Naša sagovornica u serijalu „Najbolje iz Crne Gore“, Cetinjanka Anđela Martinović - doktor nauka iz oblasti tehnologije hrane zaposlena je kao naučni analitičar i savjetnik u švajcarskoj start- up kompaniji, firmi koja je specijalizovana za optimizaciju i poboljšanje zdravog starenja. Martinović je tokom druge i treće godine studija shvatila da želi da napreduje u pravcu naučno-istraživačkog rada, te da želi da ode van granica Crne Gore.

„To sam i uradila. Željela sam sebe da pozicioniram na internacionalnom tržištu i da sama vidim koliko sam u mogućnosti da uspijem u svojoj namjeri. Velika motivacija bili su svakako predavači na Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju, koji su na sopstvenom primjeru pokazivali što to znači studirati vani i kako poslije toga postati pravi stručnjak“.

Foto: Privatna arhiva

Put koji je izabrala, priznaje, nije bio jednostavan, ali ako ukoliko čovjek ima zacrtan cilj i zna šta želi onda, kako kaže, sve ide prirodno, svojim tokom. Navodi i da je jedan od  većih izazova bio kako "uhvatiti korak" sa stručnošću ljudi iz drugih mnogo razvijenih zemalja. No, to je samo, kaže, natjeralo da još više radi na sebi i bude bolja i bolja. 

„Osnovnu školu 'Njegoš' i Gimnaziju završila sam na Cetinju, gdje sam i rođena. Nakon toga upisujem Fakultet za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju (FPTBHE) na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici gdje završavam osnovne i specijalističke studije. Magistarske studije upisala sam na Agronomskom Mediteranskom institutu u Bariju (CIHEAM-Bari), a nakon toga upisujem nedavno završene doktorske studije na Univerzitetu u Milanu (Università degli Studi di Milano).

Učestvovala sam i na različitim projektima od kojih bih izdvojila projekat Rejonizacije vinogradarskih područja na teritoriji Crne Gore, kao i na razmjenama i ljetnjim školama kao što su: studentska razmjena u Pragu, na Hemijsko-tehnološkom fakultetu i ljetnja škola Evropskog instituta za inovacije i tehnologiju hrane (EIT Food) u Varšavi“. 

Foto: Privatna arhiva

Počevši od osnovnih studija pa sve do doktorskih, Martinović je bila dobitnica brojnih stipendija. 

„Odmah pri upisu fakulteta za Prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju zahvaljujući diplomi 'Luča A' ostvarila sam stipendiju za školovanje prve godine fakulteta. To će se nastaviti sve do završetka osnovnih, pa i specijalističkih studija s obzirom na to da sam imala visoki prosjek koji mi je dao mogućnost zadržavanja stipendije.

Tokom osnovnih studija bila sam dvije godine za redom dobitnica stipendije svog rodnog grada Prijestonice, kao i stipendije Ministarstva prosvjete Crne Gore. Na drugoj godini Fakulteta, 2014. bila sam nominovana od mojih profesora i osvojila nagradu '19. decembar', koju dodjeljuje Glavni grad. Pri upisu magistarskih studija dobila sam stipendiju CIHEAM instituta koja je pokrivala cjelokupno školovanje, kao i troškove života. Nakon toga osvojila sam i stipendiju Univerziteta u Milanu za doktorske studije koja je, takođe, obuhvatala cjelokupnu školarinu i troškove života“. 

Naučni radovi Anđele Martinović objavljeni su u najprestižnijim internacionalnim časopisima, a nedavno je i naučni rad njene doktorske teze završio na naslovnici „Molecular nutrition & Food research“ časopisa. 

„Na to sam naročito ponosna, jer se to prvi put desilo mom mentoru doktorske teze koji je redovni profesor i ima akademsko-istraživačku karijeru oko 30 godina“. 

Foto: Privatna arhiva

Martinović je trenutno angažovana u švajcarskoj start-up firmi Maximon AG, kao naučni analitičar i savjetnik. „Firma je jedan vid inkubatora koji se bavi osnivanjem i pružanja podrške drugim start-upovima u oblasti optimizacije i poboljšanja zdravog starenja kod ljudi („healthy aging“).

Ovdje želim, osim nauke steći i iskustvo u biznisu, a i osmotriti koliko su stvarno laboratorijska istraživanja primjenjiva u praksi. Zasad vašim čitaocima mogu reći da je situacija na tom polju dosta komplikovana, s obzirom na to da se radi o zdravlju ljudi i da sve mora biti zasnovano na čistoj nauci. Nekada, čak i nauka nije dovoljna, jer se i mnoge druge stvari moraju uzeti u obzir kao što su npr. pronalaženje pravilnog biznis modela za izlazak na tržište, trenutno interesovanje tržišta, prisustvo konkurencije na tržištu...“, navodi sagovornica portala Dnevno.me. 

Foto: Privatna arhiva

Martinović je stava i da Crna Gora treba više da cijeni i daje na značaju mladim ljudima, da jednostavno čuje njihove želje i potrebe: „Mislim da je sasvim normalno da ljudi odu vani kako bi dodatno sazreli, napredovali i stekli iskustvo. Problem je, međutim, što se mladi ljudi ne vraćaju natrag u Crnu Goru. Mislim da je problem sistemski dosta kompleksan i da na njega utiče više činilaca našeg društva. Crna Gora je malo tržište, a sa druge strane tu su i određeni problemi u (visoko)-obrazovnom sistemu“. 

