Već tokom gimnazijskih dana Andrija Rašović shvatio je da se u crnogorskom društvu jako malo cijeni ukoliko “odskočite” od prosjeka, jer je, nažalost, stvarnost takva, kako kaže sagovornik u serijalu "Najbolje iz Crne Gore, da su oni sa velikim snovima skoro pa i sputani kako ne bi ostvarili velike rezultate.

Znao je, sada već naučnik i fizičar, da ukoliko želi da bude uspješan, pogotovo u svijetu fizike, da treba da ode van granica Crne Gore, tamo gdje ima više mogućnosti.

“Osnovnu školu završio sam u Podgorici. U OŠ 'Sutjeska' sam se prvi put susreo sa fizikom i nastavnicom Biljanom Stojkanović. Tokom osnovne škole takmičio sam se na državnom nivou iz fizike sa izuzetnim rezultatima. Nastavljam školovanje u Gimnaziji 'Slobodan Škerović', ni tu ne propuštam takmičenja iz fizike. Tako sam u drugom razredu pobijedio na državnom takmičenju iz fizike za sve srednjoškolce, što mi je omogučilo takmičenje dva puta na Svjetskoj Olimpijadi iz fizike”, priča nam Rašović.

Već u drugom razredu Gimnazije, Rašović dobija stipendiju da nastavi školovanje u Ujedinjenom Svjetskom koledžu (UWC).

Foto: Privatna arhiva

“Život u Maastrichtu me je na neki način potpuno promijenio. Shvatio sam šta znači živjeti sam, i pomogao mi je da brzo odrastem. Shvatio sam da treba živjeti život punim plućima i pratiti svoje snove. To nije fraza, jer živim takav život danas”.

Nakon toga, aplicirao je za više fakulteta u Americi i biva prihvaćen sa punom stipendijom na jednom od najprestiznijih univerziteta u svijetu: Cornell University, gdje počinje studije fizike. Nakon diplomiranja sa velikim uspjehom, put ga vodi do Toronta, gdje je trenutno student doktorskih studija teoretske fizike. Naš sagovornik angažovan je i kao asistent na više predmeta u toku školske godine.

Foto: Privatna arhiva

Kaže nam da se i nada da će u svom budućem naučnom radu pomoći čovječanstvu da formuliše potpune odgovore na neka od fundamentalnih egzistencijalnih pitanja o materiji.

“Kao doktorski student, bavim se istraživanjem na polju teoretske čestične fizike. Kao naučnici, mi pokušavamo da odgovorimo na neka od fundamentalnih egzistencijalnih pitanja o materiji i interagcijama među materijama. Šta je crna materija? Da li i kako intereaguje sa "običnom" materijom? Šta se dešavalo u ranom univerzumu? Zašto postoji više materije od anti - materije (bez toga univerzum ne bi postojao). To su neka od pitanja koje sam dotakao u mom prvom naučnom radu, gdje smo predstavili model koji daje djelimične odgovore na postavljena pitanja”.

Foto: Privatna arhiva

"Mana crnogorskog društva što uvijek gledamo kratkoročni uspjeh" 

Sistem obrazovanja u Crnoj Gori i inostranstvu se umnogome razlikuju, navodi sagovornik serijala “Najbolje iz Crne Gore”.

“Mislim da je glavna razlika to što u inostranstvu, profesori imaju više entuzijazma. Njima je cilj da studenti zavole to što se uči. Rekao bih da kod nas u Crnoj Gori to nije slučaj. Nastavnici (čast izuzecima) više gledaju da 'otaljaju' posao. Ali, naravno, za to nijesu samo nastavnici krivi”, mišljenja je Rašović.

Krivo je, smatra, društvo, koje je prestalo da cijeni profesore, naročito one iz osnovnih i srednjih škola.

“Veoma je teško dolaziti na nastavu svaki dan kad radite za jako malu platu, a plus ste u strahu da li će neki roditelj doći i početi da vam prijeti, jer njegovo dijete nema peticu. Naše društvo je puno kvaliteta u svakom smislu, ali mislim da nam je generalna mana što uvijek gledamo kratkoročni uspjeh (dobiti peticu), a ne shvatamo da je bitnije šta će biti na duge staze (koliko znanja stvarno prikupimo)”.

Uspješnog mladog kadra Crna Gora ima i to niko ne može da ospori, dodaje Rašović.

“Iz svog iskustva znam da ga imamo i to mnogo. Najveći broj mojih prijatelja se školovao u inostranstvu. Neki su se vratili, a mnogi su ostali vani.

Razlog? Manjak mogućnosti. Naravno kao mala zemlja, mi nikad ne možemo imati mogućnosti kao veće zemlje poput: Amerike, Njemačke, Kanade...”, ističe mladi naučnik.

Foto: Privatna arhiva

"Ako u Crnoj Gori 'odskačete' od prosječnosti u problemu ste"

Kao jedan od većih problema u Crnoj Gori, Rašović vidi i to što se želi sve što je iznad prosjeka smjestiti u kalup.

“Ukoliko na bilo koji način iskačete iz nekog kalupa, ljudi iznad vas gledaju da vas uprosječe, jer je njima tako lakše. Imao sam priliku da vidim mnoge moje prijatelje koji su kao mladi ispoljavali vrhunske potenticijale, ali društvo ih je jednostavno uprosječilo i nijesu uspjeli da dosegnu svoj puni potencijal. Mislim da taj način razmišljanja nešto što mnoge mlade ljude natjera da idu vani, gdje će njihov kapacitet biti njegovan i uspjeće da se razviju u vrhunske stručnjake”.

Za Andriju Rašovića cilj je bio i ostao oduprijeti se namjeri da se velike želje “stpraju” u nešto što je malo, ili samo prosjek, zato je i odlučio da obrazovni put gradi van domovine.

Želja mu je da Crna Gora dobije veliki naučni institut za prirodne nauke 

“Volim da živim u momentu i ne razmišljam o budućnosti previše. Za sada je plan da završim doktorat, i nadam se da ću nastaviti svoj akademski put kao post - doktorant na nekim prestižnim svjetskim istrazivačkim centrima, i na kraju postati profesor fizike na nekom od fakulteta”.

Kaže ni da Crna Gora nije isključena. Naprotiv.

“Jedna od mojih velikih želja je da se otvori veliki naučni institut za prirodne nauke u Crnoj Gori, koji bi organizovao seminare, ljetnje skole, itd. za sve najveće naučnike svijeta. Vidjećemo šta budućnost donosi”, kaže Rašović.

A, ne dozvoliti bilo kome da poremeti planove, snove, nije lako, ali nije ni nemoguće, poručuje naš sagovornik.

“Najlakše je odustati, ali treba gurati jako, jer sve je moguće. Ne volim da gubim, nego radim dok ne pobjedim, bilo da je to sport, škola ili nešto drugo. Takav sam bio od malih nogu i to je nešto što me na neki način izdvaja od drugih”.

I nema većeg zadovoljstva, zaključuje Rašović, od iskrenog priznanja, najprije sebi da ste srećni tu gdje ste, sa kim ste i ko ste.