi dozvoliti da se ovako lo&scaron;a spoljnopolitička priča iz na&scaron;e zemlje nastavi, jer nove ideje i ljudi mogu spasiti Crnu Goru".

"Crnoj Gori potrebna nova politička mladost, koja će je osloboditi okova prošlosti i nacionalizma, i voditi naprijed"

PRIPREMA PRVI SVEOBUHVATNI RAD NA TEMU SAVREMENE CRNOGORSKE DIPLOMATIJE ZA PERIOD 1997- 2017.

Na&scaron; sagovornik u serijalu &ldquo;Najbolje iz Crne Gore&rdquo; Vladimir Đukanović, student Fakulteta za tehnologiju i ekonomiju u Budimpe&scaron;ti dobio je priliku da bude angažovan u poznatoj firmi ne samo u Mađarskoj, već u svijetu, a u čijem fokusu je razvoj V2X tehnologije - budućnost saobraćajne infrastrukture.
Dobitnik je &ldquo;Stipendium Hungaricum&rdquo; za osnovne studije u Mađarskoj, koju je, kaže nam, doživio kao nagradu za dotada&scaron;nji uložen rad u obrazovanje.
&ldquo;Nakon zavr&scaron;ene osnovne &scaron;kole upisao sam Gimnaziju 'Stojan Cerović' u Nik&scaron;iću po čijem zavr&scaron;etku sam bio dobitnik diplome 'Luča'. Svoje osnovne studije započeo sam na &nbsp;'Budapest University of Technology and Economics', gdje sam upisao elektrotehniku sa usmjerenjem ugrađeni i kontrolni sistemi".
Đukanović je trenutno na zavr&scaron;noj godini studija u Mađarskoj, a istovremeno je zaposlen u kompaniji Commsignia.
"U profesionalnom smislu, najdragocjenije priznanje mi je dobijanje posla u firmi Commsignia, gdje sam angažovan od juna pro&scaron;le godine na poziciji softverskog inženjera za ugradne sisteme. To je za mene, kao studenta, bilo veliko ohrabrenje i znak da idem dobrim putem&rdquo;, kaže Đukanović za Dnevno.me.
Firma Commsignia, jedna je, obja&scaron;njava nam, od pionirskih firmi koja se bavi istraživanjem i primjenom V2X tehnologije, integralnim konceptom u autonomnoj vožnji.
"Kako se Commsignia bavi razvojem tehnologije budućnosti, konstantno raste i već sada je jedna od vodećih firmi na ovom trži&scaron;tu. Ono &scaron;to mi se najvi&scaron;e sviđa u firmi jeste da se svakodnevno bavimo vrlo konkretnim problemima, čije će rje&scaron;avanje bitno uticati na saobraćaj kakav danas poznajemo. Osim toga &scaron;to je ova tema usko vezana za moje studije, jako sam zadovoljan i kolegama koji su mi, kao prvom internacionalcu u timu, mnogo pomogli da se uklopim u kolektiv".
&Scaron;ta je V2X tehnologija?
Kada govorimo o budućnosti automobilske industrije, u prvom planu se ističu autonomna i električna vozila, no zahvaljujući rapidnom, velikom napretku tehnologije automobili će biti mnogo sigurniji, zahvaljujući, između ostalog, tehnologiji koju nudi V2X komunikaciju (Vehicle-to-X), odnosno mogućnost komuniciranja vozila, ne samo s drugim vozilima već i s infrastrukturom.
Kako nam obja&scaron;nava Đukanović, V2X tehnologija praktično znači komunikaciju između vozila i svega oko vozila.&nbsp;
<iframe src="https://www.youtube.com/embed/a8vBVCAEOVs" width="560" height="314" allowfullscreen="allowfullscreen"></iframe>
"Kako bih približio V2X, daću jedan primjer. Preticanje je jedna od najopasnijih radnji u saobraćaju, pogotovo na na&scaron;im putevima koji su jako uski.
Posebno je rizično preticanje vozila kao &scaron;to su autobusi i &scaron;leperi, koji automatski smanjuju vidno polje vozača. V2X bi mogao da donese dodatni sloj sigurnosti tako &scaron;to bi preko specijalnog uređaja, koji bi bio ugrađen na automobilima, obavje&scaron;tavao vozača da li je preticanje sigurno (da li ima vozila iz suprotnog pravca koja nailaze). Na ovaj način vozač ne bi morao da rizikuje poku&scaron;ajem preticanja da vidi da li može da pretekne, već bi automatski dobijao te informacije", obja&scaron;njava nam Đukanović.
