Veliku želju -“žeđ” za znanjem Crna Gora nije mogla utoliti Ameru Dreševiću, našem sagovorniku u serijalu “Najbolje iz Crne Gore”. Student stomatologije u Ankari koji je uspio da se izbori za stipendiju Türkiye Scolarships, u konkurenciji u kojoj je bilo više od 165 000 studenata iz 178 država svijeta, već četiri godine bilježi impresivne rezultate na prestižnom turskom univerzitetu. 

Ogromna želja za znanjem, kako nam kaže, jednostavno ga tjera da pomjera granice, i u tome istinski uživa:

“Sa 18 godina, kada sam i dobio stipendiju, odvojio sam se od kuće. To je bio baš veliki korak, promjeniti sredinu, ostaviti porodicu i prijatelje. Put iz tako male zemlje u grad sa više miliona stanovnika, popločan je bio trnjem na svakom koraku. Prije svega jezička barijera - morate se u startu adaptirati na život, i okruženje. Bez poznavanja jezika, to je, svakako, mnogo teže nego što mislite.

Sticanje novih poznanstava, prvi neuspjesi, suze u tuđini, osjećaj nelagode zbog toga što ste stranac u novom mjestu su samo neke od poteškoća sa kojima sam se susretao. Želja za uspjehom bila je, ipak, toliko snažna i ona je bila motiv koji me je vodio kroz sve izazove koji su donosili promjene i koje sam prihvatao", kaže sagovornik portala Dnevno.me.

Amer Drešević; Foto: Privatna arhiva

Najčešći razlog zbog kojeg mladi napuštaju Crnu Goru je, kako smatra, nedovoljna, čak i nikakva ulaganja u institucije koje bi obrazovnom kadru trebalo da obezbijede fundamentalna prava za rast i razvoj. 

“Kako to promjeniti? Gospodo, vi sa znanjem, iskustvom i mogućnostima da donosite odluke, u državi Crnoj Gori ćete imati ono u šta i ulažete i oko čega se trudite. Većina država u svijetu je prepoznatljiva po nekom aspektu iza kojeg stoje milionska ulaganja.  Npr. američka vojska je jedna od trenutno najmoćnijih, medicina u Turskoj je na zavidnom nivou u odnosu na bilo koju drugu zemlju, a Crna Gora je turistička destinacija prepoznata po nestvarnim ljepotama.

Zato, gospodo u Crnoj Gori, razmislite i postavite prioritete na osnovu kojih ćete se voditi. Jasno je i neosporivo da je Crna Gora zemlja bogata ljepotom i da je prepoznatljiva po tome u svijetu, ali uzalud joj ta silna ljepota kada joj se neće imati ko diviti”, poručuje Drešević. 

Amer Drešević; Foto: Privatna arhiva

Govoreći o obrazovnom procesu, kaže da nikada nije htio da bude prosječan đak koji dolazi na predavanja, sluša lekcije, i odlazi: “Htio sam da budem najbolji u onome što radim. A najbolji postajete ako i učite od najboljih”. 

Bio je, priznaje, ljubomoran što tamo negdje, van granica naše zemlje, postoji znanje, koje može “prigrliti” samo ako podigne sidro i odskoči od okova komfor zone. A da je Amer Drešević ”odskočio” od prosječnosti govori sljedeće: 

“Diplome, pohvale, nagrade su, dakako, bitne u akademskom životu, međutim, od svih priznanja koja sam dobio, najdragocjenije mi je bilo kada mi je rektor univerziteta pred profesorima, pred mojim kolegama čestitao na postignutim dosadašnjim uspjesima riječima:

'Naši studenti kojima je maternji jezik turski, koji 20 godina žive i pričaju tim jezikom, ne mogu da ostvare rezultate i rekorde koje iz godine u godinu postavlja div iz Crne Gore.'

Da pojasnim, poznat sam po nadimku div iz Crne Gore upravo zbog moje visine, a i zbog toga što Turci, uglavnom, imaju problema sa izgovaranjem stranih imena i prezimena”. 

 Foto: Privatna arhiva

Drešević trenutno stažira u bolnici stomatološkog fakulteta u Ankari. 

“Osim obaveznih radnih smjena na našem fakultetu, pridružujemo se kolegama sa Medicinskog fakulteta, gdje u timovima radimo u hitnoj službi. Osim toga, inicijator sam velikog broja volonterskih akcija koje imaju za cilj da pruže znanja, iskustva i pomoć novim studenima koji prave prve korake u akademskom životu. Na taj način hranim svoj humanistički dio duše”, kaže sagovornik portala Dnevno.me.

A zbog izvanrednih rezultata, Dreševiću je već, tokom četvrte godine, ponuđen ugovor za specijalističke studije.

“Nakon završenih studija planiram da nastavim specijalizaciju u svojoj struci u oblasti oralne i plastične hirurgije. Kao studentu koji četri godine za redom ostvaruje najbolje rezultati, fakultet mi je ponudio ugovor za potpune specijalisticke studije u bilo kojoj oblasti u struci. Nijesam i dalje odlučio, ali takva prilika se ne pruža često u životu”, iskreno će Drešević. 

