“Uspjeh je relativna stvar. Za mene, uspjeh je sreća. Ako ste srećni onim što imate, ne postoji niko uspješniji od vas”, kaže sagovornik serijala "Najbolje iz Crne Gore" Nikola Latković, magistar elektotehnike. 

Već od osnovne škole bilježi samo uspjehe, tad kao đak generacije, a tokom studija na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici biran je čak dva puta za studenta generacije. Magistarske studije završio je u Ljubljani. 

Već godinama radi za "Plume", slovenačko-američki start-up, koji je za kratko vrijeme, kaže Latković, postao najvrijednija firma tog tipa u Sloveniji, a ujedno i jedna od perspektivnijih start-up kompanija Silicijumske doline, sa procijenjenom vrijednošću od 2.3 milijarde dolara!

“Plume se bavi rješenjima za 'pametan dom' dominantno uz pomoć WiFi tehnologija. Trenutno pokrivam poziciju Data engineer-a, što je nešto novo u mojoj profesionalnoj karijeri, s obzirom na to da sam se u proteklih nekoliko godina uspješno bavio i drugim oblastima”, priča nam Latković koji je ove godine odlučio da se vrati u Crnu Goru.  

“U januaru vratio sam se u Crnu Goru iz Slovenije i nastavio da radim za Plume", kaže Latković. 

"Nemamo više pravo na izgovor da je Crna Gora mala država iz koje je nemoguće dostići cilj”

Priznaje i da je u profesionalnom smislu odlazak u inostranstvo bila najbolja odluka.

“Da budem iskren, ne mogu reći da sam od prvog dana studija znao čime ću se baviti, gdje ću studirati, živjeti... Ono što danas znam jeste da je odlazak u inostranstvo zasigurno najbolja stvar koja mi se mogla desiti u kontekstu proširenja oblasti interesovanja i mogućnosti dostizanja znanja.

Smatram da bih ostankom u Crnoj Gori bio prinuđen da biram između uskog dijapazona oblasti rada ili istraživanja, koja su kod nas najzastupljenija”, kaže Latković. 

A to što su vidici suženi kada živite u manjoj, ne toliko razvijenoj sredini, nikako ne smije da bude izgovor koji će suzbiti ambiciju, poruka je Nikole Latkovića.

“U eri interneta, slobodnih i pristupačnih putovanja, Crna Gora je ravnopravni dio svjetskog ekosistema i nemamo više pravo na izgovor da je Crna Gora mala država iz koje je nemoguće naći put i dostići cilj. Samo je važno biti uporan, ne odustajati i zadržati samopouzdanje (ne pokleknuti) u trenucima kad je sve oko tebe novo i nepoznato (bilo u pogledu nove sredine ili svakodnevnih profesionalnih izazova)…što je ujedno i bio najveći izazov", ističe Latković.

Diploma Univerziteta Crne Gore za studenta generacije iz oblasti tehničkih nauka bila je, kaže, preduslov da dobije Basileus stipendiju koja mu je pomogla da trasira svoj profesionalni put, danas već siguran, na najbolji mogući način.

“U toku studija sam dobio vjerovatno sve stipendije koje su se mogle dobiti u tom periodu. Od studentskih stipendija Ministarstva prosvjete preko stipendija Opštine Cetinje i Atlas stipendije.

A, što se tiče stipendija za studijski boravak, dobitnik sam stipendije Basileus, dio Erasmus+ programa, koja mi je upravo omogućila da upišem i uspješno završim master studije na Univerzitetu u Ljubljani”.

Nikola Latković; Foto:Privatna arhiva

U Sloveniji ne postoji šef, samo "kapiten" tima

Latković već šest godina radi za američku kompaniju Plume, čije je sjedište u Palo Alto-u, Kalifornija. 

“Riječ je o firmi koja je od osam zaposlenih, u trenutku kad sam joj se pridružio, za proteklih 5-6 godina narasla na 130 ljudi u Sloveniji, preko 200 u Evropi, a globalno i preko 600”, kaže Latković, koji je uspio da se izbori za priliku i svoj radni vijek otpočne u jednoj od najuspješnijih evropskih IT kompanija.

“Zaista mogu govoriti iz pozicije samog vrha, ne samo slovenačkog nego i evropskog IT sektora. To naglašavam, jer je teško generalizovati i reći da svaka sredina u Sloveniji ili Evropi nudi isključivo prednosti”, kaže sagovornik portala Dnevno.me.

U odnosnu na Crnu Goru, ključna razlika je, kako navodi, to što je u Sloveniji na najodogovornijim pozicijama najbolji kadar - od kojeg ne postaju šefovi, već "kapiteni".  

“U mom konkretno slučaju glavna prednost je radno okruženje. Prije svega radni, talentovani ljudi, koji bez sujete rade na tome da kao tim svakog dana napredujemo. Okruženje u kojem nije važno da li nešto ne znaš, već je samo važno da se trudiš i da pokažeš želju da naučiš. 

Na kraju, možda meni i najbitnije, okruženje gdje su svi jednako važni šrafovi, a ISKLJUČIVO najbolji među nama su, ne šefovi, već takozvani “kapiteni” tima. Smatram da je to, upravo, najveća razlika u odnosu na Crnu Goru - kod nas na vrhu nijesu najpametniji i najsposobniji. To, makar u mom slučaju, zna veoma da demotiviše i što je najgore, ne omogućuje napredak pojedincu”, iskren je Latković. 