Kako funkcioni&scaron;e &ldquo;vozilo za sve&ldquo; (V2X)
U V2X komunikacionom sistemu, informacije putuju od senzora vozila i drugih izvora &ndash; &scaron;irokopojasno, kroz veze visoke pouzdanosti, omogućavajući im komunikaciju sa drugim automobilima, semaforima i drugom infrastrukturom, kao i sa pje&scaron;acima koji koriste pametne telefone.
Na taj način V2X stvara mapu u stvarnom vremenu za vozila u neposrednoj okolini:
<img src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/v2x- skrinsot you tube.jpg" alt="" width="768" height="288" />
Sagovornik portala Dnevno.me obja&scaron;njava da V2X tehnologija, zapravo, pobolj&scaron;ava efikasnost saobraćaja tako &scaron;to vozače upozorava na aktuelni i predstojeći saobraćaj, predlaže alternativne rute za izbjegavanje gužvi na pojedinim dionicama i identifikuje dostupna parking mjesta.
Osnova tehnologije V2X jeste sigurnost budući da omogućava komunikaciju između vozila, te između vozila i infrastrukture poput semafora, a moći će i da obavje&scaron;tava firme za održavanje saobraćajnica o o&scaron;tećenima na putu. Ipak, najvažniji je dio komunikacija između vozila, &scaron;to bi moglo doprinijeti da se broj saobraćajnih nesreća smanji.
<iframe src="https://www.youtube.com/embed/dD5dVM9NH1U" width="560" height="314" allowfullscreen="allowfullscreen"></iframe>
Osim primjera za preticanje koji nam je naveo Đukanović, V2X tehnologija donosi i druge benefite. Npr. prilikom priključenja sa sporedne na glavnu cestu, vozač će biti upozoren ukoliko mu prijeti opasnost od dolaska automobila koji možda nije vidio. V2X tehnologija pomaže u pobolj&scaron;anju efikasnosti upravljanja vozilom, ali trebalo bi da doprinese i smanjenju &ldquo;zagu&scaron;enja" u saobraćaju, a samim tim i normalizaciji saobraćajnih tokova, posebno u žari&scaron;nim tačkama.
Osim toga, V2X komunikacija obezbjeđuje ekolo&scaron;ku vožnju koja dovodi do smanjenja potro&scaron;nje goriva i zagađenja vazduha. V2X, takođe, pruža informacije o saobraćajnim nezgodama, pa ukoliko se desi V2X sistem komunikacije obavijestiće vozila koja se približavaju.&nbsp;
U konačnom, osim glavnog cilja - doprinijeti &scaron;to većoj sigurnosti svih učesnika u saobraćaju &ndash; i vozača i pje&scaron;aka, teži se stvaranje inovativnog pametnog gradskog ekosistema.
Trenutno, za automobile sa implementiranim V2X-om se i dalje izdaju probne dozvole.
Prema procjenama vi&scaron;e od 700 000 vozila u svijetu testira V2X tehnologiju, a u narednih nekoliko godina bi ta cifra mogla da poraste, do čak 35 miliona, navodi na&scaron; sagovornik.&nbsp;
"Ekspanzija ove tehnologije očekuje se u bliskoj budućnosti kad bi broj automobila koja imaju tu tehnologiju trebao rapidno da skoči (po nekim procjenama već do 2025), jer najveće automobilske kompanije iskazuju veliko interesovanje", kaže Đukanović.
Kakvi su uslovi za primjenu V2X tehnologije u Crnoj Gori?
"&Scaron;to se tiče Crne Gore, mislim da je ona odlično područje za dublje testiranje i istraživanje te tehnologije. Zbog samog reljefa na&scaron;e zemlje, koji je uslovio da pojedine putne dionice budu jako izazovne za vozače, tako da sam siguran da bi se V2X tehnologija suočila sa izazovima na kakve do sada nije imala priliku da naiđe.
