Beskonačna ljubopitljivost motor je za uspjeh, kaže nam samouvjereno na početku intervjua Nikšićanka Maša Šakotić. 

Naša sagovornica u serijalu "Najbolje iz Crne Gore" duboko vjeruje da radoznalost daje čovjeku snagu da se ne zatvara u sebe i ne prihvata stvari uvijek kakve jesu, već ga motiviše da svaki dan iznova pronalazi smisao u nečemu novom.

Na koncu, kako kaže mlada Nikšićanka, vjeruje da je radoznalost, uz ljepotu, spasila svijet. 

Upravo, nepresušnu želja za putovanjem i upoznavanjem novih kultura i ljudi Maši Šakotić omogućila je život u pet zemalja - Italiji, Francuskoj, Španiji, Austriji, Bosni i Hercegovini. 

Kaže da se već sa punoljetstvom suočila sa dilemom - kako do zvanja konferencijskog prevodioca.

“Kao i mnogi mladi Balkanci, našla sam za shodno da je uska specijalizacija u nekom od nedovoljno zastupljenih zanimanja na našim terenima moguća jedino napuštanjem države. Međutim, dodala bih da sam i prije toga, kao srednjoškolka, imala želju da vidim svijet”.

U drugom razredu srednje škole ušla je u uži izbor đaka koji su trebalo da budu predloženi za stipendiju Ujedinjenih Svjetskih Koledža (UWC) za treći i četvrti razred srednje škole.

“Stipendija, međutim, nije pripala meni, a i dalje se jasno sjećam dubokog razočarenja koje je pratila još veća želja da sebi što prije smislim destinaciju na kojoj bih mogla da otpočnem svoj univerzitetski put”, iskrena je Šakotić.

Nakon toga na nagovor majke, upisala je osnovne studije u Italiji - Bariju. 

“Grad i program studija su mi se odmah dopali. Osim dobre hrane, društva i smjelog pulješkog mentaliteta i dijalekta, imala sam priliku da izučavam engleski i francuski jezik kroz studijski program za interkulturalnu medijaciju na Filološkom fakultetu Univerziteta "Aldo Moro". Nakon dvije godine u Bariju, poželjela sam da usavršim francuski jezik i prijavila se za Erasmus stipendiju ne bih li provela treću godinu studija u Francuskoj”, priča nam Šakotić koja je podijelila sa nama i jednu istinitu anegdotu:

“Univerzitet Aldo Moro me je poslao na željenu destinaciju, grad Poatje u Francuskoj, međutim, već sam bila pri posljednjem potpisu sporazuma kada sam saznala da me šalju na potpuno pogrešan fakultet usljed niza administrativnih grešaka! Tada sam, u naletu hrabrosti i želje za novim znanjem, potpisala memorandum i već kroz nekoliko sedmica raspakovala kofere u srcu Francuske, glavnom gradu regije Poitou-Charentes, u kojoj sam provela najljepšu godinu mog života izučavajući istoriju umjetnosti”, kaže Šakotić.

Po povratku u Bari polagala je razliku ispita i uspješno i u roku diplomirala. 

“Iz tog iskustva sam izvukla pouku koju želim da prenesem svim vašim čitaocima: uvijek budite otvoreni za nova znanja i iskustva, ne postoje znanja koja su neupotrebljiva ili nepoveziva sa ostatkom životnog iskustva. Pružite ruku svemu što može da vas oplemeni”, poručuje Šakotić.

Poslije godinu pauze upisala je, kaže, željeni master konferencijskog prevođenja u Rimu.

“Željela bih zbog budućih studenata da naglasim - prethodno sam pala dva prijemna ispita za tako željeni master, prvi u Ženevi, drugi u Trstu. Nijisam to doživjela kao lični poraz, već sam prihvatila ozbiljnost konkurencije i dodatno radila na svojim vještinama. Moja poruka će uvijek biti - istrajte u svojim željama! Ukoliko zaista nešto poželite, imate snage da radite na tome i pronalazite ostvarenja svog talenta u datoj oblasti, ne odustajte. Često se okolnosti ispriječe pred uspjehom i to nam zamagli perspektivu, koja može biti blistava uz malo truda i vjere”, smatra naša sagovornica.

Pitanja našeg portala “zatekla” su Mašu Šakotić u porodičnom domu u Nikšiću. 

“Moje djetinjstvo i odrastanje su pravilno raspoređeni između Nikšića i Kotora, međutim, usko sam vezana za moje nikšićke korijene kojima je moja porodica, a naročito djed Veljko Šakotić, posvetio svoje životno djelo sa preko pedeset radova o istoriji i kulturi Nikšića. Doba pandemije, kao i svako zlo, je donijelo tračak dobrog, a u modernom vremenu je to fleksibilnost rada od kuće, što je mnogima od nas koji živimo van države omogućilo da provodimo više vremena sa porodicom nego što bismo inače bili u mogućnosti”, kaže Šakotić.

