"To što je Crna Gora mala i ne predstavlja veliki problem, jer za one koji žele da tragaju, granice ne postoje i uvijek će naći svoj put... Da nađem svoj, morala sam prvo pronaći sebe, možda je to i najveći izazov. A sa jasnom slikom, ko sam, koja je moja svrha i šta želim u životu, postalo je sve mnogo lakše", kaže Jelena Pejović, naša sagovornica u serijalu "Najbolje iz Crne Gore".

Nakon prve godine studija engleskog jezika, shvatila je da, ipak, želi drugi put, onaj koji vodi ka umjetnosti, što je i bila njena strast oduvijek:

“Iako sam od malena pokazivala umjetnički talenat, crtala i šila, priređivala muzičke i plesne spektakle kod kuće, moje obrazovanje nije imalo fokus samo na umjetnost. Od svoje osme do sedamnaeste godine, bavila sam se latino- američkim i standardnim plesovima, učestvovala na brojnim nacionalnim i internacionalnim takmičenjima, osvajala značajne nagrade.

Nakon završene osnovne škole, upisujem školu za turizam i hotelijerstvo, a da se odlučim na taj korak presudio je moj dobar sluh i talenat za jezike.

Po završetku srednje turističke škole, upisujem poslovni engleski jezik. Nakon provedenih godinu na tom fakultetu, shvatam da to nije pravi put za mene. Znala sam da je on u umjetnosti: ples, dizajn tekstila ili likovna umjetnost. Opredjeljujem se za vajarstvo, nakon čega provodim mjesece pripremajući se za upis na Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, gdje završavam osnovne studije 2017.u klasi profesora Pavla Pejovića i zaključujem studiranje sa završenim specijalističkim studijama 2020, takođe, odsjek vajarstvo u klasi profesora Milivoja Babovića”, priča Pejović za portal Dnevno.

  Foto: Vesela Mišković

Tokom studija zahvaljujući posvećenosti i odličnim rezultatima zavrijedila je opštinsku i državnu stipendiju.

“Iako stipendije nijesu velike, nama studentima su značajne i olakšavaju proces. Na trećoj godini fakulteta dobitnica sam Erasmus + stipendije, što mi je omogućilo da provedem jedan semestar na Fakultetu likovnih umjetnosti u Lisabonu".

Foto: Srećko Tadić 

Kaže i da u svijetu, koji postaje sve "hladniji", površniji, i gdje ima sve manje prostora za kulturu, umjetnost nije lako ostati dosljedan svojim snovima, onome što istinski volite: 

“Čak i ako imate jak karakter i ne dopuštate da vas sredina oblikuje, nije baš lako... Mogla bih reći da je to nešto poput mača sa dvije oštrice.

U mom slučaju, ostala sam svoja i i posvećena onome što volim. Izazovno je živjeti u sredini koja se mentalitetom i stilom života razlikuje od vas. Volim raznovrsnost, druge kulture... sa akcentom na portugalsku, špansku, afričku, latino-američku, a jako rijetko je pronaći sadržaje i dešavanja tog žanra u Crnoj Gori”.

Pejović je nedavno uspjela da se Lisabonu izbori za ono o čemu je sanjala - registrovana je kao samostalna umjetnica i pokrenula je sopstvene projekte:

 

 

“U Lisabonu sam tek nekoliko mjeseci, nova sam i nije lako istaći se na tako širokoj umjetničkoj sceni. Za sada sam zadovoljna procesom i reakcijom posmatrača i kupaca.

Za mene je uspjeh dostići trenutak zadovoljstva sobom, biti svjestan i udahnuti novi dan.

Uspjeh je radost koju osjetim nakon završene slike i skulpture”, kaže sagovornica portala Dnevno.me.

 

Umjetnički pravac koji je odabrala - vajarstvo opisuje “kao opipljive misli i osjećanja,  emociju pretvorenu u taktilnu formu”.

 

 

“Za sada sam većinom učestvovala na kolektivnim izložbama, kako u Crnoj Gori, tako i u inostranstvu.Izdvojila bih izložbu skulptura u Slovačkoj, gdje sam zajedno sa kolegama vajarima dr Ivanom Radovanović i Stefanom Boškovićem učestvovala sa skulpturom koja je rezultat internacionalne radionice livenja skulptura u gvožđu na Fakultetu likovnih umjetnosti u Banskoj Bistrici.

Spomenula bih još i izložbu u Lisabonu, projekat Crna Gora - Portugal, u kojem su učestvovali studenti i profesori iz Crne Gore i Lisabona.

Bavim se i izradom nakita, jedan dio koji je dizajniram od dugmadi i tekstila našao je svoj put do Dubaija, gdje je trenutno izložen".

Kaže i da priželjkuje samostalnu izložbu u Lisabonu i u rodnom gradu - Cetinju.

Smatra i da u Crnoj Gori ima mnogo kvalitetnih umjetnika koje treba afirmisati, što između ostalog, znači da je potrebno ulagati više novca u kulturu, koja bi trebalo da bude na prvom mjestu. Kultura, pa sve ostalo, mišljenja je Pejović.

“Iz iskustva bliskih ljudi, ali i iz sopstvenog zaključujem da je mnogi napuštaju Crnu Goru zbog nedostatka prilika i zbog nemogućnosti dobijanja posla. Nedovoljno se podržavaju mladi kadrovi i mladi umjetnici. Mnogi ne žele da sjede i čekaju da im se pruži prilika, već je sami stvaraju. Ako ne uspiju da se ostvare u Crnoj Gori odlaze vani, gdje im se nude druge mogućnosti . Ali, postoje i drugi razlozi... Ne nalazimo svi ono što nam dušu hrani u svom okruženju, prija nam drugačija klima, itd... Makar u mom slučaju".

Foto: Vladimir Zaputović

A da bi se desile promjene, kako kaže Pejović, prije svega moramo biti mi sami ta promjena i  biti otvoreni za neke nove prilike i iskustva, i ne zaboraviti da se međusobno podržavamo kako duhovno, tako i materijalno.

“Nije teško zaključiti iz prethodnih odgovora razlog mog odlaska iz Crne Gore. Jednostavno je - tokom prvog susreta sa Lisabonom, shvatila sam koliko je ovaj grad sličan meni i imala sam osjećaj da tek počinjem da živim.

Želja za životom ovdje, javila se tokom mog šestomjesečnog boravka i nije me napustila tokom šest godina. I eto me! Tu sam, gdje sam željela biti”.

Foto: Privatna arhiva

Kroz vajarstvo i ples u budućnosti želi da, kako kaže, poveže likovnu i scensku umjetnost kreirajući jedinstven stil.

U planu je samostalna izložba, kao i scenski performans koji će biti spoj talenata naše sagovornice.

“Žao mi je što ću na kraju reći - ne mogu zamisliti svoju budućnost u Crnoj Gori, ali uvijek ću joj se rado vraćati, da uživam u njenim divnim pejzažima i zagrljajima meni dragih ljudi”, iskrena je Pejović sa kojom razgovorom završavamo inspirisani poznatim stihovima:

"Umjetnica mora biti zdrava...

i svoja", zaključuje Jelena Pejović. 

 

Foto: Privatna arhiva