U svakom slučaju za realizaciju tog plana u Crnoj Gori bila bi neophodna velika ulaganja, ali sve je moguće. Možda neka od velikih kompanija koje rade na implementaciji V2X-a uvidi potencijal Crne Gore, i otvori svoje predstavni&scaron;tvo ba&scaron; kod nas. To bi bila, takođe, i odlična reklama za nas, jer nema mnogo država u svijetu u kojima se radi na ovome", smatra Đukanović.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/vladimir djukanovic- privatna arhiva.jpg" alt="" width="443" height="419" />
Foto: Privatna arhiva
No, prije nego li stvorimo uslove za dolazak većih kompanija u Crnu Goru, moramo, poručuje sagovornik na&scaron;eg serijala "Najbolje iz Crne Gore" ozbiljno pristupiti rje&scaron;avanju velikog problema kakav je "odliv mozgova", a koji je smatra, najrije, posljedica nemogućnosti dobijanja adekvatnog posla u svojoj zemlji:
&ldquo;Svjedoci smo da većina mladih koji diplomiraju na fakultetima u Crnoj Gori, a koji su izuzetno zahtjevni, uglavnom, zavr&scaron;e na birou rada, jer ne mogu da pronađu radni angažman u struci.
Upravo je to bio i moj razlog za napu&scaron;tanje Crne Gore. Elektrotehnički fakultet koji zavr&scaron;avam je izuzetno zahtjevan, a nemogućnost dobijanja posla nakon zavr&scaron;etka studija bila bi jako porazna za mene&rdquo;.
Smatra i da koliko god da u Crnoj Gori postoji potencijala za razvoj različitih oblasti elektrotehnike, nema dovoljno firmi specijalizovanih za to.&nbsp;
&ldquo;Zato sam se odlučio za Budimpe&scaron;tu koja nudi velik broj prilika za posao, kako tokom, tako i nakon studija. Osim toga, Mađarska ima veoma jak studijski program za elektrotehniku.
Za razliku od fakulteta u Crnoj Gori koji od studenta očekuje da se već na prvoj godini odluče za specijalizaciju, u Mađarskoj nam je data mogućnost biranja usmjerenja kasnije u toku studija. Takav pristup je u značajno uticao na moju odluku, jer smo dobili priliku da se upoznamo sa svim oblastima elektrotehnike prije nego &scaron;to smo odabrali onu koja nas najvi&scaron;e interesuje&rdquo;.
<img src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/vladimir djukanovic 4- privatna arhiva.jpg" alt="" width="608" height="423" />
Foto: Privatna arhiva
Kaže i da bi volio da se vrati u Crnu Goru i otvori kompaniju. No, to, ističe, nije plan za blisku budućnost. Ono &scaron;to je, međutim, sasvim izvjesno jeste da će nakon zavr&scaron;etka osnovnih studija upisati master studije, takođe, u insotranstvu.
&ldquo;Nakon zavr&scaron;enih master studija tražio bih posao i mjesto gdje ću organizovati svoj život. Iz trenutne perspektive svoj povratak u Crnu Goru ne vidim uskoro, iako ne mogu nigdje da se opustim i odmorim kao &scaron;to to mogu kući. Ipak, volio bih da se negdje u budućnosti vratim u Crnu Goru i da otvorim kompaniju koja bi doprinijela razvoju moje predivne zemlje&rdquo;.
Priznaje i da je do sad bilo mnogo situacija u kojima bi se zapitao da li je trud vrijedan, da li odustati:
&ldquo;Ipak, na kraju, upornost me gura(la) da nastavim da stremim svojim ciljevima, i nikad ne odustanem.
<img src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/vladimir djukanovic 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="634" height="460" />
Foto: Privatna arhiva
Stalno se trudim da balansiram svoju karijeru i privatni život. Za mene se uspjeh ogleda u tom balansu različitih aspekata života, jer smatram da čovjek ne može biti srećan ukoliko se ostvari samo u jednoj od njih&rdquo;, kaže Đukanović koji na&scaron; razgovor zaključuje porukom:
&ldquo;Ne zadovoljavajte se 'mrvicama', jer jedino stremeći visoko možete postići svoj puni potencijal&rdquo;.

