Nikšićanka Milica Marković je prije dvije godine dobila priliku kakva se pruža samo rijetkima, a to je da stažira u centralnoj kancelariji CRBC, kompaniji koja u našoj zemlji zadužena za izgradnju auto-puta Bar – Boljare. Tako je postala jedini zaposleni iz Crne Gore u toj kompaniji u Kini, a sada planira da se vrati, ali sa sopstvenom idejom za biznis. Za početak, naša sagovornica podsjetila se kako je to biti dio jedne tako uspješne kompanije kakva je CRBC.

“Ta jedinstvena prilika je bila višestruko korisna za mene. O saradnji sa CRBC-om u Crnoj Gori kao i u Pekingu imam samo najljepše riječi i uspomene.  Bila sam jedini stranac u centralnom ofisu, kolege su bile iz marketinga i sektora investicija. Radeći tamo shvatila sam kakav je to sistem i menadžment, i kako se koordiniše radom na dva kontinenta. U sektoru marketinga sam radila poslove vezane za projekte u Crnou to šta oni kao potencijalni ulagači postavljaju kao prioritet kada odlučuju o sljedećoj destinaciji za ulaganje i kako alovnu tajnu kineske kompanije.

Milica Marković; Foto: Privatna arhiva

Nakon angažmana u CRBC-u radila je kanaliziraju Balkan”, priča Marković koja nije mogla detaljnije kako ne bi prekršila poso konsultant u Ambasadi Crne Gore u Kini, i tako  je napravila dobru osnovu da pregovara sa potencijalnim partnerima iz Alijanse Crna Gora - Kina, koja je nedavno osnovana.

“Alijansa Crna Gora – Kina je nedavno osnovana s ciljem da unaprijedi saradnju u ekonomiji, trgovini i turizmu između dvije zemlje. Ovo udruženje je okupilo tim ljudi koji poznaju kinesko trzište i žele da doprinesu promociji crnogorskih proizvoda na kineskom tržistu. Crna Gora treba da ima jasniju strategiju za privlačenje turista iz Kine koji neće biti u Crnoj Gori kao turisti u prolazu. Radim sa jednom kineskom turističkom agencijom na kreiranju sadržajnog programa koji će biti prilagođen njihovim potrebama i afinitetima”.

Alijansa će, kako dalje objašnjava, biti platforma za promociju ne samo proizvoda iz Crne Gore nego i projekata za investiranje.

“Radićemo i u oblasti turizma jer smo, za sada, u Kini prepoznati prvenstveno kao turistička destinacija. Problem vidim u nedostatku strategije i volje crnogorske izvršne vlasti da se intenzivira saradnja na polju trgovine i turizma. Osim toga, imamo realan problem male proizvodnje kvalitetnih prehrambenih proizvoda koji cijenom nijesu konkurentni na kineskom trzištu. Ipak, ideja o modelu za prevazilaženje tog problema postoji, vidjećemo da li ćemo i u kojem obimu moći da je realizujemo”, kaže Marković koja je od prvog trenutka osjetila da je Kina njen drugi dom.

Milica Marković; Foto: Privatna arhiva

Tokom prvog studijskog boravka u Kini shvatila je da je teško i neprirodno živjeti u Pekingu, srcu Kine, a ne naučiti kineski jezik. 

“Otišla sam u Kinu sa osnovnih studija i nijesam znala ni riječ kineskog jezika prije toga. Vrlo brzo mi je postalo jasno da neću moći da upoznam zemlju, kulturu i ljude zbog jezičke barijere. Osim toga, volim da učim jezike i pored kineskog aktivno učim španski, a govorim engleski i italijanski. Učenje kineskog nije prestalo, i dalje radim na tome, jer je težak jezik, a kako razvijam posao tako se javlja potreba za usavršavanjem.

Sviram klavir i imam sluha, pa izgovor nije bio problem. S obzirom na to da sam sada na višem nivou učenja jezika, rekla bih da je vokabular kompleksan kao i da je poznavanje sintakse/semantike fraza i rečenica prilično komplikovano”, kaže Marković uz konstataciju da njen profesionalni put nije bio uobičajen.

Završila je studije Muzičke akademije na Cetinju, odsjek klavir, a četvrtu godinu studija na Centralnom konzervatorijumu za muziku u Pekingu kao stipendista Vlade NR Kine.  Ipak, umjesto muzike, odabrala je nešto drugo - upisala je Guanghua školu za menadžment u Pekingu. U međuvremenu završila je i master studije biznis administracije,  a trenutno studira online master program za projektni menadžment na Royal Holloway-u Univerziteta u Londonu.