Nikola Latković; Foto:Privatna arhiva

"Skup najobrazovanijih ljudi u državi uporno ćuti na sve anomalije u društvu zarad udobnosti pozicija"

Priznaje i da je oduvjek razmišljao kako bi bilo dobro da dio obrazovanja provede u inostranstvu. Nekoliko razloga uticalo je, kaže, na to da “prelomi” i ode iz Crne Gore. Ponajviše, jer je bio razočaran akademskom zajednicom u državi.

“Prvi razlog je bila želja da steknem što bolje praktično znanje kako na fakultetu (u laboratorijama) tako i tokom studijskih praksi u raznim kompanijama.

Drugi razlog je razočarenje fukncionisanjem akademske zajednice u Crnoj Gori. Sistem u kojem mladi naučnici/saradnici ne mogu da pokažu sav svoj potencijal, iskažu i sprovedu svoje ideje, već bivaju sputavani zastarjelim sistemom akademske hijararhije. Sistem gdje je politika preuzela primat u odnosu na teme neophodnog osavremenjivanja nastavnog plana i programa.

Jednostavno, skup najobrazovanijih ljudi u državi koji uporno ćuti na sve anomalije u društvu u zamjenu za udobnost trenutnih ili budućih pozicija u državnom sistemu", mišljenja je Latković. 

"Nije problem što mladi odlaze, već što se ne vraćaju"

Nikola Latković; Foto:Privatna arhiva

Smatra i da odlazak mladih ljudi u inostranstvo nije nikakav problem. Naprotiv. 

“Mladi treba da putuju što više. Sad je to, i za Crnogorce, pristupačnije neko ikada. Kroz putovanja na najzabavniji način učimo, spoznajemo nove stvari, poredimo sebe sa ostatkom svijeta i postajemo svjesni svoje pozicije. Uviđamo šta su stvari koje bi trebalo popraviti u kod nas ili našoj okolini, ali i bivamo ponosni na stvari koje su kod nas bolje, a da toga nismo bili ni svjesni”, smatra Latković. 

Kaže i da problem nije u odlasku, već u drugoj činjenici - vrlo često, mladi ljudi, na kraju, ne žele da se vrate.

“Razlog leži u nepostojanju mehanizma koji će mladim talentima, bez ikakvih posrednika, pružiti prostor za dalje napredovanje, bilo u akademskoj/naučnoj zajednici bilo u drugim institucijama sistema. Neću reći ništa novo ako kažem da mnogo stvari zavise od politike". 

Mjeriti uspjeh partijskom knjižnicom za našeg sagovornika je, kako kaže, linija dostojanstva ispod koje mu ne pada na pamet da ide. 

"Ako na početku karijere mladoj, talentovanoj osobi koja je trudom i zalaganjem postigla visok akademski uspjeh, neko zahtjeva da se politički aktivira ili obezbijedi “preporuku”, da bi “valorizovala” svoje znanje… to definitivno zna da bude obesrahbrujuće i linija dostojanstva ispod koje većina ljudi ne želi da ide. Postavlja se često čuveno pitanje:

'Šta to meni država nudi', odnosno na koji način sistem pokušava da vrati talente?" 

Nije dugo čekao na taj odgovor: 

"Taj problem sam osjetio i na svojoj koži krajem prošle godine. Naime, znajući za slične programe podrške u evropskim, ali i susjednim zemljama smatrao sam da i u Crnoj Gori postoji određeni programi olakšica (administrativnih, finansijskih, poreskih…) za mlade ljude koji prvi put pokreću privatnu IT firmu. Nažalost iz više zvaničnih izvora potvrđeno mi je da u Crnoj Gori još ne postoji sličan program”, tvrdi Latković.

Priznaje, međutim, da su se stvari pokrenule sa mrtve tačke nedavnim usvajanjem Zakona o digitalnim nomadima. 

“Nadamo se da će u budućnosti i naši državljani moći da osjete benefite sličnih zakona i na taj način podstaknemo nekog od mladih inženjera u inostranstvu, da se vrati u domovinu”.

Nikola Latković; Foto:Privatna arhiva

Nakon osam godina provedenih u inostranstvu, Nikola Latković je, ipak, odlučio da se vrati u Crnu Goru da proba da svoj profesionalni život prilagodi uslovima u kojima je odrastao.

“Ne volim da planiram daleku budućnost i smatram da je u ovim nestabilnim vremenima to dosta teško. Skoro ništa od stvari koje su mi se desile u profesionalnom životu nisam planirao, već su se dešavale nekako spontano.

Postoji želja da sve ide svojim tokom kao i do sada. Optimista sam i želim da pružim priliku svojoj državi da se mijenja.  Za sad, uz sve nedostake, zadovoljan sam životom ovdje.

Stvari se, međutim, brzo mijenjaju, ne znamo šta nosi sjutra.

Ukoliko se u nekom skorijem trenutku kompletni uslovi u državi ne krenu na bolje ili eventualno izgubim strpljenje za borbu sa mentalitetom, ni povratak u inostranstvo nije isključen”, zaključuje Latković.

A mi pitamo ko zna koji put, što je, između ostalog, i "misija" serijala "Najbolje iz Crne Gore" da li će i kada konačno Crna Gora načiniti ozbiljne pomake da dileme o ostanku, a koje uprkos spremnosti da svojoj državi da drugu šansu ima i Nikola Latković, svede na minimum i tako zadrži najbolje što ima?!