"Ne zadovoljavajte se mrvicama,  jedino stremeći visoko možete dostići svoj puni potencijal"

ANGAŽOVAN U JEDNOJ OD PIONIRSKIH FIRMI ZA RAZVOJ V2X TEHNOLOGIJE -BUDUĆNOST SAOBRAĆAJNE INFRASTRUKTURE

Sagovornik u na&scaron;em serijalu "Najbolje iz Crne Gore" je Mićan Andrija&scaron;ević - dobitnik prestižne Chevening stipendije koju dodjeljuje britanska Vlada, a za koju aplicira vi&scaron;e od 60.000 studenata &scaron;irom svijeta.
&bdquo;Nevjerovatna je čast i privilegija biti dio Chevening porodice. Veliko je zadovoljstvo biti izabran zajedno sa jo&scaron; &scaron;est sjajnih mladih ljudi iz Crne Gore i oko 1500 mladih iz cijelog svijeta, od ukupno 60 hiljada aplikanata. Upravo zahvaljujući toj stipendiji trenutno studiram političku komunikaciju na Univerzitetu u Glazgovu.
Koristim priliku da svim mladim profesionalcima/kama preporučim da istraže vi&scaron;e o toj jedinstvenoj prilici za studije u Ujedinjenom Kraljevstvu. Več sada počnite da razmi&scaron;ljate o prijavi, a ja vam stojim na raspolaganju ukoliko vam bude potreban savjet ili ako imate bilo kakva pitanja&ldquo;, poručuje Andrija&scaron;ević.
Chevening je jedan od najprestižnijih međunarodnih programa stipendiranja Vlade Velike Britanije koji ima za cilj da, kroz akademsko iskustvo, stvori svjetske donosioce odluka, jo&scaron; od davne 1983.
Te stipendije budućim liderima, uticajnim pojedincima i donosiocima odluka iz cijelog svijeta nude jedinstvenu priliku da se profesionalno i akademski razviju, da značajno pro&scaron;ire svoje kontakte, iskuse britansku kulturu, te da izgrade trajne pozitivne odnose s Ujedinjenim Kraljevstvom i ostalim stipendistima programa. Program obezbjeđuje punu stipendiju na postdiplomskom nivou za jednogodi&scaron;nje magistarske studije, na bilo kojem univerzitetu u Ujedinjenom Kraljevstvu i uključuje tro&scaron;kove života u UK.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/mican andrijasevic 4- privatana arhiva.jpg" alt="" width="486" height="659" />
Andrija&scaron;ević je osnovne i specijalističke studije novinarstva zavr&scaron;io na Fakultetu političkih nauka u Podgorici.&nbsp;
&bdquo;Kada je riječ o obrazovanju, priču uvijek volim da počnem od osnovne &scaron;kole 'Meksiko' u Baru, gdje sam stekao radne navike i disciplinu. Nakon toga upisao sam Srednju ekonomsko-ugostiteljsku &scaron;kolu u Baru, gdje sam otkrio značaj vannastavnih aktivnosti i naučio da balansiram između &scaron;kolskih obaveza i ljubavi prema vannastavnim programima".
Preduzetnički klub, dramska sekcija, učenički parlament, Unija srednjo&scaron;kolaca i drugi programi su mjesta koja su značajno doprinijela njegovom procesu obrazovanja ,a kroz koje je stekao brojne vje&scaron;tine, znanja i prijateljstva, otkrio određene sklonosti, između ostalog i sklonost ka aktivizmu kojim se bavi i danas.
"Tokom studija u Podgorici sam se dodatno zainteresovao za oblast novinarstva, medija, komunikacija i političkih nauka, zbog čega sam na istom fakultetu upisao i master. Studije u Podgorici sam morao, ipak, da pauziram, jer sam u međuvremenu primljen na master studije na Univerzitetu u Glazgovu, gdje trenutno izučavam političku komunikaciju&ldquo;.&nbsp;
Andrija&scaron;ević je dobitnik i nagrade Glavnog grada Podgorica za najbolje studente 2018, a iste godine je dobio priznanje Fakulteta političkih nauka za najboljeg studenta osnovnih studija novinarstva.
&bdquo;Svakako da su važna zvanična priznanja kao &scaron;to su nagrade Fakulteta političkih nauka i Glavnog grada, ali mi je isto tako bio važan pozitivan i/ili koristan feedback profesora/ica i asistenata/tkinja. Na poslovnom planu, jedno od najvećih priznanja je kada mladi učesnik obuke kaže da mu je trening značajno koristio, kada nastavnica kaže da će joj alat koji smo kreirali pomoći u nastavi, kada sprovedete uspje&scaron;nu kampanju, kada vidite promjenu u sistemu kojoj ste doprinijeli&ldquo;, kaže Andrija&scaron;ević
Na&scaron; sagovornik trenutno nije u radnom odnosu, jer kako kaže želi da bude u potpunosti fokusiran na studije u Ujedinjenom Kraljevstvu.
