Nedostatak sredstava (ne nužno finansijskih, već prvenstveno intelektualnih, u smislu nedostatka humanog potencijala) za donošenje neophodnih odluka: poltronsko- kolonijalno preuzimanje određenih stvari koje su plasirane kao jako kvalitetne, jer su „tobož“ preuzete sa Zapada, odbacivanje sopstvenih prednosti i potencijala  naših mladih -  to su sve nedostaci obrazovnog sistema u Crnoj Gori kroz prizmu našeg sagovornika Janka Paunovića, doktoranda prava na Univerzitetu u Beču i  istraživača na Institutu za Rimsko pravo i antičku pravnu istoriju.

A potencijala kod mladih, kako smatra, ima na pretek.

„Ako već recipiramo Zapad, onda treba da počnemo od Harvarda i intelektualnih krugova. Protiv te recepcije nemam ništa protiv. Naprotiv.  Ali imam protiv sujete koja postoji kod određenih generacija, naročito starijih, nedostatak kritike prema sopstvenom radu, internacionalizaciji, u smislu, ne kolonijalnom lomljenju kičme, već upoznavanja i sticanja poznanstva sa ljudima iz vanka“, ističe sagovornik u serijalu "Najbolje iz Crne Gore".

Paunović je na doktorskim studijama u Beču od januara prošle godine, a tema doktorata je "Pravo miraza u kotorskom Statutu", pisanom u Veneciji 1616.

Ustupljena fotografija; Arhiva Janka Paunovića

„Kao pravnika i nekoga ko dolazi iz Crne Gore interesovala me skoro svaka tema, koja ima veze sa Crnom Gorom- ne pretjerujem kada to kažem. Tema kotorskog Statuta, kao jednog od najvećih spomenika pravne istorije (ne jedinog) svakako da je bila u mom fokusu, jer sam iz Boke kotorske. Materijal kotorskog Statuta preštamapan je 2009, a riječ je o jednom velikom projektu kao što je Državni arhiv Crne Gore".

Iako je pisano već dosta na tu temu, kako od istoričara, pravnih istoričara, ali i istoričara umjetnosti, Paunović je, kako ističe, htio da da svoje viđenje i prikaz o nekim nerasvjetljenim momentima naše (pravne) istorije.

"Materijal je digitalizovan i to radom zaslužnih ljudi, koje ovom prilikom neću nabrajati, jer ih je mnogo. Generalno je kod nas pohranjeno dosta materijala, a koji istraživaču imaju priliku da obrađuju. Skrenuo bih pažnju ne samo na kotorski arhiv, već i na hercegnovski arhiv, naročito kada je riječ od periodu austrijskog vladanja/okupacije Boke kotorske“, napominje Paunović.

Ustupljene fotografije; Arhiva Janka Paunovića

Priliku da se upozna sa akademskim svijetom na sveobuhvatan način pružili su mu, kaže, genijalci- profesori Tomas Simon i Sima Avramović. Tada i biva zainteresovan pričom o Valtazaru Bogišiću i to malo više od uobičajenih floskula „što se grbo rodi ni vrijeme ne ispravi“.

„Zagolican tom temom, nastavio sam da razmišljam o mogućem doktoratu, zatim dobio preporuke od pomenutih profesora i onda sam čekao svoju priliku. Nakon dolazak mentora prof. Rodrigueza u Beč na Katedru za rimsko pravo prijavio sam se za posao, na kraju ga i dobio“.

Foto: Privatna arhiva

Paunović nije dobitnik nijedne stipendije, već je, kako nam kroz osmjeh kaže, do završetka master studija (koje nijesu reformisane bolonjskim sistemom u Beču) jedino bio dobitnik familijarne stipendije oca i majke.

„Izazovi su svakojaki, najviše ekonomski, jer nemaju svi tu priliku da odu u inostranstvo, da dobiju neko bolje obrazovanje, a koje je uvijek više plod samostalnog interesovanja (podjednako ima dobrih naučnika i kod nas, ali i u drugim djelovima svijeta). Od velikog značaja za mene je bilo okruženje – uz dužno poštovanje prema svima, okruženje ima ogroman uticaj, naročito u ranih fazama obrazovanja, ali i sistem koji treba da izvuče najviše iz čovjeka. Ponavljam, imao sam sreću i privilegiju da me ima ko isfinansirati.

