Nedostatak prilika u crnogorskom sistemu, kao i otežani uslovi da se isključivo ličnim radom i trudom dostigne zasluženi uspjeh, doveli su do toga da mladi uspješni ljudi idu iz Crne Gore, uglavnom sa željom da karta bude(ostane) u jednom smjeru.Takvog je mišljenja Cetinjanka Marta Martinović, student prestižnog fakulteta psihologije u Italiji.

“Ako pogledamo trenutno stanje u društvu na globalnom nivou, postoji toliko različitih mogućnosti za razvoj u okviru iste profesije, dok je u crnogorskom sistemu to još prilično ograničeno.

Moguće je da bi veća informisanost, ali i fleksibilnost sistema mogla da popravi tu situaciju, ali je potrebno dati mladima priliku i saslušati ih kako bi se krenulo naprijed. Takođe, kako nam je uzrok nedostatka meritokratije u našoj državi poznat, potrebno je angažovati se i uvesti kvalitetne promjene kako bi mladi ljudi zaista vidjeli u praksi da vrijedi ostati u Crnoj Gori”, poručuje sagovornica serijala “Najbolje iz Crne Gore”.

Foto: Privatna arhiva

Tokom osnovnih studija Martinović je bila dobitnica stipendije Veneto regiona koja je pokrivala troškove školarine, osiguravala jedan obrok dnevno kao i godišnju finansijsku podršku.

Priznaje i da je od malena sanjala da studira u inostranstvu, pa tako, kaže, nije ni osjetila težinu samog odlaska iz Crne Gore.

“Moje formalno obrazovanje počelo je u osnovnoj školi ‘Lovćenski partizanski odred’ na Cetinju, gdje se, zajedno sa muzičkom školom ‘Savo Popović’ rodila ljubav prema umjetnosti. Iako je prvobitna želja bila da se dalje obrazovanje okrene ka svijetu muzike, srednje obrazovanje završila sam u cetinjskoj Gimnaziji.

Ovdje sam, pored zvanične mjere uspjeha ‘Luča’, uspjela da dobijem i iskustva koja su mnogo uticala na moj dalji razvoj i životne odluke. Jedan od tih momenata bila je mogućnost da upoznam svijet psihologije kroz jednu od najboljih profesorki te škole i sa sigurnošću odlučim da je to oblast u kojoj želim da nastavim dalje školovanje. Tako sam i upisala, a u septembru ove godine i završila, osnovne studije psihologije na Univerzitetu u Padovi, na smjeru Socijalna psihologija i psihologija rada”.

Foto: Privatna arhiva

Želja da otkrije novi i drugačiji život, kulturu, ljude, ali  i da pronađe sebe u toj novoj sredini bila je vodilja, ali i najveći izazov za Martu Martinović.

“Kad ta početna euforija prođe i shvatite da ste sami u jednom potpuno nepoznatom okruženju, tad se suočavamo i sa najvećim izazovom, a to je izlazak iz zone komfora. To su trenuci kada ukapirate da neke namirnice koje oduvijek postoje u vašem domu (kao što je na primjer so), zapravo, nijesu tu došle magično, ili da je ona birokratija na koju su se svi žalili, a ja kolutala očima, došla da se konačno upoznamo. Iako i meni ovo sad djeluje smiješno, na početku se činilo zaista drugačije”, iskreno će Martinović.

Trebalo je vremena da se sve nauči, da se testiraju živci i strpljenje, ali je definitivno, kaže, vrijedilo- sva ta iskustva naučila su je i pripremila bolje za budućnost.

Foto: Privatna arhiva

“Najdragocjenija iskustva za mene bile su prilike da učestvujem u Erasmus+ projektima kroz koje sam uspjela da naučim mnogo različitih vještina, upoznam neke nevjerovatne mlade ljude i njihove kulture, kao i da uz neformalno obrazovanje upotpunim svoje znanje o mentalnom zdravlju, zdravim stilovima života i drugim temama”, kaže sagovornica portala Dnevno.me. 

