Partitokratsko upravljanje prilično je obezvrijedilo znanje i sposobnosti i dokle god primarni kriterijum za zapošljavanje u Crnoj Gori bude lična konekcija, umjesto kvaliteta kandidata osjećaćemo posljedice nestručnog rada u svim djelatnostima, poruka je magistrandkinje evropskih studija u Sloveniji i predstavnice naše zemlje u Savjetu Evrope Une Vukotić.

„Vjerujem da je potrebno vrijeme da se te loše prakse prevaziđu, ali da bi se to desilo potrebno je da nastavimo otvoreno i kritički da govorimo o problemima u javnosti, a sve kako bi doprinijeli izgradnji boljeg sistema vrijednosti“, smatra sagovornica u našem serijalu “Najbolje iz Crne Gore“.

Istraživanja pokazuju da veliki broj mladih odlazi u potrazi za boljim ekonomskim prilikama i kvalitetnijim obrazovanjem, a tome su, kako smatra Vukotić, zasigurno doprinijeli partijsko zapošljavanje i korupcija u Crnoj Gori.

„Pozitivno je, međutim, što u posljednje vrijeme često u medijima slušamo o ozbiljnosti problema 'odliva mozgova'. Vjerujem da je svima jasno koliko je za Crnu Goru važan ljudski kapital i koliku štetu nam nanosi gubitak najkvalitetnijih kadrova“.

Ipak, konstatuje naša sagovornica, ne postoje konkretne strategije za rješavanje tog problema, a to znači da donosioci odluka 'odliv mozgova' ne doživljavaju dovoljno ozbiljno.

„Ne postoji konkretan recept za spriječavanje daljeg odseljavanja mladih, ali sam sigurna da će se taj negativan trend usporiti kada raskrstimo sa klijentelističkim praksama u svim sferama društva“, smatra Vukotić.

Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva

Mišljenja je i da mladima u Crnoj Gori, prije svega nedostaje kvalitetniji i savremeniji obrazovni sistem.

„Vjerujem da je to glavni stub svakog društva i što prije donosioci odluka počnu tako da ga tretiraju prije ćemo vidjeti pozitivne promjene. Smatram da su potrebna velika ulaganja kako u kreiranje što kvalitetnijeg i savremenijeg obrazovnog programa, tako i u obrazovni kadar, objekte i nastavna sredstva za sve uzraste. Mislim da su nedostaci u obrazovnom sistemu korijen mnogih problema koji se tiču mladih: vršnjačkog nasilja, bolesti zavisnosti, odliva mozgova, političke apatije...“. 

Mladi ne smiju biti najtiši glas u crnogorskom društvu, poruka je sagovornice portala Dnevno.me.

„Upravo je na njima da se za pitanja od značaja za svoj položaj u društvu zauzmu kroz aktivizam i učešće u političkim procesima. Što glasniji i aktivniji budemo više ćemo obavezati na odgovornost donosioce odluka, koji  moraju mlade prepoznati kao interesnu grupu od najvećeg značaja“.

Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva

A Uni Vukotić motivacije tokom obrazovanja nikada nije falilo. Kaže nam da, iako radoznalost nije uvijek dovoljna da bi se stiglo do cilja, ali da je baš ta osobina „odgovorna za sve puteve kojima je koračala".

„Opštu gimnaziju završila sam u Herceg Novom. Dobila sam priliku da treću godinu gimnazije pohađam u Alabami u Sjedinjenim Američkim Državama na FLEX stipendiji američkog State Department-a. Taj program, između ostalog, stavlja akcenat na građansko obrazovanje kroz aktivnosti kao što je Civic Education Week kroz koji sam imala priliku da posjetim Kapitol Hil u Vašingtonu i upoznam se sa senatorima i funkcionerima iz svih krajeva SAD. To iskustvo jedan je od motiva koji su me usmjerili da upišem fakultet Političkih nauka na Univerzitetu u Bolonji ".

U Italiji je provela tri godine usavršavajući jezik, upoznajući se sa italijanskom kulturom i učeći osnove politikologije i međunarodnih odnosa.

"Kasnije sam odlučila da se vratim u Podgoricu i dovršim studije na Fakultetu Političkih nauka na Univerzitetu Crne Gore. Nakon osnovnih, put me odveo u Sloveniju gdje trenutno završavam master Evropskih studija na Fakultetu društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani".

Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva

Priča nam i zašto je baš izabrala magistarske studije na Univerzitetu u Ljubljani.

„Nakon nekoliko iskustava rada i stažiranja u Crnoj Gori shvatila sam da želim da upišem master studije kako bih napredovala. Kada sam otkrila magistarski program Evropskih studija na Univerzitetu u Ljubljani, koji se izvodi u potpunosti na engleskom jeziku, znala sam da je to ono što želim da upišem. Fokus je na Evropskoj uniji -bavimo se njenom unutrašnjom organizacijom, spoljnom politikom, politikom proširenja i sagledavamo različite globalne i unutrašnje izazove sa kojima se EU kao organizacija susreće".

Naročito je, ističe, zadovoljna što profesori ohrabruju studente da istražuju teme koje su im lično najzanimljivije.

