Preuzmite našu aplikaciju, Dnevno.me - Tvoja dobra navika! App store | Play Store

logo

+

user avatar

ADVERTISEMENT

ZAPOSLEN U JEDNOJ OD NAJUSPJEŠNIJIH SVJETSKIH FIRMI ZA ELEKTRONIKU, ČUVENI TEXSAS INVESTMENTS

"Crna Gora trenutno nema dovoljno resursa za razvoj nauke, podstreha ima, ali uglavnom od pojedinaca"

28.01.2024 06:00h

28.01.2024 06:00h

Foto: Privatna arhiva

Mladima u Crnoj Gori najviše nedostaje motivacija, ali i da jasno vide perspektivu svog rada i svega onogo što čini život, kaže sagovornik u serijalu ”Najbolje iz Crne Gore” Stevan Đurašković, koji je diplomirao na jednom od pet najboljih državnih fakulteta u Americi - Univerzitet Florida, smjer elektrotehnika. Zaposlen je u jednoj od najvećih i najreferentnijih kompanija iz oblasti analogne, digitalne, miskovane elektronike na svijetu, čuveni  - Texas Investments (TI), koji ima predstavništvo i u Hjustonu, odakle nam i stižu odgovori.  

U razgovoru za Dnevno, Đurašković ističe i da Crna Gora trenutno nema dovoljno resursa za razvitak nauke kao zapadne zemlje, pa samim tim bolja finansijska situacija, podrška i afirmacija primami mlade da šansu potraže negdje van domovine.

Foto: Privatna arhiva

“Jasno je da se promjene ne dešavaju preko noći. To je proces koji uključuje ulaganje u nauku, u istraživačke centre. Podstreha za to u Crnoj Gori, čini mi se, ima od pojedinaca, ali nema toliko na institucionalnom nivou”, smatra Đurašković.

Kaže nam i da ne želi samo da kritikuje sistem obrazovanja u Crnoj Gori, jer njemu je pružio više nego dobru osnovu za školovanje u inostranstvu. Naročito je zahvalan profesorici Biljani Stojkanović, koja mu je, uz veliku količinu entuzijazma, izdvojenog vremena i posvećenosti probudila strast za fizikom.

“Moj obrazovni put započinje u osnovnoj školi 'Sutjeska'. Od početka školovanja imao sam taj takmičarski duh i učestvovao sam na državnim takmičenja iz matematike, biologije i fizike. Iz biologije sam u sedmom razredu pod mentorstvom profesora doktora Bogića Gligorovića osvojio drugo mjesto na državnom nivou. Zatim sam nastavio da se takmičim iz fizike gdje sam, pod mentorstvom profesorice Biljane Stojkanović, osvojio više prvih mjesta na državnim takmičenjima. Proforica Stojkanović je pravi primjer prosvjetnog radnika koji zna da motiviše učenike i izvuče ono najbolje iz njih i na tome sam joj i uvjek ću biti vrlo zahvalan”. 

Nakon završene osnovne škole upisao je Gimnaziju „Slobodan Škerović” u Podgorici, a takmičarski duh bio je još više izražen, pa ni nagrade sa takmičenja iz fizike, a pod mentorstvom profesorice Ranke Šestović nijesu ni tada izostale.

„Krajem prvog razreda sam učestvovao na internacionalnom takmičenju u Beogradu 'Kup Matematičke gimnazije', gdje sam osvojio zlatnu medalju iz fizike. Profesorica Ranka Šestović me je uputila i ohrabrila da apliciram za stipendiju prestižnih Ujedinjenih svjetskih koledža krajem drugog razreda srednje škole. Tako da sam na osnovu prethodno ostvarenih rezultata dobio punu stipendiju za Ujedinjeni Svjetski Koledž (UWC Adriatic) u Duinu, Italija“, kaže sagovornik portala Dnevno.me.

Iako isuviše mlad, dobio je odgovor, kako ističe, zašto oni koji žele da grade naučne karijere odluče da to učine van granica Crne Gore.

„Kada sam bio osnovac i srednjoškolac pohađao sam Pronine Ljetnje škole nauke na Ivanovim koritima. Tamo sam upoznao dosta predavača i starijih polaznika škole koji su otišli van Crne Gore da grade karijere. Uvidjevši veće mogućnosti i šanse koje se pružaju u inostranstvu, odlučio sam da se oprobam, ako bude bilo mogućnosti. Nekoliko ljudi mi je predložilo UWC koledže i polazak na UWC, iako u ranijoj dobi, bila je najbolja životna odluka”, uvjeren je Đurašković.

U Italiju je otišao sa sedamnaest godina, gdje je pohađao internacionalnu školu sa studentima iz preko sedamdeset zemalja svijeta.