Kaže nam i da dosad nije bilo konkretnih ponuda da se vrati u Crnu Goru: „Manje organizacije u Crnoj Gori, kao što je Fondacija Prona ili Američki ugao Cetinje prepoznali su moje kvalitete dajući mi priliku da podijelim svoje znanje mlađoj populaciji kroz različite radionice i predavanja zbog čega im ovim putem zahvaljujem. U budućnosti se nadam i nekoj većoj inicijativi prepoznavanja mojih rezultata u Crnoj Gori.

Što se tiče daljih planova, iskreno još ne znam da li će to u nekom kratkoročnom periodu biti akademija ili neka druga kompanija. Ono što planiram i što želim je da se stalno unaprijeđujem i učim nove stvari. Ako se za to stvori prilika voljela bih, dugoročno gledano, ponuditi svoje znanje i iskustvo Crnoj Gori i vidjeti da li će ono biti vrednovano i iskorišteno.

Mogu reći da sam osoba koja je po prirodi jako vezana za porodicu, tako da na nekim dužim stazama vidim svoj život u Crnoj Gori. Naravno, da li će se to desiti zavisi i od poslovnih ponuda koje bih imala. Zasad, ne vidim gdje bih mogla primijeniti svoje znanje što se tiče privrednog sektora, ali definitivno mislim da bi to mogao biti moj matični fakultet u Crnoj Gori, odakle je sve i počelo“, kaže Martinović. 

Foto: Privatna arhiva

U razgovoru za Dnevno.me, naša sagovornica kao doktor nauka iz oblasti tehnologije hrane ukazuje i na upotrebu pravilne terminologije, uz napomenu da termin „zdrava hrana“, zapravo, ne postoji. 

„Postavlja se pitanje što je to danas 'zdravo' kako to, uopšte i definisati, da li je u pitanju sama namirnica, njena količina...? Pravi termin je 'pravilna ishrana'.  

S obzirom na to da dugo nisam bila u Crnoj Gori, sada po dolasku mogu uvidjeti da su se navike u ishrani naših građana dosta promijenile u odnosu na to kada sam otišla za Italiju. Teško je generalizovati, ali je činjenica da sve više ljudi u Crnoj Gori postaje svjesnije da je pravilna ishrana jedan od osnovnih modela za zdrav i dug život. 

Lično, pod ishranom podrazumijevam i takozvane suplemente ili dodatke ishrani, koje vidim da su sve više u upotrebi. Danas su prehrambene namirnice, tu pretežno mislim na voće i povrće, toliko siromašne vitaminima, mineralima da suplementi, zapravo, postaju naša hrana, ukoliko želimo da zadovoljimo dnevne potrebe tih mikronutrijenata za pravilno funkcionisanje našeg organizma. Važna napomena: uvijek treba imati individualan pristup za svakog čovjeka i prethodno odrediti koja suplementacija i u kojoj je količini potrebna. Svakako je bitna konsultacija sa ljekarom, nutricionistom i biranje provjerenih proizvođača“. 

Govoreći o pravilnoj ishrani, pitali smo Martinović i šta markira kao najviše problematično, naročito kod mlađih generacija: „Koliko čujem od ljudi njihov glavni problem se često odnosi na nalaženje balansa vezano za količinu namirnica koje konzumiraju. Neki jedu premalo, a drugi, pak, previše. Postajemo sve više svjesniji da se povećava broj ljudi koji imaju određene digestivne probleme npr. intolerancije, tako da sama identifikacija intolerancije predstavlja izazov, kako bi se nakon toga individualac pravilno hranio. 

Što se tiče mlađih generacija nisam upućena u to da li je fast-food „popularan“ kao i prije, pretpostavljam da za neke jeste. Ono što mogu da primijetim je da djeca stalno nešto grickaju, jedu i time stalno stimulišu lučenje insulina, tako da na taj način njihov pankreas nikako ne odmara, a tome svjedoči i povećan broj djece sa dijabetesom. Na taj problem posebnu pažnju treba da obrate roditelji“, upozorava naša sagovornica.

Martinović je specijalizirala na temi koja se tiče mikrobilogije hrane, između ostalog, segment koji obuhvata i probiotike. Napominje da je istraživanje o zdravlju crijevnog mikrobioma jedna od vodećih tema trenutno u svijetu, te da smatra da će tako biti i narednih decenija.

„Probiotici su registrovani kao dodaci ishrani ili suplementi, tako da se regulativni proces od ljekova dosta razlikuje. Sama definicija probiotika kaže da su to živi mikroorganizmi koji, ukoliko se konzumiraju u određenim naučno dokazanim količinama, mogu imati benefite po zdravlje čovjeka. Tako da što se tiče bezbjednosti, u to se ne treba sumnjati, probiotici rijetko mogu dovesti do nekih problema kod ljudi.

Isto tako može se desiti da vam neće dati neke pozitivne zdrastvene efekte, jer smo svi individue za sebe. Efekat probiotika na zdravlje čovjeka zavisi od mnogo činilaca od kojih je najznačajniji stepen preživljavanja probiotika kroz digestivni trakt čovjeka, što opet zavisi od našeg crijevnog mikrobioma i namirnica koje konzumiramo. Kako biste znali da li je probiotik koji kupujete na svoju ruku efikasan za vas možete samostalno uraditi observacije smanjenosti nadutosti stomaka, frekvencije stolice (obično pomažu boljem crijevnom tranzitu hranjivih materija), kao i frekvencije vaše stolice", zaključuje Martinović.