Naravno, radio sam i neko vrijeme na studentskim poslovima, držao časove tenisa (bilo je i drugara, koji su se samostalno finansirali od početka, njima kapa dolje). Tako da kada govorimo o studiranju van granica Crne Gore finansijski izazovi su definitivno u prvom planu, a prilagođavanje novoj sredini i ostali fenomeni su od sekundarnog značaja“- iskustvo je Paunovića.

Priznaje i da je odluku o školovanju u inostranstvu donio bez nekog dubljeg razloga.

„Bilo je više preporuka i nagovaranje moje prijateljice iz Gimnazije iz Beograda. Učio sam njemački od osnovne škole, što je svakako doprinijelo odluci da studiram u Beču, kao i sami uslovi za studiranje koji su bili povoljni.Na primjer bilo je 18 eura po semestru- u vidu ratne oštete koja je trajala do 2014, onda 382 eura po semestru, sada je 750 po semestru“, priča nam Paunović.

Foto: Privatna arhiva

Od neprocjenjive važnosti je, ne krije, to sopstveno priznanje da je u određenim momentima uspio da ostvari nešto, što je u pojedinim trenucima, možda, prevazilazilo njegove intelektualne kapacitete.

U razgovoru za Dnevno ne spori i da nedostaje prostora da se najbolji kadar koji imamo ostvari baš tu, u Crnoj Gori.

„Da fali prostora da se ti ljudi ostvare, zaista, fali. Ovom prilikom želim da istaknem i sljedeće: ne mislim da smo mi nužno bolji ili pametniji ili obrazovaniji, činjenicom da smo otišli iz Crne Gore (privremeno). Radi se samo o poboljšanju uslova, jer jedino kroz određenu kritiku rada i saradnju sa drugim ljudima dolazimo i napredujemo. To je jedan zajednički poduhvat, treba omogućiti ljudima da dobiju to, pogotovo onima koji to u svakom smislu zaslužuju, pošto neka viša instanca namjerno nam ostavlja prostor da ga popravljamo, moramo ga popravljati ljudskim djelovanjem“, smatra naš sagovornik.

O planovima, bar onim dugoročnim, Paunović ne želi da govori, jer je, kako kaže, naučio neke životne lekcije. 

„Pravio sam neke planove, razmišljao o njima, nijesu se ostvarili. Sad više ne planiram, više sam fokusiran na svakodnevicu. Volio bih da u Crnoj Gori dobijem šansu kada je riječ o profesuri, ali, svakako i mogućnosti da dio godine provodim u inostranstvu sa mentorima i prijateljima iz inostranstva, naročito na engleskom govornom području“.

Foto: Privatna arhiva

Zasad nije bilo inicijativa iz Crne Gore da istraživač sa Instituta za Rimsko pravo i antičku pravnu istoriju u Beču svojim znanjem doprinese realizaciji nekog projekata u domovini.

„Jedino je bilo iz Beograda, i to inicijativa povodom sastavljanja njemačko-srpskog pravnog rječnika. Volio bih da taj projekat ostvarimo u Crnoj Gori (njemačko-crnogorski pravni rječnik), kao i neke druge projekte".

U želji da će naš sljedeći razgovor sa Jankom Paunovićem biti u Crnoj Gori, ovaj intervju zaključujemo porukom iz Beča, ili možda životnim "pravilom" kojim se vodi naš sagovornik: ne potcijenjujte se, ali se nemojte ni precijeniti.

"Zapravo, ne bih da upadam u nekakav kliše, više bih volio da budem realan, kao što sam smatram i u životu. Jednostavno je: ono što mislite da volite, radite najbolje što možete i uspjeh će doći. Zasigurno.

Uz to neka bude mjera, zlatna sredina, ispunjenost na svim životnim poljima, prije svega familijarno i kroz prijatelje. Osoba koja se ostvari profesionalno i familijarno, ne može biti nezadovoljna“.