&bdquo;Prethodno sam pet godina bio angažovan u nevladinoj organizaciji Juventas, gdje sam počeo da radim jo&scaron; na drugoj godini studija. Juventas je mjesto na kojem sam imao priliku da mnogo naučim, da profesionalno i lično sazrijevam i napredujem.
Vjerujem da je važno i izuzetno korisno da mladi, ukoliko imaju priliku, rade tokom studija. Imao sam sreću da radim u predivnom okruženju sa nevjerovatnim kolegama i koleginicama. Nevladin sektor je odlična sredina za mlade ljude koji dolaze iz oblasti kao &scaron;to je moja i koji dijele slična interesovanja&ldquo;, smatra Andrija&scaron;ević.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/mican andrijasevic 1- privatna arhiva.jpg" alt="" width="512" height="691" />
Ako bi morao da izdvoji neku od osobina koja ga je vodila ka zacrtanim ciljevima, onda bi to bila, kaže, otvorenost.
"Otvorenost ka stalnom učenju, novim iskustvima, idejama, različitostima...Otvorenost mi je prvo omogućavala da postavljam ciljeve, a onda i da do njih dođem. Otvorenost mi je dozvolila da iz svih situacija i iskustava ne&scaron;to naučim.
Naravno, jedna osobina sama po sebi nije presudna, već ulogu ima cijela ličnost, sistem vrijednosti, okruženje i slično. Važnu ulogu naravno igraju disciplinovanost, istrajnost i ambicioznost. Meni lično je veoma važno po&scaron;tovanje &ndash; po&scaron;tovanje drugih, njihovog vremena i truda, a naravno i sopstvenog. Uz to, važno mi je i vječito kritičko preispitivanje svega &scaron;to nas okružuje&ldquo;.
Smatra da je vrlo nezahvalno davati bilo kakve savjete mladima:&nbsp;
&bdquo;Mladi su veoma heterogena grupa i ne mislim da im možemo slati univerzalne poruke koje ne uzimaju u obzir njihove specifičnosti i situaciju. S tim u vezi, samo bih se oslonio na prethodni odgovor i savjetovao mladima da budu otvoreni ka stalnom učenju i novim iskustvima&ldquo;.
A uprkos otvorenosti, trudu, posvećenosti, priznaje, nije bilo nimalo lako doći do ciljeva:&nbsp;
&nbsp;&bdquo;Rekao bih da uop&scaron;te nije lako prokrčiti put iz jedne male države kakva je Crna Gora. Iako sada vidim da sam na fakultetu i kroz posao stekao veoma dobru osnovu i da mogu ravnopravno da se nosim sa najboljim studentima iz cijelog svijeta, prva prepreka sa kojom se suočavamo je nedovoljno dobra reputacija na&scaron;ih univerziteta.
Nakon toga imate i brojne administrativne prepreke koje bez obzira da li su sitne ili krupne, mogu značajno uticati na karijere mladih ljudi iz Crne Gore, koji žele da se oprobaju u inostranstvu. Osim toga, većina mladih ljudi nema dovoljno veliku u&scaron;teđevinu ili njihovi roditelji nijesu u prilici da im finansijski pomognu, kako bi nastavili &scaron;kolovanje i razvoj karijere u inostranstvu.
Prema tome, mislim da je najveći izazov odvažiti se da krenete u taj nimalo lak poduhvat. Srećom, na&scaron;i mladi na raspolaganju imaju razne stipendije i prilike. Vjerujem da bi one trebalo da budu dostupnije većem broju mladih i da bi država trebalo da ulaže u obrazovanje mladih perspektivnih ljudi, kao &scaron;to to rade neke druge zemlje&ldquo;, mi&scaron;ljenja je sagovornik portala Dnevno.me.&nbsp;
Kaže i da je veliki problem to &scaron;to u Crnoj Gori ne postoje pouzdani podaci o broju mladih koji odlazi, kao ni o tome o kom profilu je riječ. To je, ujedno, dodaje i znak da kao dru&scaron;tvo nijesmo posvećeni tom pitanju.