Izdvaja priliku da pripravnički rad, koji je sastavni dio studijskog programa na fakultetu u Italiji odradi u Poljskoj. To će, ujedno biti i jedna od prekretnica za budući karijerni plan Marte Martinović, ali i jedno od, priča nam, od nezaboravnih iskustava za lični psihološki razvoj.  

“Trenutno živim moj ‘gap year’ koji je definitivno izazovan na jedan novi način, ali istovremeno i sjajna prilika da se stekne ukus svakodnevnog života, koji me čeka nakon bezbrižnih studentskih dana, kao i praktično iskustvo u oblasti u kojoj planiram dalje usavršavanje”. 

Foto: Privatna arhiva

Kao jedan od najboljih fakulteta za psihologiju, univerzitet u Padovi dao joj je, kaže, priliku da se još više zaljubi u profesiju i da otkrije njenu raznovrsnu primjenu u najrazličitim sferama.

“Osjećam da mi obrazovanje u Crnoj Gori ne bi moglo pružiti taj nivo znanja i iskustva koje sam stekla, kao ni perspektivu o mogućnostima nakon školovanja”.

A kroz pisanje diplomskog rada na temu muzike i uticaja na mentalno zdravlje mladih ljudi, dobila je želju da uči i o drugim pristupima poput muzikoterapije, za koje smatra da bi bili veoma korisni u radu sa tim grupama.

„Kako mnoge stvari sa kojima se nosimo u životu i koje znatno utiču na naše mentalno zdravlje dolaze iz ranijeg životnog perioda, moj cilj je da radim kao psiholog sa djecom i adolescentima, kako bi im pomogla da u tom periodu nađu snagu u sebi, prevaziđu određene prepreke koje ih koče i uđu u odraslo doba kao svjesne i zdrave osobe“.

Foto: Privatna arhiva

Bilo bi, kaže, lijepo i kada bi dobila priliku da u Crnoj Gori, kroz rad sa mladima doprinese razbijanju "zastarjelih vjerovanja koji usporavaju ili blokiraju njihov zdrav razvoj".

“Ukoliko bih dobila priliku da radim posao koji želim i da se profesionalno razvijam u željenom pravcu, zašto da se ne vratim domovini”?

Pronaći sebe, biti ono što jeste i boriti se za svoje snove, bez obzira na to što drugi kažu ili misle, bio je i ostao težak zadatak, kaže Martinović, uz poruku mladima:

"Izađite iz svoje zone komfora, tu se zasigurno ništa neće promijeniti. Iako je sve ovo mnogo lakše reći nego uraditi, osjećaji zadovoljstva, jedinstvenosti i slobode koji dolaze uz svaku savladanu prepreku su nešto za što se vrijedi boriti.

Mene je do ciljeva vodila moja ‘tvrdoglavost’ da se borim za ono što želim, bez obzira na sve. Na koliko god prepreka da sam naišla, to vjerovanje da ću, ukoliko nešto želim baš jako i dam sve od sebe da ostvarim tu želju, uspjeti da dođem do cilja, me nikada nije iznevjerilo i davalo mi je snagu da idem naprijed”.

Foto: Privatna arhiva

A osjećaj da konstantno „rastete“, kako na ličnom, tako i profesionalnom polju- da nijeste ista osoba kao prije prije godina jeste najbolja mjera uspjeha, kaže Marta Martinović.

„To za mene znači da imam bogat život ispunjen raznim iskustvima iz kojih izvlačim lekcije i razvijam se. Tu je, takođe, i osjećaj zadovoljstva svojim životom, kao moja mjera uspjeha. To je onaj mir i ispunjenost koje osjećamo kada nađemo svoje mjesto u svijetu i živimo autentičan život i kada shvatimo da je vrijedilo boriti se naša vjerovanja“, zaključuje Martinović.

Foto: Privatna arhiva