Preuzmite našu aplikaciju, Dnevno.me - Tvoja dobra navika! App store | Play Store

logo

+

user avatar

ADVERTISEMENT

“GENIJALAC IZ BIJELOG POLJA TU JE MEĐ´ VAMA”

Jedan od najboljih studenata u istoriji Medicinskog fakulteta u Beogradu: Ako Crna Gora osjeti puls moje pasije, vratiću se

23.02.2023 05:45h

23.02.2023 05:45h

Foto: Privatna arhiva

“Znajte kolege, genijalac iz Bijelog Polja tu je međ’ vama. Eno ga (pokazujući rukom), onaj mali što se stidljivo smeška” - tako je prije nekoliko godina profesor anatomije doc. dr Lazar Stijak u prepunom amfiteatru na Medicinskom fakultetu u Beogradu pozdravio studente, misleći na Šućra Madžgalja, sada doktoranda farmakologije i našeg sagovornika u serijalu “Najbolje iz Crne Gore”.

Tokom svih šest godina Medicinskog fakulteta u Beogradu, koji je završio prije roka, u indeksu je upisana svaka desetka.

“Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja u gimnaziji 'Miloje Dobrašinović' u Bijelom Polju, gdje sam proglašen đakom generacije, upisujem Medicinski fakultet u Beogradu 2015, a završavam ga prije roka, za faktički pet i po godina. Za svih šest godina proglašavan sam za studenta generacije. Nakon toga upisujem doktorske studije, sada sam na drugoj godini, na predmetu Medicinska farmakologija”, kaže Madžgalj, jedan od najboljih studenata u istoriji Medicinskog fakulteta u Beogradu. 

Trenutno je zaposlen na Klinici za psihijatrijske bolesti u Beogradu, koju je sam izabrao kroz program najboljih studenata, a koju obezbjeđuje Ministarstvo zdravlja Srbije za 100 najboljih.

Osim titule najboljeg studenta na Medicinskom fakultetu u Beogradu, Madžgalj je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, između ostalih i nagrade Ljekarske komore Crne Gore za najboljeg studenta medicine van Crne Gore.

Osim u Crnoj Gori i Srbiji, usavršavao se u Portugalu, Kini, Španiji, Holandiji, Sloveniji, Hrvatskoj. Autor je brojnih publikacija.

Sa “saveznicima” kakvi su strpljenje, upornost i istrajnost važno je, a to dobro zna naš sagovornik, krenuti od pravog temelja - zdravih i čvrstih osnova. A, onda su samo visine vaše, dodaje Madžgalj.

“Na tom putu potrebno je vrijeme, kojeg imamo dovoljno.Važno je strpljenje i strpljenje. I pronalazak sreće u konstantnom sizifovskom guranju kamena, koji se iznova kotrlja naniže, u vječitom vraćanju. To je moja mjera uspjeha".

U najkraćem, priča o uspjehu bila bi - usuditi se, rezonuje Madžgalj.

“ U prilog tome najbolje govori sljedeći citat:

...Plašiš se - šta je cilj?- Tvoja spremnost da kreneš.

Pitaš se- gde je kraj?- Na kraju tvog pitanja. 

Kad uobličiš misao- uobličićeš beskonačno.”

Madžgalj je dobitnik više stipendija koje su mu omogućile usavršavanja širom svijeta: od Kine, Indonezije, Tunisa, preko Španije, Portugala, Holandije, Njemačke, Slovenije, Hrvatske...

“Usavršavanja su bila različitog karaktera, svako sa svojim specifikumima,a iskustva stečena teško su izreciva. Profesionalno sam usavršavao i razvijao nove tehnike naučnog metoda koje mi značajno sada olakšavaju  realizovanje doktorske disertacije.

Učio sam i učestvovao u kreiranju strateških ciljeva za najsavremenije (farmako)terapijske protokole, polemisao o alternativnim rješenjima, ostvarivao neprocjenjivo važne kontakte sa kolegama širom svijeta. S obzirom na to da na tim putovanjima budete jedini kao predstavnik svoje zemlje, a nerijetko i Balkana, to kreira poseban vid odgovornosti, potom potrebu da opravdate pruženo povjerenje, a onda i čast, jer ste prvi među jednakima”, kaže naš sagovornik. 

Priznaje i da mu je najdragocjenije priznanje od Ljekarske komore Crne Gore za najboljeg studenta medicine.

“U tom kontekstu upriličena mi je čast, kada sam i bio preplavljen osjećajem rodoljublja, što nikada neću moći da izbrišem iz sjećanja. Prepoznatost mog rada od Ministarstva zdravlja RS koje mi je dalo priliku da praktično odaberem kliniku u kojoj ću započeti svoj radni angažman, još jedan je dragocjeni momenat. Od nas 600 koliko nas je bilo na godini na fakultetu biti prepoznat kao najbolji, u zemlji koja nije moja matična, iskustvo je koje i sada tjera da se suze skotrljaju niz obraz…” , iskreno će Madžgalj.

