Upornost, i malo balkanskog inata- to je dobitna kombinacija u postavljanju i ispunjavanju ciljeva, bilo onih malih, ili pak većih za sagovornicu u serijalu „Najbolje iz Crne Gore, Kseniju Beladu iz Podgorice - studenta treće godine inženjerstva na Univerzitetu Kembridž u Velikoj Britanij, gdje radi na specijalizaciji iz oblasti ‘Aerospace'. Trenutno je angažovana u okviru fakultetskog raketnog kluba koji priprema prvu amatersku raketu u Evropi koja će biti lansirana u svemir.

„Upornost i upornost. Kad već jednom shvatimo šta želimo postići, treba u tome da budemo izuzetno uporni. Moj proces prijave na Kembridž je trajao godinu i mjesec, sa svim prijemnim ispitima, intervjuima, motivacionim pismima i prijavama za stipendije. Bezbroj puta  sam nailazila na prepreke i komplikacije, ali sam bila sigurna da će moji rad i trud na kraju biti vrednovani, i vjerovala sam da će i drugi prepoznati potencijal koji su u meni prepoznali ljudi iz moje okoline, prvenstveno u porodici i školi, koji su me gurali i podržavali na tom putu. Tako je i bilo“. 

Što je najvažnije, kako smatra naša sagovornica, mladi ne treba da bježe od straha da budu samoinicijativni, već da koriste sve prilike koje se pred njima ukažu. 

„Ne možemo očekivati da se vrata sama od sebe otvaraju pred nama, već i mi moramo nekad pokucati i okrenuti kvaku, i sami svojim djelima stvarati sebi prilike“, poručuje Belada i sumira za koje se sve prilike izborila:  

„Bila sam dobitnik HMC Projects stipendije koja srednjoškolcima iz Istočne i Centralne Evrope omogućava da srednju školu pohađaju u Velikoj Britaniji, zatim sam treći i četvrti razred sam završilla u Royal Masonic School for Girls u Rickmansworthu. Tamo sam pohađala nastavu po britanskom A Levels sistemu i imala četiri predmeta – Mathematics, Further Mathematics, Physics i Computer Science – koje sam položila sa najvišom ocjenom, A*. Trenutno pohađam treću godinu studija smjera Engineering na Univerzitetu Kembridž u okviru koledža Peterhouse, a radim specijalizaciju iz oblasti ‘Aerospace', ‘Mechanical engineering' i 'Energy, sustainability and the environment.

Trenutno sam nosilac dvije stipendije na univerzitetu koje mi pokrivaju troškove školarine. Prvu, u iznosu od £10,000 pokriva Cambridge Trust, organ na nivou čitavog Univerziteta, a drugu, u iznosu od £34,000 pokriva moj koledž, Peterhouse. Koledž, inače, daje samo dvije ovakve stipendije godišnje, a lijepo je primijetiti da je Balkan u potpunosti zastupljen po tom pitanju, jer je drugu stipendiju na mojoj godini dobio kolega iz Srbije“, kaže Belada.

A, jedna od stvari koja joj je zapala za oko nakon što je otišla u Englesku jeste broj prilika za usavršavanje mladih, i tu, kako kaže, misli prvenstveno na takozvane ‘tvrde’ vještine. 

„Osim školskih projekata i takmičenja (koja postoje u raznim praktičnim oblicima, ne samo napismenim poput naših), postoje i brojne šeme pomoću kojih mladi mogu da se oprobaju u radu i steknu vještine u praksi, i one obuhvataju sve srednjoškolske i univerzitetske uzraste. To je i dobar način da se mladi oprobaju u različitim poslovima da bi našli ono što im se sviđa, jer mislim da se većina mladih kod nas opredijeli za karijeru znajući vrlo malo o njoj, samo jer je ‘laka’ ili znaju nekog ko se time bavi“- mišljenja je Belada.

Na život u Engleskoj navikla se, priznaje, relativno brzo, prvenstveno zahvaljujući atmosferi dobrodošlice koja je vladala u bording kući( pansionu) u kojoj je živjela tokom dvije godine srednje škole. 

„Nešto duže mi je trebalo da se naviknem na njihov sistem obrazovanja, jer je prilično čudno kada poslije 15 predmeta koje učimo u Crnoj Gori dođete na četiri, ali sa potporom koju su mi dale osnovna škola i Gimnazija u Podgorici, nisam imala nikakvih problema da put prokrčim znanjem.

Najveći izazov su definitivno bile finansije. Kada sam aplicirala za Kembrdiž, znala sam da, čak i ako budem primljena na osnovu akademskih postignuća, neću imati nikakve šanse da pohađam Univerzitet ukoliko ne dobijem stipendiju. Čak i nakon što mi je potvrđena stipendija koja pokriva troškove školarine, uslijedilo je pitanje da li će moja porodica biti u mogućnosti da pokrije troškove stanovanja. I to je pitanje na kraju riješeno, uz veliku pomoć Vlade Crne Gore kao i dobronamjernih ljudi i preduzeća koji su me finansirali u okviru sponzorstava“. 

Iako je, kako kaže, akademska godina prilično haotična i ne ostavlja mnogo prostora ni za šta drugo osim učenja, uspijeva da pronađe vremena za angažman u fakultetskom raketnom klubu- Cambirdge Univeristy Space Flight. 