U razgovoru za naš portal, Nikšićanka se osvrnula na neke, kako kaže, od univerzalnih istina, a to je prema njenom mišljenju- koliko evropski sistem edukacije može da pretjera u uskoj specijalizaciji svojih učenika i ometa im sagledavanje šire slike i praktičnost u poslovanju, toliko balkanski sistem uzalud troši svoje kapacitete podučavajući teoriju a zanemarujući praktični dio. 

“Dakle, vrlo često su upravo naši ljudi koji žive van granica Balkana prava mješavina oba svijeta - imaju dobro udaren temelj opšteg znanja, koji kasnije bruše i usavršavaju doškolovavanjem i praktičnim iskustvom u Evropi i svijetu”.

Najveći problem Crne Gore je, kako smatra, hvatanje koraka sa modernim djelatnostima.

“Ne samo što ne postoje adekvatna radna mjesta za "povratnike" iz inostranstva koji vrve znanjima o modernim tehnologijama, nego ne postoje univerzitetski smjerovi, kursevi niti škole (ili ih nema u dovoljnoj mjeri) za usavršavanje mnogih modernih nauka na teritoriji Crne Gore, što aktivno pospješuje odliv mozgova”, mišljenja je Šakotić.

Naša sagovornica trenutno je angažovana pri Misiji OEBS-a u Bosni i Hercegovini, u okviru Junior Professional Officer programa po kojem OEBS zapošljava mlade talente koji predstavljaju matičnu zemlju.

“Program predviđa godinu dana rada u Sekretarijatu OEBS-a u Beču, kao i pola godine rada u nekoj od terenskih Misija. Prvi put poslije univerziteta sam u poslu odlutala od lingvističkih zadataka i zatekla se u sektoru za edukaciju, ali s zadovoljstvom sam prihvatila izazov jer smatram da može doprinijeti mom ličnom i profesionalnom rastu. Misija OEBS-a u Bosni i Hercegovini ima vodeću odgovornost u međunarodnoj zajednici kada je u pitanju podrška lokalnim obrazovnim vlastima u osiguravanju inkluzivnog i kvalitetnog osnovnog i srednjeg obrazovanja za svu djecu na teritoriji Bosne i Hercegovine”, kaže Šakotić.

Od svih projekata u kojima je učestvovala, kaže da je najponosnija na svoj prvi pravi radni angažman, kada je na dan odbrane magistarskog rada u Rimu saznala da je primljena kao jedna od deset stažista po Young Professional programu u EUIPO (Evropsku agenciju za zaštitu intelektualne svojine), koja se nalazi u Alikanteu, u Španiji. 

“Tokom svog radnog angažmana koji je trajao godinu  bila sam dio jednog od pet lingvističkih timova, koji se bavio implementacijom mašinskog prevođenja na nivou agencije. Nausput sam naučila mnogo toga o tako često zanemarenim pravima intelektualne svojine, koji se naročito u našoj sredini zloupotrebljavaju ili naprosto ignorišu”. 

Kako kaže, sveukupno radno iskustvo u najvećoj evropskoj agenciji profesionalno je izbrusilo kao međunarodnog činovnika, što je i navelo da i dalje radne angažmane traži u krugu međunarodnih organizacija, bilo pod krilom UN sistema ili Evropske unije. 

“Sa druge strane, najviše me je oblikovao moj šestomjesečni čin volontiranja u Ambasadi Crne Gore pri Svetoj Stolici tokom mojih studija u Rimu. Osim što sam imala čast da prisustvujem zvaničnoj posjeti ministra inostranih poslova Crne Gore Svetoj Stolici, imala sam priliku da provirim u svijet diplomatije u tako specifičnom i delikatnom radnom okruženju kao što je Vatikan”, priča nam Šakotić.

Željela bi, kaže da nastavi putem međunarodnog činovnika, jer je do sada imala privilegiju da iz prve ruke vidi kako funkcionišu i bilateralna i multilateralna diplomatija. 

“Takođe, svjedok sam koliko prisustvo međunarodne može da oplemeni lokalnu zajednicu, pomogne međusobnom razumijevanju, pomogne rastu lokalnih djelatnosti i, na koncu, doprinese velikim pozitivnim promjenama u državi u kojoj se nalazi. Takođe, moji dani su ispunjeniji radom u međunarodnom okruženju, sa ljudima iz različitih kultura, s različitim navikama i pogledima na svijet, i zahvalna sam što imam priliku da kroz moje kolege sagledam istu stvar iz mnoštva različitih uglova”, kaže Šakotić. 

Kako sada stvari stoje, naročito zbog prirode profesionalnog angažmana, Mašu Šakotić karijerni i lični put čekaju van granica svoje države. 

“To naravno nikad neće umanjiti moju povezanost s Crnom Gorom, koju smatram svojim jedinim zavičajem, a takođe i ozbiljno shvatam ulogu reprezenta moje države u svijetu, kako na profesionalnom, tako i na ličnom nivou”, zaključuje Šakotić.