Nemanja Turković, najmlađi docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore zahvaljujući kompjuterskoj hemiji uspio je da poveže, uz ogroman trud, želju i rad, sve ono šta ga je oduvijek interesovalo: hemija i računari. 

“Kako potičem iz porodice prosvjetnih radnika, od malih nogu sam bio okružen knjigama, računarima i tehnikom. Volio sam da čitam, da provodim vrijeme na računaru i da istražujem sve što me je zanimalo. Do fakulteta i do prvog susreta sa predmetom farmaceutska hemija, ipak, nisam imao predstavu da računari igraju značajnu ulogu i u dizajnu ljekova. Cijela jedna velika oblast farmaceutske hemije se odnosi upravo na kompjutersku hemiju, tj. in silico metode”, kaže Turković. 

Osim na prestižnim univerzitetima, priznaje i da je najdragocjenija životna škola bila u đedovoj radionici:

“Tada vidite da pravi majstor treba da bude dobar logičar, kreativac i ujedno poznavalac brojnih vještina. Uz djeda i ujaka sam stekao radnu naviku, odnos prema poslu, kao i to da do cilja treba doći poštenim i marljivim radom, koji će se kad tad isplatiti. Posebno mi je ostalo u sjećanju djedovo ophođenje prema mušterijama tj. njegov odnos koji je bio isti prema svakom ko dođe u njegovu radionicu, bez obzira na njegov imovinski status, vjeru ili naciju”, poruka je našeg sagovornika u serijalu “Najbolje iz Crne Gore”.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Sa nepune 33 godine postali ste najmlađi docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Krajem prošle godine na sjednici Senata Univerziteta dobili ste akademsko zvanje, kao i “titulu” najmlađeg docenta. No, kako to obično biva takve vijesti prođu "ispod radara" crnogorske javnosti.

Stoga, na početku razgovora da sumiramo Vaš obrazovni put, koji može i treba da bude uzor mlađim generacijama koje stastavaju.

Turković: U rodnom Baru pohađao sam OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ i Gimnaziju „Niko Rolović“, u kojima sam proglašen đakom generacije. Završio sam i osnovnu muzičku školu „Petar II Petrović – Njegoš“ u Baru, instrument gitara. Još od osnovne škole pokazivao sam afinitet prema hemiji. Prirodno-matematički smjer u Gimnaziji mi je dao dobro predznanje kako iz hemije, tako i iz drugih prirodnih nauka. Išao sam na brojna takmičenja, a istovremeno me je veoma interesovalo zdravlje ljudi i nekako najbolja sinergije te dvije oblasti bila je upravo farmacija.

Farmaceutski fakultetu u Podgorici Univerziteta Crne Gore upisao sam akademske 2008/2009. a diplomirao sam 2013, sa prosječnom ocjenom A (10.00), čime sam stekao zvanje doktor farmacije. Doktorske studije na Farmaceutskom fakultetu – Univerzitet u Beogradu, modul Farmaceutska hemija upisao sam akademske 2016/2017.  Doktorirao sam.2021. na katedri za Farmaceutsku hemiju, čime sam stekao zvanje doktor medicinskih nauka - farmacija.

Osnovne oblasti mog istraživanja su dizajniranje, sinteza i in vitro ispitivanja lead jedinjenja. Uspješno sam završio brojne obuke, kurseve i druge edukacije širom Evrope iz oblasti Dobre distributivne prakse (GDP), Dobre proizvođačke prakse (GMP), kontrole kvaliteta ljekova i farmakovigilance (PhV).

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Tačan naziv teme disertacije, za one koji nijesu u struci, vrlo složen: „Dizajniranje, sinteza i in vitro ispitivanje derivata propiofenona kao potencijalnih inhibitora enzima HIV proteaze“. Kako biste laičkoj javnosti približili temu? Do kojih ste najvažnijh zaključaka došli, te kako je naučna zajednica reagovala?

