Koliko može da bude velika želja za uspjehom, ponajbolje može posvjedočiti naš sagovornik Podgoričanin Jovan Jovančević koji je uspio da postane dio tima najveće internet prodavnice na svijetu – Amazona, kompanije čija je vrijednost procijenjena na 1.7 triliona dolara, koja ima 300 miliona aktivnih korisnika i čiji je obrt ljetos u jednom danu iznosio nevjerovatnih jedanaest milijardi dolara!

Od Trinkomalea (Šri Lanka) do Sijetla, preko Indije, Abu Dabija i Dubaija, Rima, Milana, Pariza, Londona, Njujorka, Bostona, do Barselone - gdje su Jovana “zatekla” pitanja portala Dnevno.me.

Impresivna radna biografija za jednog mladog čovjeka jasno govori o besprekornoj radnoj dispciplini, čistoj ambiciji uz pomoć koje je i završio Kompjuterski inženjering na Njujorškom univerzitetu u Abu Dabiju, a trenutno radi kao softver inženjer za timove madridskog predstavništva američke firme Amazon.

Velike ciljeve postavio je sebi naš sagovornik, a ispunjava ih, osim ogromnim radom i trudom zahvaljujući, kako kaže, ključnoj osobini, a to je radoznalost. 

 “Sada pišem iz Barselone, gdje živim posljednjih nekoliko mjeseci. Posljednje skoro tri godine, radim kao softver inženjer za timove madridskog predstavništva američke firme Amazon. Od februara prošle godine radim od kuće, što sam iskoristio da Madrid zamijenim Barselonom”, priča nam Jovančević koji je dominatno radni angažman vezao za inostranstvo.

“Iduće godine će biti deset godina provedenih u inostranstvu, od čega sam dvije proveo u srednjoj školi, četiri na fakultetu i sljedeća godina će mi biti četvrta u radnom odnosu”. 

Jovan Jovančević: Privatna arhiva

Zbog svih mladih ljudi koji će čitati ovaj intervju, i kojima Jovan, bez dileme može biti uzor, naš sagovornik sumira proces studiranja - najveće izazove, ali i šta ga je izdvojilo od vršnjaka i dovelo do jedne od najuspješnih kompanija na svijetu.

“Ne želeći akademsku karijeru, na studijama sam se posvećivao radu na projektima. Tako sam koristio projektne komponente, prisutne kod značajnog broja predmeta, da radim na stvarima koje su mi u tom trenutku bile zanimljive. Uz to, od prve do treće godine, ljeta sam provodio u radu na dodatnim projektima i stažiranjima.

Takav pristup me donekle izdvojio, jer sam za razliku od većine vršnjaka imao značajna iskustva bliska radnim, što je ostavljalo pozitivan utisak na intervjuima za posao. To je ukratko bio moj put, koga sam se uporno držao. Ipak, bio sam okružen ljudima koji su birali drugačije puteve, ali ih je sličan nivo dosljednosti na kraju doveo do željenih rezultata”.   

Govoreći o studiranju, prisjetio se i stažiranja u Amazonu.

 “Stažiranje na trećoj godini mi je omogućilo da imam tromjesečni 'intervju za posao', u kome je akcenat sa mog pasoša, te performansa na intervjuima od nekoliko sati, stavljen na konkretan test za rad na poziciji koju sam želio da pokrivam. Ovo naglašavam, jer naći posao u inostranstvu, pored relevantne stručnosti, podrazumijeva i ubjeđivanje poslodavca da prođe kroz velike birokratske peripetije da bi zaposlio baš nekoga iz Crne Gore.

Ovakav vid staža kakav sam obavio uglavnom otvara mogućnost za efektivniji argument. Tako mi je, osim plate, 'nagrada' na kraju tog iskustva došla u obliku ugovora za full-time poziciju, nakon završene posljednje godine fakulteta”. 

Kako kaže Jovančević, rad u firmi koja je poznata i priznata u tehnološkom, svakako otvara mnoga vrata; nepoznati ljudi vas shvataju ozbiljnije, rekruteri vas kontaktiraju nezavisno od iskustva i konkretnih razvijenih vještina... 

Jovančević vjeruje da će mu kredibilitet koji Amazon nudi koristiti u budućnosti, odnosno kada bude razvijao svoj biznis i predstavljao neku svoju ideju investitorima.