Foto: Privatna arhiva

„I moram reći da mi je bio izazov privići se na toliku raznovrsnost, s obzirom na to da dolazim iz male sredine. Morao sam da se privikavam da svakodnevno komuniciram na engleskom jeziku, što mi je u početku teško palo. Drugačiji je bio i sistem školovanja. Radili smo po IB programu (International Baccalaurate) gdje smo morali da uzmemo barem jednu prirodnu nauku, jednu društvenu, matematiku, strani jezik…Osim toga, odvajanje od porodice i prijatelja je bilo teško. Ali, rani odlazak mi je pomogao da brže sazrim i osamostalim se”. 

Dvije godine provedene u Duinu pokazale su mu, kako ističe, da je obrazovanje sila koja ujedinjuje ljude, nacije i kulture.

“U UWC Adriatic-u imao sam priliku da razvijem kritičko mišljenje, razvijem se kao osoba, steknem divna prijateljstva i počnem da posmatram na sve globalno, prije nego lokalno. UWC mi je dao priliku da budem kompetentan za američke univerzitete i mogućnost pune stipendije”. 

Napominje i da su mu OŠ “Sutjeska” i podgorička Gimnazija pružile svestrano obrazovanje, što je, smatra bio veliki plus.

“Svestrano obrazovanje, doduše, ne odgovara svakome podjednako. Neko bi sigurno preferirao da može da uči samo određene predmete i njima se posveti kao što je slučaj u američkim srednjim školama”. 

Nakon završene srednje škole, aplicirao je za američke univerzitete, dobio više ponuda, a konačna odluka bila je Univerzitet Florida.

Foto: Privatna arhiva

„Osim što sam bio dobitnik pune stipendije za Ujedinjene Svjetske koledže (UWC Adriatic), isti slučaj bio je i sa Univerzitetom Florida. Uz studiranje, u Americi vrlo je često da učenici rade poslove na kampusu da bi zaradili džeparac i dobili radno iskustvo. Tokom fakulteta radio sam više poslova, bio sam asistent u rezidenciji, sudija za košarku i odbojku i u posljednjoj godini saradnik u nastavi (asistent)”, kaže Đurašković.

Foto: Privatna arhiva

Važno je, poručuje naš sagovornik, shvatiti da nijedan obrazovni sistem nije savršen.

“Američki studenti dolaze na fakultete nespremni za jači intenzitet predavanja zbog laganijeg ritma u srednjoj školi. Oni, takođe, plaćaju velike sume novca i zadužuju se da bi otplatili studiranje kasnije kroz posao više godina. Sa druge strane, imaju veliku prednost time što imaju veliki izbor smjerova i što mogu da mijenjaju smjer tokom školovanja u više navrata. Problem u Crnoj Gori je sam taj što je veliki broj profesija društveno neprihvatljivo ili nerentabilno, ne donose prihod( npr. sociologija)”, smatra Đurašković.

Fakulteti u Crnoj Gori nemaju, mišljenja je, ni dovoljno resursa da budu u korak sa američkim i većim fakultetima Evrope. 

“Pogotovo za STEM discipline koje evoluiraju i napreduju eksponencijalnim rastom, za šta je potreban veći stepen opremljenosti i stručnog kadra. Mana naših fakulteta je i nedostatak praktičnog rada, angažovanost, kao i izostanak većih ulaganja u istraživanja. Veliki problem je i što se uči samo za ocjenu, a ne za sticanje životnih vještina i znanja”. 

U Americi, kako kaže, fokus nije samo na predmetima, već se cijeni ako je student uključen u istraživanja ili klubove kojih ima mnogo po kampusu, a što je dobar pokazatelj studentove želje za napredak u toj disciplini i dobra podloga za razvoj liderskih osobina. 

“Tokom studiranja sam pokušavao da budem uključen u klupska i istraživačka dešavanja. Jedan od timova u kojem sam bio uključen je tim Solar Gators, čija je svrha pravljenje solarnog vozila. Tada sam bio angažovan u Power management odsjeku”.

Nakon završene treće godine studija, vratio se u Crnu Goru, gdje je odradio pripravnički, a sve kako bi se bolje upoznao sa inženjerskim radom kod nas, te proširio bazu kontakata.