Turković: Cilj doktorske disertacije je bio da se dizajniraju i ispitaju jedinjenja koja će moći da posluže za potencijalni razvoj novih ljekova protiv virusa humane imunodeficijencije (HIV). U pitanju su veoma potentna jedinjenja iz grupe propiofenona, tj. halkona, za koje se pokazalo da djeluju na jedan specifičan enzim virusa koji igra ključnu ulogu u ciklusu replikacije HIV-a. Radi se o enzimu HIV proteazi koja stvara zrele infektivne virusne čestice.

Cilj je bio da se na molekulskom nivou ispitaju interakcije novosintetisanih jedinjenja sa aktivnim mjestom HIV proteaze, kao i da se ispitaju in vitro inhibitorni efekti na samom enzimu. Dobijeni rezultati ukazuju da sva testirana novosintetisana jedinjenja ispoljavaju anti-HIV-1 proteaznu aktivnost. Jedno od novosintetisanih jedinjenja je pokazalo inhibitornu aktivnost reda veličine registrovanog lijeka darunavira.

Rezultati doktorske disertacije publikovani su u eminentnim međunarodnim časopisima i citirani su od drugih istraživača.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Da li ste bili dobitnik stipendija, i ukoliko jeste kojih?

Turković: Dobitnik sam više nagrada i stipendija, među kojima treba izdvojiti: najviše državno priznanje za svršene studente - Plaketu Univerziteta Crne Gore za najboljeg studenta iz oblasti tehničkih, prirodno-matematičkih i medicinskih nauka za 2013/2014, Studentsku nagradu Glavnog grada za najbolje studente 2009, stipendiju Fondacije „Ljubica i Tomo Lompar“, Atlas stipendiju 2013, stipendiju Ministarstva prosvjete i nauke za talentovane studente, stipendiju grada Bara za talentovane studente.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Izdvojićemo stipendiju Marka Lompara – našeg iseljenika, koji je prepoznao značaj ulaganja u nauku i mlade. Ne dešava se često, kako je došlo do toga?

Turković: Humanista Marko Lompar bio je kapetan duge plovidbe, koji je u znak sjećanja na svoje roditelje, Ljubicu i Toma, sa željom da pomogne domovini Crnoj Gori, osnovao prvu privatnu fonadaciju u Crnoj Gori, koja je stipendirala najbolje crnogorske studente.

Pored značajnih materijalnih sredstava, fondacija je organizovala brojna okupljanja sa eminentnim stručnjacima iz različitih oblasti i pravo je bogatstvo bilo slušati te ljude i razmjenjivati mišljenja. Na taj način fondacija je bila jedna velika porodica. Svi stipendisti su sada veoma uspješni stručnjaci u svojim oblastima i na najbolji način pronose misao i ideju Marka Lompara da je najbolji način da se pomogne domovini upravo da se ulaže u njenu mladost, u njene talente. Za to dobročinstvo Lompar je 2010. dobio nagradu za filantropiju “Iskra “, za individualni doprinos, koju je posvetio svojim roditeljima i gradu Cetinju.

 

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Iz porodice ste prosvjetnih radnika: otac nastavnik tehničkog i informatike, a majka profesor razredne nastave. To je u velikoj mjeri odredilo Vaša interesovanja i usmjerilo ka farmaceutskoj hemiji. Kako ste kazali računari i hemija predstavljaju dobru simbiozu. U Vašem slučaju oblast istraživanja je dizajn ljekova pomoću računara. Osim oblika, boje lijeka, šta je još obuhvaćeno?

Turković: Kako potičem iz porodice prosvjetnih radnika, od malih nogu sam bio okružen knjigama, računarima i tehnikom. Volio sam da čitam, da provodim vrijeme na računaru i da istražujem sve što me je zanimalo. Do fakulteta i do prvog susreta sa predmetom farmaceutska hemija, ipak, nisam imao predstavu da računari igraju značajnu ulogu i u dizajnu ljekova.