"Problem je, naravno, kad god neko odluči da ode, pa makar jedna osoba, zbog toga &scaron;to se ne osjeća zadovoljno u zemlji u kojoj je odrastao/la. Poznajem mnogo fantastičnih mladih ljudi kojima Crna Gora nije ponudila ono &scaron;ta žele i koji su odlučili da odu u inostrantstvo.
Moj utisak je, međutim, da značajan broj mladih ostaje u Crnoj Gori. Kada govorimo kako je većina najboljih oti&scaron;la, stvara se utisak da se bez njih može, a taj utisak se stvara zbog toga &scaron;to nemali broj sjajnih mladih ljudi, uprkos svemu, ostaje u Crnoj Gori".
Kaže i da se boji da ćemo, ukoliko se ne&scaron;to ne promijeni, zaista imati taj slučaj da će većina uspje&scaron;nih mladih otići iz Crne Gore i da ćemo tek tada biti u problemu.
"Neki od mojih najboljih prijatelja koji su bili odlični studenti i sada su izvanredni na svojim poslovima, odlučili su da se prvo &scaron;koluju u inostrantstvu, te da nakon toga nastave da rade u tim zemljama. Oti&scaron;li su iz Crne Gore, vjerovatno jer su htjeli nova iskustva, bolje obrazovanje i vi&scaron;e prilika. Ostali su u inostranstvu, jer se spolja mnogo lak&scaron;e uporedi i bolje vidi, a oni su u Crnoj Gori vidjeli konstantnu dru&scaron;tvenu, političku, ekonomsku krizu, ogromnu neizvijesnost i standard života koji kod njih ne budi optimizam u pogledu budućnosti.
S druge strane, neki drugi moji prijatelji i kolege i dalje ostaju u Crnoj Gori, iako svojim kvalitetom mogu biti konkurentni bilo gdje u svijetu, raditi bolje poslove i imati bolje uslove. Pravo pitanje je onda: za&scaron;to su oni ostali i kako da ih zadržimo. Naročito treba imati u vidu da neke nove mlađe generacije možda imaju i veću želju za odlaskom, nego &scaron;to je slučaj kod moje generacije&ldquo;.
No, ako želimo da izbjegnemo taj "scenario" moramo da promijenimo sistem, jasna je poruka Andrija&scaron;evića:&nbsp;
&bdquo;Moramo da raskinemo sa praksama koje su nas dovele dovde, moramo da stvorimo okruženje koje je stabilnije i dru&scaron;tvo koje počiva na znanju, trudu, radu, meritokratiji, jednakosti, solidarnosti i empatiji&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/mićan andrijasevic 3- privatna arhiva.jpg" alt="" width="554" height="546" />
Kaže i da njegovi planovi podrazumijevaju povratak u Crnu Goru.
&bdquo;Za sada, ja sam samo privremeno oti&scaron;ao iz Crne Gore, u potrazi za dodatnim obrazovanjem, iskustvom, poznanstvima i prilikama.
Često se kaže kako bi svi trebalo da doprinesemo stvaranju boljeg crnogorskog dru&scaron;tva. Ne mislim da tu obavezu možemo postavljati svima, te razumijem one koji, ipak, odluče da svoju budućnost grade van Crne Gore. Imam snažnu želju da doprinesem promjenama u Crnoj Gori i da nastavim sa dru&scaron;tveno-angažovanim djelovanjem.
Planovi za budućnost podrazumijevaju i nastavak obrazovanja i usavr&scaron;avanja, te se nadam da ću opet imati neku vrstu interacionalnog iskustva. Život u Crnoj Gori dugoročno je, ipak, pitanje na koje vjerujem niko od nas ne može dati siguran i konačan odgovor, jer to, ipak, zavisi od pravca u kojem će Crna Gora ići&ldquo;.
Smatra i da mladi ne bi trebalo ni u kom slučaju da se opterećuju uzorima, već da od drugih "uzimaju" znanje, iskustvo, inspiraciju i motivaciju, a da ostanu svoji.&nbsp;
&bdquo;Profesionalno, za mene je mjera uspjeha kada ostvarim plan, a usput naučim i postignem vi&scaron;e od onoga &scaron;to sam inicijalno planirao i očekivao.&nbsp; Uspjeh je, takođe, kada postignem cilj i znam &scaron;ta je sljedeći korak.
