Započeti novo poglavlje u životu, uglavnom, nije lako. U slučaju Adila Begovića, koji se odvažio za svih šest godina studija medicine na turskom jeziku bilo je preteško, istovremeno izazovno, i nadasve hrabro.

Ako odlazak u nepoznato znači testirati sebe, svoje granice, sposobnosti i karakter, onda je sve te "testove", zajedno sa onim iz medicine, naš sagovornik uspješno položio: 

"Poći iz male države u veliku sredinu je svakako veliki izazov, ali sa jasnim ciljem i odlučnošću moguće je prevazići sve prepreke i lakše krčiti svoj put. Za mene je najveći izazov bio upravo studirati medicinu na stranom jeziku i u isto vrijeme se adaptirati skroz novoj sredini, ali me to nikad nije plašilo već podsticalo da radim više, kaže sagovornik u serijalu "Najbolje iz Crne Gore", koji je ove godine diplomirao na Uludag univerzitetu u Bursi (Turska).

Kaže i da je već na početku srednje škole odlučio da proba kako je to sticati obrazovanje u inostranstvu.

Foto: Privatna arhiva

To je, priznaje, vidio kao način da lakše izraste u samostalnu osobu, da se razvije, kako lično tako i profesionalno, da otkrije sebe i svoje sposobnosti. Razlozi kao što su: bolji uslovi za obrazovanje, veće mogućnosti, bolje stipendije samo su još više povećali motivaciju i želju za studiranjem u inostranstvu.

Jednostavno, kako kaže, nije osoba koja lako odustaje, već uvijek stremi ka krajnjem cilju, bez obzira na to kakve su prepreke na tom putu.

Foto: Privatna arhiva

Naš sagovornik je dobitnik stipendije Türkiye Bursları koju dodjeljuje Turska, a koja pokriva pripremnu godinu za jezik, svih šest godina studija, smještaj kao i mjesečnu finansijsku podršku.

„Rođen sam i odrastao u Bijelom Polju. Završio sam osnovnu školu 'Dušan Korać' gdje sam bio učenik generacije i nosilac diplome Luča. Zatim sam završio gimnaziju 'Miloje Dobrašinović' gdje sam, takođe, bio dobitnik diplome Luča. Nakon toga su uslijedile osnovne studije, upisao sam fakultet medicine na Uludag Univerzitetu u Bursi (Turska) na kojem sam diplomirao ove godine nakon uzbudljivih ali i dugih i, priznaću, ne tako lakih šest godina", priča nam Begović.

Foto: Privatna arhiva

Mogućnost da još kao student učestvuje u stvaranju medicinske knjige bila je, kaže, najbolja potvrda da su njegov rad i trud primijećen.

„Riječ je knjizi pod nazivom 'Algoritmi od simptoma do dijagnoze u pedijatriji', a čiji je urednik moj profesor, specijalista dječije kardiologije. Zatim je uslijedio rad i na drugoj knjizi koja se zove 'Anamneza i fizikalni pregled kod djece'. I danas, nakon diplomiranja, aktivno učestvujem u uređivanju nove knjige.  Nakon toga, naravno, sama diploma medicinskog fakulteta je veliko priznanje“.

Foto: Privatna arhiva

Adil Begović trenutno nije radno angažovan zbog procedure koju iziskuje nostrifikacija diplome, ali priznaje da želi da osjeti zdravstveni sistem Crne Gore, te da se nada da ću uskoro i početi da radi. U bliskoj budućnosti planira da upiše specijalizaciju.

„Trenutno sebe vidim na nekoliko polja pa mi treba malo vremena da odlučim šta je najbolje za mene. Specijalizaciju, takođe, planira da uradim u inostranstvu,a da li će to biti Turska ili neka druga zemlja ostaje da vidimo kad se sve iskristališe u mojoj glavi“.

A, da bi se visokoškolovani kadar zadržao u Crnoj Gori potreban je, smatra, sistemski i strateški institucionalni rad, čiji bi cilj bio stvaranje boljih uslova za rad, razvoj i život pojedinca i društva.

Foto: Privatna arhiva

Promjene, konstatuje, ne mogu doći preko noći, niti ih može donijeti jedna osoba.

„Samo neki od razloga zašto mladi odlaze iz Crne Gore su: želja za upoznavanjem svijeta, zemlje koje pružaju više mogućnosti i bolje uslove za rad, obrazovanje, lični i profesionalni razvoj nego što Crna Gora pruža trenutno su neki od razloga odlaska. Sa druge strane mislim da društveno-politički faktori, nizak životni standard, neposvećenost sistema prema problemima mladih obrazovanih ljudi i rješavanju istih u velikoj mjeri utiče na to da visokoškolovani ljudi krenu u potragu za boljim životom van granica Crne Gore“, smatra naš sagovornik.

Kaže i da dugoročno gledano sebe vidi u Crnoj Gori, jer smatra da naša zemlja ima dovoljno potencijala da izraste u zemlju koja će svom narodu pružiti uslove i životnu klimu koji odgovaraju svima.

„Crna Gora je moj dom. Meni najbliži ljudi su tu. Niko ne želi da bude daleko od kuće, naravno da bih volio da dugoročno radim i živim u Crnoj Gori, ali nažalost to nije sada tako. Iskreno, vjerujem da će se desiti promjene i ukoliko dođe do određenih procesa koji će dovesti do pozitivnih promjena volio bih da i sam učestvujem u stvaranju boljeg i kvalitetnijeg sistema koji će Crnu Goru učiniti poželjnim mjestom za život  i rad i koji će zadržati kvalifikovane ljude“.

Foto: Privatna arhiva

Mladima poručuje da uvijek rade na sebi, da prate svoje ambicije i ne odustaju od planova zbog loših prilika ili nekog drugog razloga, da izađu iz svoje zone komfora, testiraju i pomeraju svoje granice i odlučno koračaju prema svojim ciljevima.

„Čovjek uči dok je živ, uspjeh je naučiti nešto novo svakog dana, raditi na sebi i biti bolja verzija sebe. Raditi stvari koje nas čine srećnim, jer srećan i zadovoljan čovjek je uspješan čovjek“,  zaključuje sagovornik serijala "Najbolje iz Crne Gore".