 Foto: Privatna arhiva

U poređenju sa obrazovnim sistemom u Turskoj, crnogorskom, kako smatra, nesporno fali praktični dio nastave, i to je dobro poznato, ali ništa se ne mijenja:

 “Najrije, kada je riječ o kvalitetu, sistem obrazovanja, kako u Crnoj Gori tako i u Turskoj, ne moge se dovesti pod znak pitanja. Turska, međutim, prednjači kada je u pitanju praktični dio nastave za koji se izdvaju enormna sredstva, zbog čega su i neki smjerovi prepoznatljivi poput medicine, arhitekture...I tehnički segment poput labaratorija za istraživanje, mnogo su bolje opremljeniji i studentima daju priliku da bolje savldaju teoretske djelove. Izvori za traženje informacija su neograničeni. Studentima je na raspolaganju veliki broj biblioteka sa izuzetnom literaturom na više stranih jezika. Kvalitetan nastavni kadar koji je svoje karijere gradio na prestižnim internacionalnim univerzitetima je, takođe, još jedna kvalifikacija koja svakako doprinosi napretku obrazovnog sistema", navodi sagovornik portala Dnevno.me.

A budući da je Drešević jedan od koordinatora Organizacije crnogorskih studenata koji studiraju u inostranstvu, kaže nam da, prema podacima kojima raspolaže, 120 crnogorskih studenata trenutno pohađa različite programe širom Turske.  

“Generalno gledano, najveće poteškoće s kojima se naši studenti susreću su jezičke, a zatim i kulturne barijere. Turci kao narod ne prihvataju druge veoma lako, ukoliko im ne date povoda za to. Upravo te socio-kulturne distinkcije su razlog zbog kojeg bivamo neshvaćeni. Svakako, jedna od prednosti jeste ta što kada studirate u inostranstvu, steknete iskustva, nova znanja, prošire se horizonti, naučite da gledate svijet kroz drugačiju prizmu, a i lista stranih jezika postaje bogatija za jedan”. 

 Amer Drešević; Foto: Privatna arhiva

Priča nam da se, i dalje u Turskoj nastava na studijskim programima, osim medicine i srodnih nauka održava putem online sesija.                                                  

“Nakon zemljotresa koji je u februaru pogodio Tursku, zemlja nije ista kao što je prije bila. Da bi se izašlo na kraj sa novonastalim posljedicama, uvedene su radikalne promjene koje su svakako imale uticaj na socio-ekonomski život u zemlji. Zbog velikog broja ljudi koju su ostali bez krova nad glavom, otvoreni su hoteli kako bi bili zbrinuti. Kako je, međutim, taj broj suviše veliki, moralo se doći do drugog rješenja. Žrtvovalo se obrazovanje, na način da su studije ukinute do daljnjeg da bi studenti napustili domove koji su pretvoreni u domove za nezbrinute.                      

Svakako, fakultet na kojem studiram je jedan od brojnih koji je pružio priliku studentima koji dolaze iz regija pogođenim zemljotresom, da mogu nesmetano da nastave obrazovanje”, kaže Drešević.

A, iako se Ankara ne nalazi na toj potresnoj linijskoj ploči, narod je, i danas, u konstantnom strahu da bi se nešto takvo moglo dogoditi i tom gradu. “Ljudi koji, takođe, imaju imanja u prigradskim naseljima, biraju da ostaju tamo nego u samom gradu. Populacija koja koristi podzemne metroe se znatno smanjila”, prenosi nam utiske Drešević iz Turske. 

Konstatuje i da iako je osjećaj otuđenja ustaljen u svim svjetskim metropolama, Ankara kao grad nije poznavala te termine sve do katastrofalnog zemljotresa prije nekoliko mjeseci:

“Narod je bio učtiv, ljubazan, gostoprimljiv, željan da pomogne... ali sve se to odjednom promijenilo. Nervoza, sebičnost, nepovjerenje, netrpeljivost (posebno prema strancima) su termini koje bih koristio pri opisivanju trenutnog stanja u društvu. Sve u svemu, i da ste stranac i da nijeste u toku sa prethodnim događajima koji su zadesili zemlju, uvidjeli bi da nešto jednostavno nije u redu, da treba pokazati empatiju”.

Amer Drešević; Foto: Privatna arhiva

Razgovor sa Amerom Dreševićem zaključili smo, pak, dobrom viješću za Crnu Goru: “Trenutni cilj mi je da nastavim svoje usavršavanje. Onoga trenutka kad smognem snagu da se okrenem iza sebe i kažem da sam uspio, vratiću se u Crnu Goru. Sva znanja i iskustva koja sam sticao iskoristiću da implementiram i poboljšam stanje u mojoj zemlji. Tako da svoj zivot vidim u Crnoj Gori, duboko ukorjenjen u svakoj sferi.  

A, što se tiče uspjeha mjerim i mjeriću ga na sljedeći način: imati kvalitetno znanje koje se mukotrpno stiče vlastitim radom i trudom, uz prave prijatelje koji će sjutra reći: Amer je dobar čovjek”.