S ličnog aspekta, za mene je uspjeh kada sam okružen ljudima koje volim, &scaron;to podrazumijeva da sam zadovoljan i ispunjen na drugim poljima, uključujući i profesionalno, jer onda to znači da je i ljudima koji me vole mnogo lak&scaron;e da me trpe&ldquo;, zaključuje Andrija&scaron;ević.&nbsp; &nbsp;
&nbsp;

Stipendista prestižnog Chevening programa: Vratiću se u CG, imam snažnu želju da doprinesem promjenama u svojoj zemlji

“PRVA PREPREKA U INOSTRANSTVU NEDOVOLJNO DOBRA REPUTACIJA NAŠIH UNIVERZITETA“

"Crna Gora pružila mi je ono &scaron;to neke zemlja Zapada nikada ne bi, a to je upoznavanje pravog sistema vrijednosti. Odrasla sam u idili, pored mora u kući punoj ljubavi. Mogla sam da imam 10 hobija i da sve postignem. Život na Zapadu to ne pruža, mnogo se vi&scaron;e radi, mnogo se brže živi, a samim tim i djeca pate", ocjena je Petre Radulović, soliste u Državnoj operi u Hanoveru.
&bdquo;Ko bi u Bostonu ili Beču mogao da stigne da vozi dijete svaki dan na neki sport, u muzičku &scaron;kolu ili na časove glume kada iz kuće izlazi u 6:30h, a vraća se u 19h. Crna Gora, konkretno moj Kotor, ima mnogo &scaron;iroku i kvalitetnu ponudu kada je u pitanju obrazovanje djece. Nakon na&scaron;e muzičke &scaron;kole bila sam spremnija i obrazovanija od 90% studenata na univerzitetu&ldquo;, kaže na&scaron;a sagovornica u serijalu &bdquo;Najbolje iz Crne Gore&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/petra radulovic 1- privatna arhiva.jpg" alt="" width="431" height="546" />
Muzičko obrazovanje Petre Radulović počinje paralelno sa početkom osnovne &scaron;kole - sa pet godina krenula je u pripremni razred &Scaron;kole za muzičko obrazovanje ''Vida Matjan'' u Kotoru, nakon toga svirala je klavir &scaron;est godina i zavr&scaron;ila nižu muzičku &scaron;kolu.
&bdquo;Paralelno sam i&scaron;la u &scaron;kolu glume Petra Pejakovića, te gimnaziju Kotor i Srednju muzičku &scaron;kolu 'Vida Matjan'. Sa 16 godina odlazim za SAD gdje nastavljam &scaron;kolovanje na Bostonskoj umjetničkoj akademiji. Odatle se selim za Minesotu, gdje se prvi put susrećem sa muzičkim teatrom i nakon tog iskustva opredjeljujem se za spoj svoje dvije najveće ljubavi: muzika i gluma i operu. Potom se vraćam za Evropu i u Beogradu učim njemački jezik i intezivno se pripremam za prijemni ispit, te nakon sedam mjeseci upisujem Univerzitet za muziku i scenske umjetnosti u Beču&ldquo;.
U tom trenutku taj studijski program u Beču važio je, kaže nam Radulović, za najbolji univerzitet za muziku na svijetu.
&bdquo;U septembru sam diplomirala na Univerzitetu za muziku i scenske umjetnosti u Beču, a u međuvremenu sam već 2021. dobila posao, otpočela svoju karijeru. Od avgusta 2021.&nbsp; radno sam angažovana kao solista u Državnoj Operi u Hannoveru (Staatsoper Hannover). Član sam njihovog operskog studija i tokom pro&scaron;le sezone sam odigrala deset uloga i imala čak 61 igranje. Ove sezone me ne očekuje ni&scaron;ta manje uloga, a mene raduje svako novo iskustvo na sceni&ldquo;.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/petra radulovic 4- privatna arhiva.jpg" alt="" width="653" height="361" />
&Scaron;to se tiče neostvarenih želja u Crnoj Gori, to je, kaže, nastup sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom.
&bdquo;&Scaron;to se Crne Gore tiče moja baza je festival KotorArt, oduvijek sarađujem sa njima. Oni su zaslužni &scaron;to sam se sa umjetno&scaron;ću povezala na razne načine.