Cijela jedna velika oblast farmaceutske hemije se odnosi upravo na kompjutersku hemiju, tj. in silico metode. Još za vrijeme osnovnih studija počeo sam da izučavam kompjutersku hemiju. Na taj način mi se ispunila želja da pored hemije koju zaista volim, koristim i računare, uz koje sam maltene porastao.

U pitanju je grana farmaceutske hemije koja omogućava da se korišćenjem računara dizajniraju i virtuelno ispitaju različite karakteristike jedinjenja koji su potencijalni kandidati za ljekove. Kompjuterska hemija pruža mogućnost da se pretpostave i vizuelizuju potencijalne interakcije ispitivanih jedinjenja sa ciljnim mjestima dejstva (enzimima, receptorima) i to na molekulskom nivou.

Brz napredak u razvoju dizajna ljekova pomoću kompjuterskih tj. in silico metoda donio je brojne prednosti na putu do otkrića i optimizacije jedinjenja koja mogu postati potencijalni ljekovi. U prvom redu, kompjuterske metode smanjuju vrijeme i troškove razvoja ljekova u odnosu na konvencionalne laboratorijske eksperimentalne pristupe.

Preciznosti radi, in silico metode ne isključuju obavezne laboratorijske eksperimentalne postupke, ali omogućavaju racionalno korišćenje. Kako vještačka inteligencija igra ključnu ulogu u razvoju brojnih naučnih disciplina, tako se i farmaceutska hemija u mnogome uzda u različite oblike vještačke inteligencije koji predstavljaju zapravo budućnost cjelokupne farmacije.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Medicinski fakultet je jedan od onih gdje treba, narodski rečeno dobro „zagrijati stolicu“. Koliko ste uspjeli da izbalansirate da druge sfere u životu ne budu zapostavljene? Šta je bio najveći izazov?

Turković: Prilikom studiranja na Farmaceutskom fakultetu obaveza je bilo, zaista, mnogo - počev od dugih predavanja, napornih laboratorijskih vježbi, pa sve do učenja obimnog gradiva. Ali, kada nešto volite i radite sa ljubavlju to nekako ne pada teško, niti naporno. Uz adekvatnu organizaciju vremena sve sam stizao. Bilo je vremena i za porodicu, kao i za prijatelje. Vikend je bio predodređen za Bar, za izlaske i za odmor od fakulteta.

Veliku podršku sam kako tada, tako i sada imao od porodice i prijatelja, koji su imali razumijevanja za moje obaveze, što mi je izuzetno značilo. Vremena je bilo i za hobije i vannastavne aktivnosti. Planinarenje, sakupljanje ljekovitog bilja, filatelija, bridž, samo su neki od hobija kojima se kako tada, tako i dan danas bavim.

Dnevno: Kazali ste da ste o odnosu prema životu i poslu učinili mnogo ranije, i to sa ponosnom ističite u radionici đeda, majstoru starog kova.  Koje “lekcije” su bile najvažnije, a koje, uglavnom ne možemo naučiti na bilo kom fakultetu?

Turković: Svaki vikend za vrijeme osnovne i srednje škole, a često i tokom fakulteta, provodio sam u radionici djeda po majci. Djed se bavio širokim spektrom zanatskih aktivnosti po čemu je bio poznat širom Crne Gore. Jako su bili interesantni zahtjevi mušterija koje je djed trebao da riješi. Tada vidite da pravi majstor treba da bude dobar logičar, kreativac i ujedno poznavalac brojnih vještina.

Uz djeda i ujaka sam stekao radnu naviku, odnos prema poslu, kao i to da do cilja treba doći poštenim i marljivim radom, koji će se kad tad isplatiti. Posebno mi je ostalo u sjećanju djedovo ophođenje prema mušterijama tj. njegov odnos koji je bio isti prema svakom ko dođe u njegovu radionicu, bez obzira na njegov imovinski status, vjeru ili naciju. Iz rada sa ljudima mnogo toga možete naučite. U pitanju je dragocjena životna škola.

Dnevno: Budući da ste profesor na Medicinskom fakultetu sa kojom ocjenom biste ocijenili zainteresovanost, trud, zalaganje, disciplinu mlađih generacija?