„Raketa Griffin I na kojoj trenutno radimo treba da bude prva amaterska raketa u Evropi koja će otići u svemir, tj. preletjeti Von Karamanovu ‘granicu svemira' od 100km.  Dio sam pogonskog tima i radim na dovodu tečnog kiseonika i goriva u motor rakete. Završivši dizajn tokom ljeta, trenutno smo u fazi proizvodnje, a testiranje će najvjerovatnije čekati sljedeće ljeto i završetak ispita. Tako, zapravo obično izgledaju svi projekti koje kao studenti preduzimamo sa strane – čekaju ljeto i višak slobodnog vremena“, priča sagovornica portala Dnevno.me.

Tokom ljeta 2022. Belada je imala priliku i da pohađa praksu u kompaniji Super Sharp Space Systems, koja se bavi proizvodnjom svemirskih teleskopa. 

„Kao ‘thermal engineer’ imala sam priliku da radim toplotne analize i fizički testiram njihova ogledala na toplotne promjene, i tako obilježim svoje prvo radno iskustvo u sklopu svemirske industrije“.

Njena prva nagrada na nekom većem takmičenju bilo je drugo mjesto na Olimpijadi znanja iz matematike u sedmom razredu. 

„To mi je sigurno jedno od najvažnijih priznanja, jer je tako započeo moj angažman na takmičenjima koja su mi umnogome pomogla u daljem obrazovanju. Osim toga, dalo mi je vjetar u leđa i potvrdilo da se naporan rad isplati.
 
Osim toga, osvojene nagrade na britanskim takmičenjima, ponajviše zlato na Olimpijadi iz fizike, su mi dokazali da mogu da nastavim istim takmičarskim tempom i u drugoj zemlji“.

Što se tiče planova za poslije studija, sigurna je da će raditi u industriji, no pitanje u kojoj – ostaje i dalje otvoreno.

„Sigurna sam da će se moja karijera vrtjeti oko aerodinamike ili termodinamike, a da li ću završiti u svemirskoj, avio ili automobilskoj industriji trenutno ni sama ne znam“.

Ksenija Belada; Foto: Privatna arhiva

Govorila je i o obrazovnom sistemu u Crnoj Gori, a kao njegovu najveću manu vidu to što su đaci nezainteresovani za učenje radi sticanja samog znanja, te što više uče zbog ocjene i uspjeha na papiru. 

„Ne krivim njih za to, već sam sistem vrijednosti koji smo stvorili kao društvo. Definitivno, taj sistem vrijednosti kod nas je pomjeren. Pretjeran broj 'Luča', ‘gledanje kroz prste’ prilikom zaključivanja ocjena, pritisak koji roditelji vrše nad profesorima- svi daju loš primjer, a činjenica da se za upis na fakultet (a i u srednju školu) upravo gledaju samo ti papiri i ništa više još dodatno potspješuje takvo ponašanje“, smatra Belada. 

Glavni ‘krivci’ za odlazak mladih su, ističe, brojni nedostaci u obrazovnom sistemu, a što se oslikava i u drugim poljima društva. Napominje i da je to kompleksan problem koji je predugo ostao zapušten u našem društvu, te da smo sada došli do tačke u kojoj ga je nemoguće iskorijeniti jednim jednostavnim rješenjem.

„Jednostavno je - najbolji kadar smatra da njegov rad nije dovoljno cijenjen i istaknut, jer ostaje zatrpan u moru prosječnih postignuća koja se podižu na nedekvatan, veći nivo. Samim tim, ukoliko sami cijenite svoj radi i ako ste ambiciozni, tražićete okolinu koja će ga jednako cijeniti.

Potrebno je dosta vremena za promjene i smatram da društvo u cjelini treba da teži ka promjeni načina razmišljanja, tj. da od osnovne škole, a onda i kroz dalje obrazovanje, počnemo da njegujemo prave vrijednosti koji će motivisati mlade da ostanu u Crnoj Gori i rade na njenom daljem napretku“.

Kaže i da je njen povratak u Crnu Goru neizvjestan.

„Crna Gora će uvijek biti mjesto kojem se rado vraćam i u kojoj bih voljela da ostvarujem poslovne saradnje. Uzevši u obzir, međutim, da će moj životni poziv biti aerospace, koji kod nas nažalost nije razvijen, ne mogu reći da se sa sigurnošću vidim u budućnosti u Crnoj Gori“.

Što se tiče poslovnih projekata, još nije bilo nije inicijative iz Crne Gore za saradnju, ali Belada je sigurna da neće izostati u bliskoj budućnosti.

„Svjesna sam da je Montenegro Space Research pokrenuo projekat lansiranja prvog crnogorskog satelita i voljela bih da ostvarim saradnju na tom polju, naročito ako se po završetku studija zadržim u svemirskoj industriji“.

Ksenija Belada; Foto: Privatna arhiva

A kada, kako kaže kroz osmjeh, nije u fokusu svemir, onda je odbojka tu kao „izduvni ventil“.

„Treniram odbojku i ove sezone sam kapiten prvog ženskog tima na Univerzitetu, mada sam zbog nedavne povrede više preuzela ulogu pomoćnog trenera, i u muškom i u ženskom timu.

Kroz odbojku sam upoznala predivne ljude, obišla mnoge gradove Engleske i stekla pojedine vještine menadžmenta zahvaljujući obavezama koje obavljam kao kapiten. Naravno da na kraju radnog dana punog predavanja i vježbi nema ništa ljepše od toga da odete na teren i dva sata samo razmišljate o tome gdje je lopta“, zaključuje Belada za Dnevno.me.