Konzistentnost u održavanju svoje inicijalne ideje i razloga u kom vidite svoju suštinu, strpljivost i potreba da se ostvarite u svojoj suštini - to je izazov koji je postojao, ali i koji konstantno mami, smatra sagovornik portala Dnevno.me.

“Zapravo sačuvati sopstveni integritet, misao i ideju vodilju koja je nekako, transgeneracijski, čini mi se, usađivana u mojih 26 godina, tkajući sve deblju nit svoje težine, svake godine unazad. Stoga, konzistentnost u očuvanju sebe, unaprjeđenju sebe, strpljivost i potreba da opravdam taj časni arhetip kolektivnog identiteta moje porodice, nije samo bio izazov, već je konstantno izazivanje i konstantna sreća nakon uspjeha...”

Govoreći o obrazovanju navodi da je predmet Medicinska farmakologija jedan od najizazovnijih na Medicinskom fakultetu, s obzirom na to da predstavlja spregu između različitih patoloških i fizioloških (zdravih) modaliteta i daje objašnjenje kako da ono što je bolesno liječimo i vraćamo na zdrave postavke u funkcionisanju.

“Moje doktorske studije su refleksija ličnih potreba za konstantnim usavršavam i želja da nastavim akademski put razvoja. Oblast nudi širinu što je za mladog ljekara posebno izazovno, pružajući mu priliku da se ostvari u različitim poljima, da se poveže sa svojom oblašću, ali i da se u naučnom smislu može pronaći bilo gdje na ovom svijetu. Trenutno sam u fazi preciziranja teme. S obzirom na to da aktuelno započinjem svoj eksperiment, koji će vrlo vjerovatno imati multicentrični karakter, dakle, vjerovatno će jedan dio biti obavljen u inostranstvu, ali još su to dosta daleke dionice, pa u tom smislu detalje ne bih otkrivao. Svakako biće jako inovativno i u praksi vrlo primjenjivo",  priča nam Madžgalj. 

A budući da zdravsteni sistem Crne Gore ima "hronični problem" kakav je nedostatak medicinskog kadra, pitali smo ga da li razmišlja o radnom angažmanu u svojoj zemlji: 

“Ne distanciram se od te ideje. Svoj profesionalni angažman u drugim zemljama doživljavam kao akumulator znanja koje ću svom silinom stečenog iskustva da implementiram kroz razvoj nauke i savremenih protokola liječenja kod nas. Ukoliko moja zemlja puls takve pasije bude osjetila, biće mi zadovoljstvo da se vratim”.

U razgovoru za Dnevno.me govorio je i tome kako kao mlad ljekar gleda na prepreke u razvoju medicine u Crnoj Gori, te koje markira kao najveće:

“Svjedok sam da su strateški planovi u smislu unaprjeđenja i razvoja medicine kao nauke u našoj zemlji osmišljeni veoma detaljno, uz intenzivne emocionalne investicije ljudi koji su inicijatori toga.

Ipak, prepreke u praktičnom djelovanju i implementaciji, veliki su problem. Kao mlad ljekar, mogu sa sigurnošću da tvrdim da nikom od nas mladih ljekara novac nije presudan. Ukoliko nam se institucionalno obezbijedi prostor za napredovanje u smislu doktorskih studija, specijalizacija i usavršavanja u poljima u kojima želimo da se ostvarimo, bićemo i više nego zadovoljni postojećom finansijskom podrškom, a višestruko ćemo vratiti”. 

S ponosom ističe i da su sva dosadašnja usavršavanja posljedica ličnog angažmana, zalaganja i truda. 

“Stipendija koju sam redovno dobijao tokom studija nije bila dovoljna da obezbijedi sve što je bilo neophodne za moje napredovanje. Stoga sam bio prinuđen da budem u najvećoj mjeri podržan od roditelja. Nerijetko sam se obraćao i mom gradu, koji mi je uvijek izlazio u susret, kako u finansijskom, tako i u psihološko-moralnom kontekstu. Imam potrebu da se posebno zahvalim bivšim predsjednicima Opštine Bijelo Polje: Aleksandru Žuriću i Tarzanu Miloševiću, kao i sadašnjem Petru Smoloviću”. 