Radila sam mnogo godina i u organizaciji, ali i kao umjetnica. Kroz KotorArt sam spoznala sve strane ove profesije i on je dio mog obrazovanja i uvijek se mnogo radujem ponovnoj saradnji&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/petra radulovic 99- privatna arhiva.jpg" alt="" width="644" height="328" />
A, kada imate 16 godina nije nimalo lako otići od kuće, ali Radulović priznaje - nije bilo straha, "samo" je imala&nbsp; velike snove i jo&scaron; veće ambicije.
&bdquo;Crna Gora i moja porodica bile su mi dobra baza i čvrst korjen, tako da sam iz tog jakog temelja mogla mirno da gradim. Da ste me pitali ovo pitanje prije sedam godina kada sam tek oti&scaron;la, vrlo je vjerovatno da bi odgovor bio drugačiji. Sada sve gledam kroz svoj unutra&scaron;nji rast i to kako je taj rani odlazak od kuće pozitivno uticao na razvoj moje ličnosti i razvoj umjetnosti u meni.
Najveći izazov jeste bila usamljenost i susret sa činjenicom da je čovjek na svom putu sa radostima i tugama najče&scaron;će sam, pogotovo kada je daleko od kuće i kada ne može opisati svoju svakodnevicu. Trenutak kada čovjek oko sebe ne poznaje nikog... je vrijeme upoznavanja sebe&ldquo;, kaže Radulović.&nbsp;
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/petra radulovic 11- privatna arhiva.jpg" alt="" width="561" height="374" />
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/petra radulovic 12 - privatna arhiva.jpg" alt="" width="427" height="649" />
Smatra i da klasična muzika ima itekako potencijala da (za)živi u Crnoj Gori.
&bdquo;Moramo poraditi na obrazovanju djece i ljudi koji ne dolaze iz svijeta muzike. Moramo edukovati publiku kako bi imali kritičnu masu i konzumente, te uslovno koristili kvalitete i ogromne talente koje ova mala, ali snažna zemlja ima. Mnogi nisu ni svjesni koliko velikih umjetnika potiče iz Crne Gore. Ne postoji pregled mladih ljudi koji su prve note i odlično znanje i temelj stekli, svirali i pjevali ba&scaron; u na&scaron;im muzičkim &scaron;kolama, a zatim oti&scaron;li u inostranstvo. Sigurna sam da bi svako od nas želio če&scaron;će nastupiti u svojoj zemlji i doprinijeti razvoju na&scaron;e kulture&ldquo;.
Imamo ljude, imamo kvalitet, treba sve to iskoristiti, ali i ne&scaron;to raditi ne samo očekivati da kultura sama od sebe dođe na na&scaron; prag, poručuje Radulović.
&bdquo;Jedan od razloga za&scaron;to na&scaron; kadar napu&scaron;ta Crnu Goru je zato &scaron;to nema posla i nema dovljno podr&scaron;ke umjetnicima. Npr. Odsjek za solo pjevanje ne postoji na Akademiji na Cetinju, tako da za solo pjevače koji si ne mogu omogućiti studiranje izvan zemlje ne postoji opcija da se obrazuju u Crnoj Gori. To je tužno, ali i razumljivo, s obzirom da u Crnoj Gori ne postoji opera, te ti mladi ljudi ne bi ni imali priliku da rade u svojoj struci. Mi smo rijetka država bez opere, a koja je puna talentovanih operskih pjevača&ldquo;.
<img style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://dnevne.s3.eu-central-1.amazonaws.com/Arhiva/petra radulovic 12- privatna arhiva.jpg" alt="" width="425" height="620" />
Priznaje i da bi najvi&scaron;e na svijetu voljela kada bi mogla da se bavi onim &scaron;to voli u domovini. Smatra da Crnoj Gori nedostaju kvalitetni obrazovani saradnici koji nijesu umjetnici, ali posjeduju znanje, ljudi sa sluhom ne samo za muziku, već za kvalitet i razvoj kulture.
&bdquo;&Scaron;to se tiče mojih planova, te&scaron;ko je u ovom pozivu planirati. Ja sam svoja umjetnost, ja sam svoj instrument. Ovo u stvari nije poziv već način života, tačnije život. Mi smo kao profesionalni sportisti, a mjerilo uspjeha je imati balans&ldquo;, zaključuje Radulović.