Objašnjava i čime se prvenstveno vodi pri odabiru poslovnih angažmana:

“Nakon fakulteta, tražio sam tehnološki jaku firmu, u kojoj mogu da stičem iskustvo i dobijem priliku da što više učim. Kada sam počeo da radim, shvatio sam da je ovaj angažman i prilika da učim o procesima iz perspektive šire od one kojoj doprinosim tehničkim (inženjerskim) radom, kao npr: potraga za problemima korisnika i formulacija njihovih rješenja, predstavljanje novih zamisli i proizvoda, intervjuisanje kandidata za zaposlenje”, kaže Jovančević. 

Što se tiče poslovnih angažmana sa Crnom Gorom, Jovančević je vodio projekat "Radar" koji je bio zamišljen kao besplatna podrška na putu do posla u našoj zemlji i inostranstvu. 

“Nekoliko individualnih mentora su kroz ovaj mentorski program uspjeli da direktno pomognu mladim ljudima da se zaposle, kako u Crnoj Gori, tako i u inostranstvu. Za mene je to bila ogromna satisfakcija, pogotovo jer se pomoglo ljudima koje, iako ih uglavnom nisam do tad poznavao, osjećam kao svoje.

Najviše je bilo prijava mladih ljudi sa političkih nauka i ekonomije, kojima fakulteti pružaju širok dijapazon mogućnosti. Osim pomoći u pronalasku posla, raduje me doprinos otkrivanju šta je to čime takve osobe suštinski žele da se bave. To se prevashodno postizalo kroz prenos iskustva i nekada otkrivanje mogućnosti kojih studenti nisu bili do tada svjesni”, priča nam Jovančević.

Jovan Jovančević: Privatna arhiva

Boraveći u mnogim državama širom svijeta imao je, kaže, nevjerovatnu privilegiju da, tokom osnovnih studija, a primarno kroz projekte i iskustva, vidi i doživi toliko toga. Na pitanje koje iskustvo bi, ipak, izdvojio kao najdragocjenije i možda najkorisnije u profesionalnom smislu, kaže:

“Daravi je grad unutar grada u Mumbaju, koji je na svega dva km² dom za oko milion ljudi, od kojih su mnogi blizu ili ispod granice siromaštva. Ostao sam u čudu pred njihovom upornošću da postepeno i kroz aktivizam poboljšavaju život u zajednici i žive u miru i slozi. To iskustvo mi je značajno, jer mi vraća vjeru u moć društva i podstiče me na razmišljanja u smjeru tehnoloških inovacija u tom domenu”. 

Budući da je naš sagovornik završio studije na prestižnom Kompjuterskom inženjeringu na Njujorškom univerzitetu u Abu Dabiju,pitali smo ga kako on vidi razvoj IT sektora u Crnoj Gori: 

“Posljednjih godina, Crna Gora je na sve boljem putu da IT sektor bude značajan izvor prihoda u makroekonomskom smislu. Veličina naše zemlje je i prednost i mana za razvoj inovacija. Prednost je jer se lakše dolazi do partnera, klijenata, kupaca… Ono što vidim da donekle usporava razvoj inovacija (u pravom smislu te riječi) je strah od neuspjeha, koji je proizvod velike povezanosti među ljudima i toga da je malo ko „anonimus“ na način na koji su to bili veliki inovatori našeg doba (makar do šireg društvenog prepoznavanja).

Samim tim, pravo na grešku je manje i to je ozbiljan kočničar za razvoj inovacija. 
Uz to, svakom tržištu su potrebne investicije, koje će se obezbijediti kroz predan rad, ali i robustan pravni sistem, koji je preduslov za bilo kakva ozbiljnija ulaganja, smatra Jovančević.

Iako nakratko, s Jovančevićem smo razgovarali i onome što mu mimo obaveza na poslu donosi mir i zadovoljstvo, a to je - šah.

Jovan Jovančević: Privatna arhiva

“U šahu uživam od svoje pete godine, ali sam tokom školovanja često na neki način morao da biram između obrazovanja i šaha. Ipak, u Španiji postoji dobra organizacija turnira i liga optimizovanih za zaposlene. Tako sam posljednjih nekoliko godina, nažalost ispresijecanih koronom, uspio više da se posvetim šahu. On mi uzima puno na nivou energije što tokom, što oko partija, ali mi i daje puno – prijatelje, uživanje, i na kraju, hobi kojim mogu da se bavim u svakoj državi na svijetu”.  

Za kraj, pitali smo našeg sagovornika i da li planira da se vrati u Crnu Goru i zasnuje  radni odnos u svojoj državi?

“I dalje ne postoje konkretni planovi za povratak, ali mislim da će se to u jednom trenutku desiti. Imam želju da kroz tehnologiju ostvarim pozitivan uticaj na društvo i Crna Gora će svakako biti prva i možda lično najvažnija destinacija na tom putu”.