Turković: Iskren da budem, ne volim da generalizujem. U svakoj generaciji postoje studenti koji odskaču od svojih kolega, kako znanjem, zainteresovanošću za rad, zalaganjem, tako i ponašanjem. Oni mi daju dodatnu motivaciju za rad i nadam se da pozitivnim primjerom utiču na svoje kolege.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Osim na fakultetu, na kojim ste projektima trenutno angažovani?

Turković: Pored angažovanja na fakultetu, zaposlen sam u Institutu za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CInMED), koji je nastavno-naučna baza Medicinskog fakulteta. U CInMED sam angažovan na projektu koji se bavi praćenjem propisivanja diklofenaka i primjenom IT tehnika u cilju optimizacije njegove bezbjedne primjene.

Uz mentorke sa doktorskih studija, prof. Zoricu Vujić i prof. Branku Ivković sa Katedre za farmaceutsku hemiju Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Beogradu radim i na više projekata koji se odnose na ispitivanja vodećih jedinjenja kao potencijalnih ljekova. Kroz ovaj rad ostvaraju se brojne mogućnosti za dalja usavršavnja i širenja znanja.

Dnevno: Da li, dugoročno gledano, vidite svoj život u Crnoj Gori?

Turković: Prirodna bogatstva, koliko toliko nezagađena prirodna sredina, blizina mora i planina, predstavljaju nemjerljiv potencijal Crne Gore, za koji vjerujem da će se kad tad razviti i na najbolji način valorizovati. U pitanju su bogatstva koje na Zapadu postaju daleka običnim građanima.

S tim u vezi smatram da Crna Gora predstavlja plodno tlo koje treba čuvati i razvijati. Smatram da je najbolji način da se doprinese razvoju zemlje da se znanje i vještine stečene u inostranstvu primjene u našoj zemlji. Na taj način i oni student koji neće imati priliku da dio svog školovanja provedu na prestižnim univerzitetima, institutima i agencijama osjete taj duh moderne nauke, upravo kroz pojedince koji su imali priliku da znanja i vještine stiču i van zemlje. Stoga svoj život vidim u Crnoj Gori, ali uz učenje i usavršavanje koje podrazumijeva i privremeni odlazak iz Crne Gore.

Foto: Privatna arhiva

Dnevno: Intervju smo posvetili Vašem obrazovanju, ipak da se osvrnemo, za kraj i na alarmantne podatke. Crna Gora, pokazala su prošlogodišnja istraživanja peta je u Evropi po broju utrošenih ljekova.

Izdvojićemo i podatak da smo samo prošle godine popili više od dva miliona antidepresiva. Kako smo došli do te statistike? Šta je ključni problem, te moguće rješenje koje Vi vidite?

Turković: Podsjetiću Vas i na još jedan negativan rekord koji, prema mom mišljenju zahtijeva dodatnu pažnju, a to je da smo i jedna od nacija sa najvećom potrošnjom antibiotika. To je svakako alarm za nadležne.

Neracionalna primjena antibiotika nosi sa sobom brojne rizike, brojne potvrđene neželjene posljedice, a u prvom redu rezistenciju. Ukoliko se ovakav trend potrošnje antibiotika nastavi, suočićemo se sa činjenicom da nećemo imati antibiotike koji će efikasno djelovati na neke bezazlene infekcije.

Usljed neracionalne upotrebe antibiotika, bakterije će postati rezistentne čak i na rezervne antibiotike. Uzrok tome je u nedovoljnoj prosvijetljenosti kako naše opšte javnosti tj. pacijenata, tako i stručne javnosti, tj. zdravstvenih radnika. Potrebno je raditi na edukaciji i opšte i stručne javnosti o problemima koje sa sobom nosi neracionalna upotreba ljekova. Smatram da navedene edukacije treba da počnu od osnovne škole jer na taj način, od malih nogu, razvija se svijest o rezistenciji i njenim neželjenim posljedicama.