Ipak, najveći dio finansijskog tereta bio je na roditeljima, ističe naš sagovornik: 

“Pitanje koje se nameće samo po sebi jeste - šta da moji roditelji njesu imali mogućnosti da me finansijski podrže? Gdje bi bio sada taj Šućro Madžgalj? Gdje su mnogi koji su bolji od mene? Mislim da u tom smislu treba da se sistemski, na nivou države pristupi i tako identifikuju, a potom prate, podržavaju i usmjeravaju ljudi koji imaju ideje i želje da donesu u našu zemlju, posebno u okolnostima emigracija ljekarskog kadra, preopterećenosti zdravstvenog sistema i sve većim karijernim izazovima koje za mlade pružaju evropske ili američke zemlje. Tome bi zrelo valjalo stati na put i u domenima mogućeg obezbijediti ono što je mladom, uspješnom čovjeku važno da kreira jedan novi, savremen sistem”, smatra Madžgalj.

Želio bi, kaže, da poveže akademski put sa kliničkim radom. 

“Biti na katedri i prenositi znanje mlađim kolegama, ostavljajući tragove znanja generacijama poslije mene - to je moja velika želja.

Ukoliko bih, takođe, svojim pacijentima mogao da pomognem znanjem koje posjedujem, pa na taj način to implementiram u kliničku praksu, to bi bio pun pogodak. Stoga, ne bih previse išao daleko, jer sam u strahu da ne dotaknem neke narcističke razmjere. Planovi za neku skoriju budućnost su da završim specijalizaciju i doktorat, a ostalo ćemo da kujemo kad dođe za to vrijeme". 

Budući da se naš sagovornik nalazi na doktorskim studijama farmakologije razgovarali smo i o zabrinjavajućoj upotrebi antidepresiva - dobro poznat podatak: samo prošle godine u Crnoj Gori popijeno je više od dva miliona ljekova za smirenje!

“Što se tiče pretjerane preskripcije antidepresiva postoji niz objašnjenja. Od socio - ekonomske nestabilnosti i političkih previranja, koji značajno utiču na psihičku destabilizaciju vulnerabilnih društvenih kategorija, do izdavanja tih ljekova bez ljekarskog recepta.

Tu je i neusklađenost nacionalne regulative sa preporukama međunarodnih tijela. Na primjer: postoje jasne preporuke Udruženja psihijatara da se Benzodijazepini (Xalol, Xanax, Lorazepam, Bensedin) koriste kratko, nekih mjesec do mjesec i po dana, zbog njihovog adiktivnog potencijala, a dešava se da ih ljekar opšte prakse propisuje i do tri mjeseca u kontinuitetu. Tu su i individualne preference ljekara, kao i sklonosti pojedinaca da traže stručnu pomoć i biraju ljekove zarad drugih oblika terapije”.

Neophodno je, smatra naš sagovornik, o (o)čuvanju mentalnog zdravlja govoriti mnogo više, i  to od najranijeg uzrasta - nivoa obdaništa. 

“Problem čestog propisivanja se potencira činjenicom da postoje registrovane, široko dostupne, novije generacije antidepresiva koji praktično da nemaju neželjenih efekata, a korisite se za širok spektar indikacija. Cijena im je, između ostalog, prilagođena potrebama tržišta. 

Stoga, obezbjeđivanje dovoljno vremena za adekvatan rad psihijatara u uslovim povećane potrebe za psihijatrisjkom službom, isticanje od nivoa obdaništa važnosti unaprjeđenja i očuvanja mentalnog zdravlja, praktikovanje tehnika mentalne higijene, a samim tim i destigmatizacija psihijatrisjkih bolesti- to su načini kako da se strateški prevaziđe, ili barem redukuje problem pretjerane upotrebe psihofarmaka generalno”. 

Podsjeća i da je prije nekoliko godina Fondacija za promociju nauke, gdje radi kao asistent, radila opsežno ispitivanje “Znanja, stavova i prakse kod maturanata na sjeveru i jugu Crne Gore o depresivnoj fenomenologiji", te da su rezultati bili razočaravajući. U najkraćem, znanje mladih u Crnoj Gori, kod kojih se depresija dominatno javlja nije na zadovoljavajućem nivou, kaže naš sagovornik. 

“Nekada, čak njihovi odgovori na standardizovane upitnike budu jako dobri i ponadate se da znanje postoji, ali onda kada u kontekstu tog odgovora ispitate praktično rješavanje problema, shvatite koliko je, zapravo, to znanje površno i koliko smo i dalje pod uplivom tradicionalnih, crnogorskih 'vrijednosti'. 

Istraživanje je podržano i odobreno od Ministarstva prosvjete Crne Gore, ali implementacija usvojenih strategija i prijedloga za poboljšanjem takvog statusa do danas nije imala šire implikacije. Nadam se da će ovim intervjuom veći auditorijum željeti da čuje i pročita više o tom važnom istraživanju”, zaključuje Madžgalj.

Podijelite vijest
Preuzmite Dnevno.me mobilnu aplikaciju na
Pratite nas na
Pridružite se našoj Viber zajednici

Poslednji komentari (0)

Svi komentari

500

ADVERTISEMENT

ADVERTISEMENT