"Tako se većinom fokusiram na politiku proširenja i odnose EU prema Zapadnom Balkanu. Akcenat se stavlja i na praktičnu upotrebu znanja. Kroz fakultet sam imala prilike da učestvujem u simulaciji rada Savjeta Evropske unije u Briselu. Bila sam i u studijskoj posjeti Universite de Picardie Jules Verne u Amijenu i radila na projektu podizanja svijesti o ljudskim pravima u organizaciji Amnesty International“.

Priznaje i da nije tačno ubjeđenje koje pojedini imaju, a to je da samo zato što je neko odselio daleko od domovine da mu mora biti bolje.

"Volim da istaknem da snalaženje i pronalaženje sopstvenog puta u inostranstvu nije bio nimalo lak proces. Prije svega, odlazak od kuće u tinejdžerskim godinama bio mi je emotivno težak. Bliske osobe su mi bile daleko, birokratija komplikovana, učenje na italijanskom jeziku teško..."

Osim toga, suočila se, kaže, s osjećajem velike odgovornosti izazvane, između ostalog, i velikim očekivanjima, koja obično imaju roditelji, ali i čitava sredina.

"Često i danas u Crnoj Gori čujem: Blago njemu/njoj što je otišao/la u neku prosperitetniju zemlju, sigurno mu/joj je mnogo bolje, postiže akademske uspjehe, ima bolju platu i slično. Za mene je to bio put velikih uspona i padova kao i preispitivanja sopstvenih mogućnosti i ambicija.

To pominjem jer sam sigurna da su slične faze proživjeli mnogi koji su mladi otišli od kuće i vjerujem da je dobro poručiti onima koji tek razmišljaju da odu da položen prijemni ispit na stranom univerzitetu ne garantuje popločan put već veliku avanturu kroz koju je u redu doživjeti poraz, pokušati ponovo i ostvariti sopstvenu verziju uspjeha“.

Foto: Privatna arhiva

Iako nije bilo lako izboriti se, uspjeh nije izostao - međunarodna organizacija koja okuplja 46 evropskih zemalja uključujući i Crnu Goru - Savjet Evrope izabrao je Unu Vukotić da predstavlja našu zemlju tokom 2023. Važno je, ističe naša sagovornica, napomenuti da mlade delegate bira upravo Savjet Evrope, a ne države iz kojih dolaze.

"Savjet Evrope krajem svake godine na svom sajtu objavljuje poziv za prijave za 'Rejuvenating politics'. Riječ je o inicijativi kroz koju imate priliku da postane mladi/a delegat/delegatkinja u toj organizaciji. Potrebno je dostaviti CV, odgovoriti na nekoliko pitanja koja se odnose na motivaciju potencijalnih delegata i dostaviti kratak video odgovor na jedno od pitanja u online formularu.

Proces selekcije ne obavljaju nacionalne delegacije, već direktno Savjet Evrope. Mandat delegata traje godinu i imate priliku da prisustvujete zasjedanjima Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti u Strazburu. Osim toga, delegati su uključeni u rad različitih radnih tijela i komiteta....“, objašnjava Vukotić.

Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva

Vukotić kaže i da je ogromno zadovoljstvo raditi u međunarodnom ambijentu, jer je utisak da kroz takve angažmane može najviše da nauči.

"Radni dani u Palati Evrope poprilično su dugi i ispunjeni različitim aktivnostima i sastancima. Osim što sam kroz to iskustvo upoznala kolege, inspirativne i zanimljive ljude iz svih 46 država članica, imam i priliku da sarađujem i učim od iskusnih političara koji doprinose toj organizaciji. Neki od njih su svoj karijerni put započeli upravo učešćem u inicijativama kao što je 'Rejuvenating Politics'.

Teme koje su na dnevnom redu odnose se na zaštitu ljudskih prava, demokratije i vladavine prava u državama članicama. Navedene vrijednosti su i postulati na kojima je osnovan Savjet Evrope i za koje smatram da Crna Gora treba još snažnije da se zalaže kako na međunarodnom, tako i na unutrašnjem planu."

Još u srednjoškolskim danima Vukotić je uvidjela koliko znači imati konekcije sa ljudima iz raznih krajeva svijeta, a sada je taj vid umreženosti dio njene svakodnevice.

„Gledajući unazad, sve diplome defnitivno donose određeno zadovoljstvo. Ipak, najdraža su mi priznanja u obliku dobrih odnosa koji su ostali kao proizvod saradnje sa ljudima u Crnoj Gori i inostranstvu. Ti kontakti su izvor inspiracije za dalji rad, otkrivaju mi nove mogućnosti i pružaju primjer kako uspješno i sa integritetom savladati profesionalne izazove“.

Una Vukotić; Foto: Privatna arhiva

Razgovor sa Unom Vukotić završili smo porukom koja još jednom jasno ukazuje, iako, nažalost, ne iznenađuje, koliko je nestabilna i (ni)malo ohrabrujuća crnogorska zbilja za mlade i ambiciozne ljude. Riječi naše sagovornice ohrabruju, pak u jednom, a to je da zdrava ambicija, bar u ovom slučaju ne pristaje na kompromise koji bi uništili njenu suštinu.  

"Želja mi je da živim i radim u Crnoj Gori. Biću srećna ukoliko mi se ukaže prilika da se ovdje profesionalno ostvarim i vodim ugodan život na račun svog rada. Ako, pak to ekonomske ili političke prilike ne dozvole potražiću svoje mjesto po svijetu, a uvijek se rado vraćati u Crnu Goru“, zaključuje Vukotić.