Foto: Privatna arhiva

“Stupio sam u kontakt sa profesorom sa Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici, Radovanom Stojanovićem. On kao profesor na univerzitetu vodi laboratoriju za biomedicinsku elektroniku gdje sa nekoliko inženjera - studenata rade na pravljenju prototipa u biomedicinske svrhe. Radio sam na pulsnom oksimetru ili mjeraču pulsa. Zaista mi se svidjela oblast biomedicinske elektronike, pa sam za seniorski dizajn bio u istraživačkoj grupi koja pravi prototip uređaj za strujnu stimulaciju protiv Parkinsonove bolesti. Bio sam i moderator za MECO 11-tu konferenciju za kompjuterske ugrađene sisteme u Budvi koja okuplja najistaknutije profesore, predavače i doktorante na prostoru regiona i svijeta”, kaže Đurašković koji se nakon toga vratio u Ameriku i diplomirao na Univerzitetu Florida. 

Odradio je pripravnički i za Texas Instruments Inc. u Hjustonu (TI), jednu od najuspješnijih kompanija u svijetu za elektrotehniku, koja godišnje proda proizvode u vrijednosti od 20 milijardi dolara. Uslijedila je i ponuda za stalni posao od IT, koji na globalnom nivou ima 33 000 zaposlenih.

Foto: Privatna arhiva

“Texas Instruments se bavi industrijom poluprovodnika (semiconductors) i oni su zaslužni za prvu masovnu proizvodnju silicijumskih tranzistora i otkriće mikročipova koji su ubrzali modernizaciju i digitalizaciju svijeta.

Tranzistori i mikročipovi su nam omogućili da tehnologija bude kompaktnija, praktičnija i dostupnija običnom čovjeku. Poznati su i po proizvodnji trenutno najboljih naučnih i grafičkih kalkulatora na tržištu. Sjedište firme je u Dalasu, a firma ima kancelarije na više mjesta u Americi i ostatku svijeta. Moj ogranak firme koji se nalazi u Hjustonu se bavi proizvodnjom i dizajnom C2000 familije mikroprocesora i uređaja koji se koriste za kontrolu motora, digitalne snage i solarne mreže. Velika mi je čast što sam dio ovog prestižnog kolektiva i nadam se da će mi ovo biti odskočna daska u karijeri”.

No, iako su sva priznanja i nagrade bili važni za afirmaciju i motivaciju, Đurašković priznaje da ga je kao ličnost najviše oblikovao sport.

Foto: Privatna arhiva

“Košarka mi je pomogla da očvrsnem fizički i mentalno, a košarkaški teren je uvijek bilo mjesto na kojem bih tražio katarzu i ispunjenje. Počev od pionirskih selekcija pa nadalje igrao sam u podgoričkim klubovima. Čak sam tokom školovanja u Italiji igrao jednu sezonu za Azzura basket Trieste, sa kojom smo osvojili regionalnu ligu. I dalje igram košarku kada god mi vrijeme dozvoljava”. 

Foto: Privatna arhiva

Priznaje i da je previše spontan u životu da bi imao jasno definisane planove na duže staze. 

“U skorije vrijeme želio bih da iskusim rad u industriji i usavršim se u struci.  Svakako, najveću podršku da se uputim u inženjerske vode imao sam od majke koja je, takođe, inženjer.

Ako bude iskrsla prava prilika, sigurno bih volio da se vratim i radim u Crnoj Gori”, kaže Đurašković.

Foto: Privatna arhiva

Osim istrajnosti, jednako važno je, poručuje naš sagovornik, pronaći i strast koja kao najljepša motivacija “tjera” na napredak.

“To je jednostavno način da pronađete sebe i izgradite ličnost. Ako mladi imaju želju da putuju i studiraju u inostranstvu danas bar postoji veliki broj stipendija i programa koji im to omogućava i koji bi trebalo da pretraže, jer putovanja i upoznavanje drugih zemalja i kultura proširuje vidike i daje neprocjenjivo iskustvo.

I volio bih kada bi se mladi, kao što sam i ja, bavili sportom, jer tako se gradi zdrava ličnost. Uz to neophodno je da mlađe generacije manje vremena provode na društvenim mrežama, koje ozbiljno utiču na raspon pažnje i koncentraciju, što je zanemaren problem”, mišljenja je Đurašković.

Zaključuje i da je balans između ljudskog i profesionalnog ostvarenja težak zadatak, ali da bez njega ne možemo govoriti o uspjehu, niti o ispunjenoj ličnosti, što je krajnji cilj.

Podijelite vijest
Preuzmite Dnevno.me mobilnu aplikaciju na
Pratite nas na
Pridružite se našoj Viber zajednici

Poslednji komentari (1)

Svi komentari

Umjetnica mora biti zdrav 28.01.2024 09:17h

Prijavi komentar

Nevjerovatno kakvi su ljudo prosli kroz serijql, ali koga je to u Crnoj Gori uopste stalo! Bravo Dnevno, da istrajete jos dugo godina. Pozdrav iz Njemacke

0

0

Odgovori

500

ADVERTISEMENT