“Napravila sam radikalan zaokret nakon osnovnih studija muzike. Talenat za muziku sam razvila kroz akademske studije i time zaokružila ciklus usavršavanja na tom polju. Nijesam vidjela sebe u poslu profesora muzike i pratila sam intuiciju i želju za dinamičnijim poslom koji će mi pružiti priliku da upoznajem nove ljude, najčešće strance i promovišem Crnu Goru kao zemlju za saradnju i ulaganje. Ne mogu reći da je ta odluka naišla na razumijevanje i podršku od svih, ali vjerujem svom osjećaju i izboru”.

Stoga je, kaže, njen savjet svim mladim ljudima – pratite ono što vas pokreće, promjene su uvijek dobrodošle.

A do ispunjenja sadašnjih ciljeva ovu Nikšićanku je dovelo to što je radoholičar, perfekcionista i ima izoštrenu intuiciju da nađe pravi put. 

“Mislim da je jednako važno što znam šta želim i gdje sebe vidim u budućnosti, ljudi me doživljavaju kao izuzetno ambicioznu osobu”. 

Milica Marković; Foto: Privatna arhiva

Našla je, kaže, način i da ne dozvoli da se “uspava” njen umjetnički senzibilitet.

“Otkako sam završila Akademiju rijetko imam vremena da sviram, sada su druge stvari prioritet, koristim dan da razvijam svoj biznis i usavršavam znanje iz menadžmenta kroz master program koji pratim. Imam umjetnički senzibilitet i jednako tako potrebu za društvenim angažmanom. Radim u fondaciji Kreativne žene Crne Gore, čija sam direktorica i jedna od osnivačica. Tim Fondacije čine sjajne, afirmisane žene, te sam sigurna da ćemo doprinijeti pozitivnim promjenama u crnogorskom društvu”.

Budući da su Kinezi poznati kao ljudi sa izrazitim takmičarskim duhom i vojničkom disciplinom interesovalo nas je koliko je to na uticalo na jednu Nikšićanku. 

“Pozitivno, ali i stresno. Smatram da sam i prije boravka u Kini imala svijest o važnosti discipline i posvećenosti svemu što radim. Promjena profesionalne orijentacije, učenje tako zahtjevnog jezika, život u gradu od 25 miliona ljudi su faktori koji su izazvali veliku ličnu transformaciju. Kinezi u Crnoj Gori mi kroz šalu kažu da sam se previše navikla na njihov sistem i ne uklapam se u crnogorski, kakvog ga oni vide”. 

Nakon nekoliko godina kontinuiranog boravka u Kini život u Crnoj Gori  djelovao  joj je, kaže, kao spor i vrlo predvidiv.

“Mislim da su velikom broju ljudi u Crnoj Gori pogrešne stvari u fokusu svakodnevnog života. Sa druge strane, život u Crnoj Gori ima svojih prednosti, ovo je rijetko lijepa, mala, a raznolika zemlja”. 

Milica Marković; Foto: Privatna arhiva

Kada uporedi radnu disciplinu u Crnoj Gori i Kini, ne vidi nijednu dodirnu tačku. 

“U Kini djecu uče od vrtića da moraju da budu najbolji jer je velika konkurencija. Pritisak roditelja i njihova očekivanja kao i brzi ekonomski razvoj Kine stvaraju stresan život i konstantnu borbu da se dokažete i uspijete u poslu ili na studijama. Rekla bih da mi njegujemo individualnost, pokreće nas afinitet ka nečemu dok u poslu dosta improvizujemo. Žao mi je što primjećujem da veliki broj mladih ljudi u Crnoj Gori nije svjestan da je cijeli svijet tržište za rada, a da u toj utakmici mi nijesmo konkurentni koliko mislimo da jesmo.”

Milica Marković; Foto: Privatna arhiva

Na duže staze, gdje mlada i uspješna Nikšićanka vidi svoj život - u Kini ili Crnoj Gori?

“Kina je, već sam rekla, moja druga kuća, a nadam se da ću realizovati planove sa Alijansom i razviti lični biznis, pa ću moći da kažem da živim na dva kontinenta što bi bilo u skladu sa mojim kosmopolitskim duhom. Sebe vidim i u Južnoj Americi i radiću na tome da otvorim put ka još jednoj destinaciji za život i profesionalni razvoj”, zaključuje naša sagovornica.